U crkvi sv. Antuna Padovanskog u Hrvatskom Čuntiću, selu u Banovini, u nedjelju, 11. listopada 2026., ispisana je jedna od najljepših i najdirljivijih obiteljskih priča.
Četiri sestre u isto vrijeme, na zajedničkom misnom slavlju, krstile svoje četvero djece. Izvijestio je Portal 53.
Ovaj nesvakidašnji događaj, preplavljen dubokom radošću, povezao je sudbinu jedne obitelji s višestoljetnom, ponosnom i burnom poviješću ovog svetog mjesta.
Žilava crkva koja stoljećima prkosi nedaćama
Svetište u kojem su sestre krstile svoju djecu nije obično mjesto. Ono je simbol opstanka i nesalomljivog duha hrvatskog naroda na ovim prostorima.
Franjevci su u Hrvatskom Čuntiću prisutni još od samog kraja 17. stoljeća. Tada su na ove prostore, nakon oslobođenja od turske vlasti, stigli katolici pod vodstvom franjevaca.
Prva, drvena crkva sv. Antuna podignuta je još daleke 1694. godine, dok je gradnja zidane, kamene crkve i franjevačkog samostana započela 1729. godine.
Kroz stoljeća je župa preživjela mnoga stradanja.
U njezinoj obnovi u prvoj polovici 20. stoljeća veliku je ulogu imao i blagopokojni nadbiskup Alojzije Stepinac. Po njegovoj su se želji franjevci 1936. godine ponovno vratili u Čuntić.
Najveću kalvariju crkva i samostan prošli su u Domovinskom ratu. U srpskoj agresiji u srpnju 1991. godine crkva je zapaljena, a u veljači 1992. godine potpuno minirana i srušena do temelja.
No, kako povijest ovoga kraja svjedoči, život se uvijek iznova vraćao. Crkva je podignuta iz pepela u svom izvornom, povijesnom obliku.
Sisački biskup mons. Vlado Košić svečano ju je posvetio 10. listopada 2010. godine. Gotovo u dan točno 16 godina prije ovog velikog obiteljskog krštenja.
Povratak na izvore vlastitog života
Upravo u toj “žilavoj crkvi”, koja je kroz povijest toliko puta ranjavana i obnavljana, ove su četiri sestre odlučile donijeti ono najsvetije što imaju – svoju djecu.
Činjenica koja ovom događaju daje posebnu emotivnu težinu jest to da sve četiri sestre potječu upravo iz ove župe, gdje su i same primile sakrament krštenja.
Zvonik koji dominira čuntićkim krajem, a koji je nekada bio sravnjen sa zemljom, toga je dana svjedočio pobjedi života i kontinuiteta.
Na istom oltaru gdje su njihovi preci generacijama palili svijeće i molili za opstanak, sestre su sklopile ruke za budućnost svoje djece.
Četiri obitelji sjedinjene pred oltarom
Čuvari ljetopisa ove stare župe upisali su četiri nova imena koja nastavljaju niz vjere i tradicije banovinskog kraja:
Katarina i Tomislav Mioković krstili su sina Tomu.
Marta i Kristijan Stjepanović krstili su kći Sofiju.
Sandra i Kristijan Krpačić krstili su sina Lukasa.
Matea i Neven Japranin krstili su kći Evu.
Ova predivna, istinita priča iz Župe svetog Antuna Padovanskog u Hrvatskom Čuntiću nadilazi okvire uobičajene vijesti.
Dokaz je da korijeni nisu zaboravljeni i da drevne zidine crkve u Čuntiću, koje su preživjele razaranja, danas s ponosom odjekuju dječjim plačem i smijehom.
Jamčeći tako da će se na ovim prostorima hrvatsko ime i katolička vjera prenositi i na buduće generacije.
Izvor: frendica.online
Photo: Ivica Mioković, Portal 53
