Alfred Bernhard Nobel (21. listopada 1833. – 10. prosinca 1896.) bio je švedski kemičar, izumitelj, inženjer i poslovni čovjek. Nobel je poznat po izumu dinamita, kao i po tome što je svoje bogatstvo ostavio za osnivanje Nobelovih nagrada. Radio je na raznim važnim doprinosima i izumima znanosti, posjedujući 355 patenata tijekom svog života.
Alfred Nobel rođen je u Stockholmu u Švedskoj kao treći sin Immanuela (1801. – 1872.), izumitelja i inženjera, i Andriette . Par se vjenčao 1827. i imao je osmero djece. Obitelj je bila siromašna, a samo su Alfred i njegova tri brata (Emil Oskar, Robert i Ludvig) preživjeli djetinjstvo. Preko oca, Alfred Nobel bio je potomak švedskog znanstvenika Olausa Rudbecka.
Nobelov otac bio je bivši student Kraljevskog tehnološkog instituta u Stockholmu, inženjer i izumitelj koji je gradio mostove i zgrade te eksperimentirao s različitim načinima miniranja stijena. Poticao je i podučavao Nobela od malih nogu.
Ime Alfreda Nobela danas je sinonim za najveća ljudska postignuća u znanosti, književnosti i mirotvorstvu. Ipak, tijekom većeg dijela njegova života, javnost ga je percipirala znatno mračnije – kao čovjeka koji je obogatio ratnu mašineriju i stvorio dotad najopasnije oružje.
Život ovog švedskog kemičara, inženjera i industrijalca (21. listopada 1833. – 10. prosinca 1896.) bio je prožet dubokim kontradikcijama. Bio je pacifist koji je izumio dinamit, samotnjak koji je stvorio globalno carstvo i zaljubljenik u poeziju koji je prepravio povijest znanosti.
Lažna vijest koja je promijenila povijest
Godine 1888. francuske su novine pogreškom zamijenile Alfreda s njegovim bratom Ludvigom koji je preminuo u Cannesu. Otvorivši jutarnji tisak, Alfred je doživio šok života ugledavši vlastitu osmrtnicu pod naslovom: „Trgovac smrću je mrtav”.
U tekstu su ga osudili zbog izuma koji su omogućili brže i masovnije ubijanje.
Suočen s takvim nasljeđem, Nobel je odlučio da ga svijet ne pamti kao “genija zla”. Dana 27. studenoga 1895. godine u Parizu potpisao je svoju povijesnu oporuku.
Naredio je da se čak 94% njegova golema bogatstva (oko 31,5 milijuna švedskih kruna) uloži u sigurne obveznice kako bi se utemeljila zaklada. Danas je to ekvivalent 2,6 milijardi švedskih kruna ili 230 milijuna eura.
Iz njezinih se kamata i danas financiraju godišnje nagrade za one koji su čovječanstvu donijeli najveću korist.
Od uličnog prodavača šibica do poligota
Iako je odrastao u obitelji izumitelja (njegov otac Immanuel izumio je šperploču), obitelj je u Alfredovu djetinjstvu proglasila bankrot.
U najtežim trenucima na rubu siromaštva u Stockholmu, mladi je Alfred na ulicama prodavao šibice kako bi pomogao preživljavanju obitelji.
Nakon preseljenja u Rusiju, očev posao s morskim minama je procvjetao. Alfred i njegova braća dobili su vrhunske privatne učitelje.
Iako nikada nije pohađao klasična sveučilišta, Alfred je već s 17 godina tečno govorio i pisao pet jezika: švedski, ruski, engleski, francuski i njemački.
Obiteljska tragedija i rađanje dinamita
Najveći biljeg na Alfredovu znanstvenu karijeru ostavila je nestabilnost nitroglicerina, eksploziva koji je proučavao. Godine 1864. laboratorij u Švedskoj odletio je u zrak, odnijevši živote petorice radnika, među kojima je bio i Alfredov najmlađi brat Emil.
Tragedija ga je shrvala, ali i motivirala da stvori stabilniji medij. Godine 1867. patentirao je dinamit – izum dobiven apsorpcijom nitroglicerina u poroznu infuzorijsku zemlju (kieselguhr).
Taj je izum odmah revolucionirao rudarsku industriju i niskogradnju diljem svijeta.
Skrivena strast prema književnosti i fatalna ljubav
Nobel je bio melankolik koji je utjehu pronalazio u pisanju pjesama na engleskom jeziku. Pred kraj života napisao je i mračnu dramu “Nemeza” (Nemesis), nadahnutu tragičnom sudbinom Beatrice Cenci.
Nikada se nije ženio, no ključna figura za uvrštavanje nagrade za mir bila je njegova privremena tajnica i doživotna prijateljica Bertha von Suttner.
Kao istaknuta mirovna aktivistica, kontinuirano je utjecala na njegove stavove o ratu. Upravo je ona 1905. godine postala prva žena dobitnica Nobelove nagrade za mir.
Šokirani nasljednici i pravna bitka
Kada je Alfred Nobel preminuo od moždanog udara u svojoj vili u San Remu 1896. godine, obitelj je ostala u potpunom šoku.
Saznavši da su praktički isključeni iz nasljedstva u korist čovječanstva, rođaci su godinama na sudovima pokušavali osporiti oporuku.
Unatoč pritiscima, Nobelov asistent Ragnar Sohlman uspio je registrirati zakladu, a prve su nagrade svečano dodijeljene 10. prosinca 1901. godine, na petu obljetnicu znanstvenikove smrti.
Izvor: frendica.online
Photo: wikipedia
