Morski psi čuju puno bolje nego što se mislilo. Nova studija otkrila kako nas ovi predatori „snimaju“ iz daljine.
Zaboravite na trenutak filmske scene u kojima morski psi nanjuše kap krvi u oceanu s kilometra udaljenosti. Njihovo najmoćnije tajno oružje zapravo bi mogao biti sluh.
Nova znanstvena studija objavljena u časopisu Integrative Organismal Biology otkrila je da crnovrhi morski psi (Carcharhinus limbatus) mogu čuti zvukove s nevjerojatne udaljenosti od čak 74 metra.
Ono što je još fascinantnije jest činjenica da su morski psi u svakom testu znali točan smjer iz kojeg zvuk dolazi. Čim bi čuli podvodni signal, istog bi trenutka oštro skrenuli u suprotnom smjeru.
Izbjegavanje efekta „kuće od ogledala“
Znanstvenici su godinama pokušavali dokučiti koliko dobro morski psi čuju, no testiranja u zatvorenim akvarijima bila su nemoguća.
„Pokušaj provođenja eksperimenata sa sluhom u akvariju rezultira time da se zvuk odbija od zidova, što uzrokuje složene i zbunjujuće signale – to je kao da ste u kući od ogledala“, objašnjava biologinja Caroline Sullivan.
Kako bi dobili stvarne rezultate, tim sa Sveučilišta Florida Atlantic otišao je na obalu jugoistočne Floride. Tamo se ovi morski psi zimi prirodno okupljaju u plitkom i bistrom moru.
Znanstvenici su s broda puštali pulsirajuće, niskofrekventne zvukove. Istovremeno je dron s visine od 40 do 50 metara neprimjetno snimao reakcije morskih pasa.
Morski psi su bez ribljeg mjehura
Ovo otkriće otvara i jedno veliko biološko pitanje. Većina koštanih riba koristi svoj plivaći mjehur (ispunjen plinom) poput unutarnjeg bubnjića koji pretvara zvučni tlak u vibracije. Morski psi taj organ uopće nemaju.
Znanstvenici stoga pretpostavljaju da ovi predatori imaju nevjerojatno osjetljiv senzorni sustav. On može izravno detektirati i najsuptilnije kretanje čestica vode na velikim udaljenostima.
Ocean je, kako zaključuju istraživači, glasan i dinamičan akustični svijet. Morski psi su na njega savršeno usklađeni.
Morski psi u oceanu najviše reagiraju na niske frekvencije i vibracije jer ih njihov senzorni sustav (unutarnje uho i bočna linija) povezuje s potencijalnim plijenom.
Zvukovi koji privlače morske pse
Morski psi mogu detektirati zvukove niskih frekvencija (ispod 1000 Hz, a najosjetljiviji su na raspone između 10 i 800 Hz) s udaljenosti od nekoliko stotina metara.
• Pulsirajući i nepravilni niski tonovi (20 – 60 Hz): Ovo je najjači akustični mamac. Takve vibracije u prirodi proizvodi ranjena ili bolesna riba koja se bori na površini.
• Kada plivači ili ronioci panično i naglo prskaju po površini vode, stvaraju akustične valove koji oponašaju ranjenu životinju. To može privući morskog psa iz znatiželje.
• Pokretanje ili rad pojedinih brodskih motora u praznom hodu proizvodi duboke, ritmične vibracije. Ronioci kad organiziraju ronjenje s morskim psima često koriste paljenje motora kako bi ih privukli bliže brodu.
• Heavy Metal i Rock glazba: Tijekom istraživanja u Australiji otkriveno je da su velike bijele psine privučene dubokim, gustim bas vibracijama hard rocka (poput pjesama grupe AC/DC). Morski psi su čak dolazili do podvodnih zvučnika i trljali se o njih.
Zvukovi koji tjeraju morske pse
Morski psi su vrlo prilagodljivi grabežljivci, pa ih je zvukom teško dugoročno preplašiti. Brzo se naviknu na njega (habituacija). Ipak, određeni akustični signali izazivaju reakciju povlačenja:
• Glasni, nagli i nepravilni šok-zvukovi: Svaki iznenadni akustični šok velike glasnoće može trenutno preplašiti morskog psa i natjerati ga na oštar zaokret u suprotnom smjeru.
• Zvukovi kitova ubojica (orki): Orke su jedini pravi prirodni predatori velikih bijelih psina. U nekim eksperimentima, puštanje zvukova (krikova) orki natjeralo je morske pse na povlačenje, iako ovaj efekt nije stopostotno učinkovit kod svih vrsta ili u svim situacijama.
• Zvuk brzog ispuštanja mjehurića zraka: Nagli nalet i šum podvodnih mjehurića zraka (poput eksplozivnog pražnjenja iz ronilačke opreme) vizualno i akustično zbunjuje i plaši morske pse.
Izvor: frendica.online
Photo: pexels, Integrative Organismal Biology
