Mnogi roditelji vode bitke jer djeca odbijaju hranu. Apetit u zdravog djeteta može biti promjenjiv. Dijete ne uzme svaki dan istu količinu hrane. Povremeno odbijanje obroka nije razlog za uzbunu. To se posebno odnosi na dijete koje nikada nema veliki apetit.
Djeca nisu mršava, ali se ne ističu niti nekim znatnijim porastom težine, kao njihovi vršnjaci snažne građe. Oni jedu upravo onoliko koliko im je potrebno. Nikada ne treba uspoređivati dijete s krupnijim vršnjacima.
Potrebno je pratiti djetetovu individualnu krivulju rasta težine i visine, što može svaki roditelj.
Svaki duži zastoj u napredovanju uz slabi apetit djeteta traži i dodatni liječnički pregled. Osim redovnog sistematskog i određenije laboratorijske analize, iako dijete ne djeluje bolesno.
Pravi nedostatak apetita je relativno rijetka pojava jer hrana je potrebna za održanje životnih funkcija, a briga za održanje života jedna je od najsnažnijih nagonskih karakteristika.
U ranoj dječjoj dobi odbijanje hrane predstavlja za roditelje znatan problem. Dijete ne zna riječima izreći svoje negodovanje pa to iskazuje odbijanjem obroka, objašnjava pedijatrica dr. Ružica Duplančić-Šimunjak.
Najčešći razlozi zašto djeca krajem prve te u drugoj godini odbijaju jesti:
Ne sviđa mu se okus ili izgled hrane koja mu je ponuđena.
Dijete se sili da pojede obrok ili ga se požuruje.
Hrana je prevruća ili dijete ima negativno iskustvo jer mu je jednom bila ponuđena pretopla hrana i to je zapamtilo.
Želi prije piti nego jesti.
Nije gladno, možda je umorno.
Osjeća tjelesnu nelagodu – nicanje zubi, smetaju ga pelene.
Ne sviđa mu se tanjurić ili zdjelica iz koje mu se hrana nudi.
Želi jesti samo, ali mu se to ne dozvoljava zbog nereda koji će izazvati.
Draže mu je piti juhu iz šalice nego jesti žlicom.
Kako “liječiti” slabi apetit?
Najčešće metode pri “liječenju” slabog apetita, koje poduzimaju roditelji: nagovaranje, zabavljanje za vrijeme obroka, podmićivanje, prijetnje, sredstva za apetit, kazne, izbjegavanje međuobroka.
Izbor hrane ne bi se smio prepustiti djetetu. Formiranje pozitivnih navika u prehrani treba uvesti već u ranoj dobi. Dijete ne smije primijetiti da itko od članova obitelji glasno izražava negodovanje prema određenom jelu. Loše navike se lako usvajaju. Ipak, svako dijete rađa se s apetitom, koji odgovara njegovim potrebama i jede koliko mu treba. To treba uvijek držati na umu.
Izvor: frendica.hr
Photo: pixabay
