Nejednak pristup palijativnoj skrbi u Europi: milijuni umiru u patnji koju se moglo spriječiti
Više od četiri milijuna ljudi u Europi svake godine umire uz tešku tjelesnu ili emocionalnu patnju, uključujući više od 60 tisuća djece. Riječ je o patnji koja bi se u mnogim slučajevima mogla ublažiti dostupnom palijativnom skrbi, no stvarnost je drukčija: pristup toj skrbi i dalje je neujednačen, ograničen i često određen – mjestom rođenja.
Prema podacima Europskog udruženja za palijativnu skrb (EAPC), svake godine u europskoj regiji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) oko 4,4 milijuna ljudi, među njima 140 tisuća djece, treba palijativnu skrb. Iako se usluge razvijaju, njihov je rast spor i geografski neujednačen: Europa danas ima više od 7.000 specijaliziranih palijativnih službi u 50 zemalja, no to je tek 10 posto više nego 2019. godine.
Dvostruka Europa: bogati i zaštićeni, siromašni bez pomoći
Najrazvijenije zemlje – poput Njemačke, Nizozemske, Izraela, Švedske i Švicarske – imaju dvostruko više palijativnih timova po stanovniku od europskog prosjeka, koji iznosi otprilike jedan tim na 100.000 stanovnika. EAPC preporučuje dvije specijalizirane službe na 100.000 stanovnika (jednu bolničku i jednu kućnu), no taj standard dostiže tek manji broj zapadnoeuropskih zemalja.
>Palijativna skrb: Ministarstvo otkriva koliko će rasti kapaciteti i gdje je zapeo Nacionalni program
U suprotnosti s tim, središnja i istočna Europa – uključujući zemlje poput Bugarske, Albanije, BiH, Moldavije ili Armenije – bilježi stopu pristupa koja je pet do deset puta manja od zapadnoeuropske. U pojedinim državama gotovo da i ne postoje registrirani timovi za palijativnu skrb.
Neravnomjerna dostupnost lijekova: morfij luksuz za Zapad
Jedan od najozbiljnijih problema odnosi se na dostupnost lijekova protiv boli. Prema nalazima Međunarodnog odbora za kontrolu narkotika (INCB), 79 posto svjetske populacije, uglavnom u zemljama niskog i srednjeg dohotka, troši tek 13 posto ukupne svjetske količine morfija. U Europi ta se nejednakost također ogleda: 38 zemalja prijavljuje da je oralni morfij dostupan u više od 50 posto ljekarni, ali su to gotovo isključivo zemlje visokog dohotka – zapadne i nordijske države.
U istočnoj i jugoistočnoj Europi, uključujući Hrvatsku, regulatorne prepreke i dalje ograničavaju dostupnost morfija i drugih esencijalnih lijekova za ublažavanje boli, unatoč činjenici da međunarodne konvencije obvezuju države osigurati njihovu dostupnost.
Zakonodavni okvir i politike: zakoni u tek osam zemalja
Palijativna skrb u Europi i dalje nije dovoljno prepoznata ni zakonski ni strateški. Samo osam europskih zemalja ima nacionalne zakone koji eksplicitno uključuju palijativnu skrb. U 63 posto zapadnoeuropskih i 26 posto središnjih i istočnoeuropskih zemalja postoji samostalni nacionalni plan palijativne skrbi, dok mnoge druge države nemaju čak ni politiku zdravstva koja prepoznaje tu potrebu.
>Palijativna skrb u Hrvatskoj: Sustav bez kormila
Financiranje je još jedan problem. Prema istraživanju WHO-a iz 2019., 68 posto zemalja izvijestilo je da postoji javno financiranje za palijativnu skrb, ali je samo 40 posto izjavilo da njihove usluge dosežu barem polovicu onih kojima je pomoć potrebna. Drugim riječima – više od polovice pacijenata koji trpe tešku bol i patnju, uopće ne dobivaju stručnu podršku.
Nedostatak edukacije: liječnici bez znanja o ublažavanju boli
Posebno zabrinjava nedostatak stručnog obrazovanja. Iako se sve više fakulteta bavi temom palijativne skrbi, to se često svodi na kratke module unutar predmeta o onkologiji ili etici. Samo 15 europskih zemalja u svojim medicinskim školama obvezno predaje palijativnu skrb. To znači da gotovo 60 posto zemalja nema sustavnu edukaciju budućih liječnika i medicinskih sestara o tome kako ublažiti patnju pacijenata s teškim bolestima.
Rezultat su zdravstveni djelatnici koji ulaze u praksu bez osnovnih znanja o procjeni boli, komunikaciji s umirućim pacijentima ili pružanju podrške obiteljima – a time i sustavi koji ne mogu odgovoriti na rastuće potrebe stanovništva koje sve dulje živi i sve češće boluje od kroničnih nezaraznih bolesti.
Povećane potrebe i skromni pomaci
Od 2007. godine palijativne su se usluge povećale u 47 posto europskih zemalja, no rast nije ujednačen. Broj starijih osoba i oboljelih od raka, kardiovaskularnih i neurodegenerativnih bolesti stalno raste, a s njima i potreba za palijativnom skrbi. WHO upozorava da će se te potrebe utrostručiti do 2050. godine, ako se ne uspostave adekvatni nacionalni programi i ne osigura dovoljno stručnjaka.
Istodobno, rano uključivanje palijativne skrbi dokazano smanjuje nepotrebne hospitalizacije i troškove zdravstvenog sustava, te poboljšava kvalitetu života pacijenata i njihovih obitelji. No to zahtijeva političku volju, financijska sredstva i promjenu društvenih percepcija prema smrti i umiranju.
Zadaća za europske vlade
Europski atlas palijativne skrbi, zajednička publikacija Global Atlantes Observatoryja Sveučilišta u Navarri i Europskog udruženja za palijativnu skrb, jasno pokazuje da je palijativna skrb ogledalo društvene pravednosti. U zemljama gdje postoji svijest, edukacija i politička volja, ljudi umiru dostojanstveno i bez boli. U onima gdje toga nema – umiru tiho, u patnji i zaboravu.
Ako Europa želi ostati prostor solidarnosti, mora shvatiti da pravo na dostojanstvenu smrt nije luksuz, nego temeljno ljudsko pravo.
*Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije.
Autor: Vlatka Polšak Palatinuš
Izvor: frendica.online
