Sport za djecu: koji odabrati?

S

Sport za djecu, kada početi i koju aktivnost odabrati? Ljubav prema sportu je izrazito lijepa osobina koju kod djece treba njegovati.

Bilo da je riječ o utakmici s prijateljima ili o treniranju unutar sportskog kluba. Uključivanje u organiziranu sportsku aktivnost koja je primjerena dobi povoljno utječe na razvoj mlade osobe. Usaditi će joj neke vrijedne kvalitete kao što su odgovornost, upornost, sposobnost za timski rad i dr.

Za sportsku aktivnost je dokazano kako:

• unapređuje zdravlje – kontrola tjelesne težine, prevencija bolesti srčanog i krvožilnog sustava, a i nekih kroničnih bolesti kao što je osteoporoza u kasnijoj dobi
• poboljšava tjelesnu kondiciju – navika vježbanja stvorena već u ranoj dobi čini osnovu za održavanje tjelesne kondicije tijekom cijelog života. Osim blagotvornih učinaka na zdravlje, ona također smanjuje rizik od težih oštećenja pri padovima, sudarima i sl., te ostvaruje preduvjet za razvoj motoričkih znanja
• razvija osnovna motorička znanja kao što su trčanje, skakanje, bacanje i dr. čime se stvara baza za usvajanje težih vještina
• spoznajne sposobnosti – dokazano je kako sudjelovanje u tjelesnim aktivnostima poboljšava koncentraciju i učenje
• oplemenjuje ličnost – djeca koja su u sustavu organizirane tjelesne aktivnosti su manje sklona nervozi, potištenosti, napetosti i stresu
• bolja društvena prilagodba

Za dijete koje se bavi sportom potpora okoline je vrlo važna. Koliko će ono biti ustrajno u svom bavljenju sportom, vrlo često ovisi o tome koliko su roditelji spremni uložiti svog vremena u sportsku aktivnost djeteta. Vožnja na trening ili utakmicu, briga o prehrani i pranje dresova samo su neki od poslova koji postaju roditeljska dužnost.

Za napredak djeteta je isto tako važna i dobra komunikacija između roditelja i sportskih trenera. Pritom je vrlo važno da roditelji znaju do koje se granice smiju upletati u posao trenera. Autoritet trenera ne bi trebali pred djecom dovoditi u pitanje zato što u suprotnom mogu izazvati zbunjenost kod djece.

Za dijete je najvažnije da se na sportskoj aktivnosti dobro zabavlja i druži s vršnjacima. Postavljanje nerealno visokih ciljeva pred njega, može izazvati gubitak vjere u sebe te trajno poremetiti odnos između roditelja i djeteta.

Dobri sportski pedagozi će reći “sporta se treba igrati”, a to je vrlo često i najjednostavnija formula za uspjeh.

Glavni čimbenik pri ovoj odluci bi trebala biti djetetova želja. No u odabiru bi isto tako bilo važno uzeti u obziru tjelesne karakteristike djeteta.

Ako je dijete po visini među najnižima u razredu (i roditelji su niski rastom), male su vjerojatnosti za uspjeh tog djeteta u košarci i odbojci. Tu je visina često odlučujući čimbenik za selekciju. Za djecu nižeg rasta postoji mnogo sportova u kojima njihova visina neće biti limitirajući čimbenik. Između ostalih, to su borilački sportovi, gimnastika, nogomet, stolni tenis, biciklizam i dr.

Sportovi u kojima ima fizičkog kontakta nisu prikladni za anksiozniju djecu (sklonu tjeskobi). Stoga je tu djecu najbolje usmjeriti u sportove gdje nema fizičkog kontakta kao što su plivanje, veslanje, tenis, stolni tenis i sl..

Za neke od nabrojenih sportova je nužno imati čeličnu volju, posjedovati fanatičan pristup treningu. Djecu koja su u igri sklonija šali i nemaju toliko snažnu volju, bolje je usmjeriti u sportove u kojima nije nužan fanatičan pristup. Trening pruža veće zadovoljstvo (košarka, nogomet i sl.). I na kraju, čimbenici koji su često puta najvažniji su udaljenost i dostupnost sportskih klubova.

Kad roditelj nema mogućnost svakodnevno dijete voziti na trening, sigurno upisivanje na sport koji se trenira na drugom dijelu grada nije najbolja opcija.

Iako u početku dijete veliku udaljenost do mjesta treniranja ne doživi kao problem, zasigurno je kako će to s vremenom postati opterećenje. U tom je slučaju upisivanje na drugi sport ili u npr. školski sportski klub bolje rješenje. U konačnici, za dijete je najvažnije da se druži i zabavlja.

Kada početi?

Za većinu sportova vrijedi pravilo da je najbolje početi između 6. i 10. godine života jer u tom razdoblju dijete jako brzo usvaja fine i složene kretnje, ako one ne zahtijevaju snagu.

No u nekim sportovima kao što su veslanje, rukomet, atletika (posebice bacačke discipline), vrijeme početka treniranja može protegnuti do 14. godine života.

Sa sportovima je moguće početi i kasnije, no tada se šanse za neki veći uspjeh u tom sportu smanjuju. No, ni to ne mora biti odlučujući čimbenik, pod uvjetom da je dijete motivirano i da vrijedno trenira.

Krize u sportu