“U trenutku kad sam saznala da sam oboljela od multiple skleroze, bilo mi je važno da znam da postoji netko tko je živ 20 godina nakon postavljanja dijagnoze.” Tako započinje svoju priču Jasenka Letica, hrvatska braniteljica iz Slavonskog Broda, rodom iz Novog Sela (Bosanska Posavina) i ponosna majka troje djece. Treće dijete, Luciju, rodila je tek nekoliko mjeseci prije nego joj je postavljena dijagnoza o bolesti o kojoj do tada, kao 33-godišnjakinja, nije znala ništa. U glavi joj je bila misao vodilja da, kako god bilo, izdrži sve radi djece, uz pomoć vjere.
>Multipla skleroza (MS), bolest s mnogo lica
Prva pacijentica svog liječnika s MS-om
Danas puno više mladih žena obolijeva od ove bolesti od vremena kada je Jasenka bila prva pacijentica svog liječnika s tom dijagnozom. Liječnica u susjednoj ordinaciji imala ih je četiri i sve su bile u invalidskim kolicima.
Radi ozljede koju je zadobila zbog nesreće koju je proživjela nekoliko godina prije dijagnoze MS-a, imala je ranije snimke (CT) mozga na kojima nisu bile vidljive nikakve lezije. Nakon rođenja trećeg djeteta, doživljavala je svakodnevne vrtoglavice koje su bivale sve gore.
“Obzirom da sam imala troje male djece, čim sam uhvatila vremena, otišla sam na pregled. Rekli su mi da sam mršava, tek rodila, dojim,… nisu me upućivali nikakvim specijalistima”, govori Jasenka kojoj se u idućim mjesecima stanje pogoršavalo.
“Vrtoglavica mi je počela biti konstantna i sve gora. Kako živim kod bolnice, otišla sam jedan dan na hitni prijem. Srećom, bila je dežurna neurologinja koja je već tada posumnjala na dijagnozu i uputila me da ostanem u bolnici na pretragama”, priča ova majka koja je u tom trenutku razmišljala o troje male djece kod kuće od kojih je jedno još dojila.
“Već je prvi CT otkrio lezije na mozgu. Magnet i punkcija kralježnice sve su potvrdili. Bilo je mnoštvo lezija, neke su bile čak dva i pol centimetra”, otkriva.
>Dijana Roginić o multiploj sklerozi: ‘Zajedništvo donosi snagu i nadu’
Terapija, nuspojave i spoznaje
U životu Jasenke Letica uslijedile su godine praćenja razvoja bolesti, pregleda, pretraga i terapije. No, čitavo to vrijeme razmišljala je samo o djeci, a u nošenju sa simptomima pomagala joj je vjera.
“Uz vrtoglavicu, imala sam smetnje na vidnom polju. Imala sam osjećaj da vidim samo sjene. Uz terapiju kortikosteroidima bilo mi je kratkotrajno bolje, ali imala sam nuspojave poput jakog lupanja srca. Međutim, imala sam relapse, a ta pogoršanja dolazila su nenadano”, govori Jasenka opisujući pogoršanja kao osjećaj propadanja nogu u tlo.
Promjena terapije donijela je nuspojave koje su drugi dan djelovale kao da tijelo ima gripu.
“U međuvremenu, ja sam živjela, radila, bavila se djecom, ali sam si postavljala razumne granice. U svemu tome, vjernik sam, bila sam i tada obraćena. Braniteljica sam, proživjela rat… Na prvom pregledu, kad sam ispitivala liječnika što je multipla skleroza, rekao mi je da je to život u kolicima. Ja sam samoj sebi rekla: ‘Ja nemam vremena za to. Imam djecu’. Kad sam došla kod profesorice Brinar na Rebro, ona mi je pojasnila da ona ima stotine pacijentica s tom dijagnozom koje hodaju, trče i rade sve što mogu. I da od toga ne umiru odmah”, prisjeća se Jasenka.
>Vanja Bašić Kes: Osobu s neurološkim simptomima treba ozbiljno shvatiti
“Ona je meni olakšala moj plan da ću i ja tako. Ja sam si već u glavi sve posložila”, kaže dodajući da je pročitala sve što se pisalo po forumima, kupovala knjige, informirala se na sve moguće načine.
“Tada sam shvatila da je najbolje da sve to ne čitam, nego postupim po savjetu svog psihijatra kojemu je samo bilo važno kako se osjećam i kako sam ja duhovno, koliko sam jaka”, ističe Jasenka.
Odlazak u Međugorje i Lourdes
“Svi koji imamo djecu tako mislimo, da sve možemo podnijeti, samo da djeci bude dobro. I gledala sam u svemu pozitivno. Doktorica Brinar mi je rekla: ‘Vi možete leći i biti pacijent do kraja života, jer imate neizlječivu bolest, ili je možete prihvatiti i izvući iz toga najbolje. Jednostavno, ne morate ništa što ne možete.’ I ja sam to tako prihvatila”, priča Jasenka koja je od tada samo osluškivala svoje tijelo.
Providnost je, kaže, htjela da ode u Međugorje. Na povratku iz Međugorja u autobusu je razgovarala s jednom ženom koja joj je preporučila odlazak u svetište Lourdes.
“Mislila sam da ću jednom, kada djeca odrastu, imati priliku otići u Lourdes. Međutim, dobila sam telefonski poziv tajnice udruge Job i ja sam već idući mjesec bila u Lourdesu”, prepričava Jasenka koja je u ovom francuskom svetištu doživjela potpuni životni preporod.
Jasenka Letica: ‘Došla sam pred špilju, kleknula i isplakala dušu’
“Kad smo došli u Lourdes, samo sam ostavila stvari u hotelskoj sobi i izašla van. Samo sam krenula direktno do svetišta. Išla i išla. Gospa me vodila. Došla sam pred špilju, kleknula i isplakala dušu. Samo sam molila da nitko nikada mene ne služi, nego da ja služim do kraja života. Ništa drugo mi ne treba. Samo da djecu podignem”, prisjeća se.
Idućega dana došlo je na red kupanje u blagoslovljenoj vodi. U redu je čekala od 5 sati toga jutra, iako je bila zima.
“Došla sam na red u pola dvanaest. Ispred vode stoji Gospin kip. Rekli su mi da pogledam u Gospu i predam joj sve svoje nakane. Prekrižila sam se i časne sestre su me potopile u vodi iz koje sam izašla suha. To je toliko čudesno! Osjećaj je kao da si u nekom međuprostoru”, opisuje ova hrabra žena.
>Multipla skleroza u brojkama: Hrvatska, EU i svijet
Ožiljci nekadašnjih lezija i ispunjen život
Jasenka Letica kaže da otkako je 2008. godine otišla u Lourdes, do danas nije popila nijednu tabletu. Nema potrebe ni za popodnevnim odmorom. Nije imala nijednu sezonsku bolest. Nije imala nikakve tegobe. Živi ispunjen život. Kako sama kaže – ‘100 na sat’.
Ove je godine išla na braniteljsko hodočašće u Lourdes zahvaliti Gospi.
“Kako sam tada htjela podići djecu, sad bih htjela podići i unuke”, govori radosno Jasenka koja jednom godišnje ide na magnetnu rezonancu. Snimke, kaže, pokazuju samo ožiljke nekadašnjih dubokih lezija.
“Idem jednom godišnje na kontrolu, ali nemam ni bolove. Ali, da nisam imala vjeru, tko zna kako bi sve završilo”, kaže Jasenka čija snaga vjere ne poznaje granice.
Onima koji boluju od multiple skleroze puno je puta, kaže, htjela poslati poruku nade, ali nije znala kako. Možda baš ovo njezino svjedočanstvo posluži da, baš poput njezinih ožiljaka, zacijele i nečije tuđe rane.
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Izvor: frendica.online/ Helena Mostarkić Gobbo
Photo: Ana Vlajnić Martić, Vlatko Šplihal, istock by getty images
