Uz mnoštvo sudionika na Hodu za život, obitelj i Hrvatsku u Pločama poseban značaj dala su i svjedočanstva majki koje su rekle DA životu! Svoje svjedočanstvo u Pločama je podijelila mlada majka Matea Molnar. Ona se unatoč teškim životnim izazovima izborila za život svoga sina. Njeno svjedočanstvo prenosimo u cijelosti:
”Znalo se dogoditi da nismo imali što za jesti, ali bila sam sretna jer sam sa svojom obitelji”
Moje ime je Matea, imam 23 godine, dolazim iz Vinkovaca. Rođena sam u siromašnoj ali sretnoj obitelji kao najstarije dijete. Imam dvije mlađe sestre. Živjela sam s tatom, mamom i sestrama u malom gradskom stanu s kuhinjom i jednom spavaćom sobom bez kupaonice. Nismo imali niti vode u stanu. Mama je bila domaćica, a tata je tada radio pa smo nekako i mogli funkcionirati. Jedva, ali mogli smo. Ubrzo je tata dobio otkaz jer je firma propala i jako dugo nije radio. Tada nam je bilo jako teško, jer smo živjeli samo od socijale i dječjeg doplatka.
Tata i mama su se jedva borili za nas, dosta puta je bilo da nismo imali ništa za jesti, ali ja sam i tad bila sretna jer sam sa svojom obitelji. Kada sam imala 9 godina, mama je oboljela od raka maternice i tu počinje moja priča. Mama je bila godinu dana u bolnici, a sestre i ja smo završile u domu na tjednom smještaju, vikendom smo išle kući. Nakon godinu dana, mama je preminula, a sestre i ja završile smo na stalnom smještaju u domu.
Prekinula sam s dečkom, ali sam dijete odlučila zadržati bez obzira na sve okolnosti
Tata nas je posjećivao stalno, imali smo uvijek kontakt s njim kao i dan danas. On se jednostavno sam za nas nije mogao brinuti. Taj cijeli period od mamine smrti do završetka u domu je bio jako traumatičan za mene s obzirom da sam imala samo 10 godina. Bile smo u domu, ali ja sam morala preuzeti svu brigu o najmlađoj sestri koja je tada imala samo 3 godine. Doslovno sam joj morala zamijeniti mamu u svakom smislu te riječi.
Upisala sam željenu srednju školu, za frizera. Kad sam napunila 18 godina i završila školu, morala sam izaći iz doma i započeti živjeti sama. Zaposlila sam se, mukotrpno radila poslove koji mi se nisu sviđali, samo da bih mogla preživjeti i platiti stan i režije. I tako sam jedne godine odlučila otići raditi „na sezonu“. Sama, u skroz nepoznato mjesto ne znajući što me sve čeka. Zaljubila sam se, ostala sam trudna. Prekinula sam s dečkom, ali sam dijete odlučila zadržati bez obzira na sve okolnosti. Bila sam sama, nisam se imala gdje vratiti, s ocem svog djeteta u tom trenutku nisam imala kontakt.
>Mnoštvo mladih i djece: Evo kako je bilo na Hodu za život u Pločama
Velika pomoć stigla mi je od udruge Betlehem
Od samog početka trudnoće, nikada, u niti jednom trenutku nisam niti pomislila na pobačaj. Nikada to ne bih napravila. Bojala sam se svojoj šefici ili bilo kome drugom reći da sam trudna. U trećem mjesecu trudnoće počela sam krvariti i morala sam dati otkaz iako nisam imala nikakav plan gdje ću i što ću. Nisam imala apsolutno nikakvu opciju tada.
A onda, čula sam se s jednom ženom iz Vinkovaca što ju znam od malena, njoj sam objasnila cijelu situaciju i ona me spojila s Albertom i udrugom Betlehem. Slobodno mogu reći da je Alberta spasila mene i moje dijete, mog Karla. Više od pola trudnoće sam provela u Betlehemu gdje mi je bilo osigurano sve od pregleda pa do svega što se tiče života općenito. Naš Karlo rodio se 26.12.2024., na drugi dan Božića. Danas Karlo ima 3 mjeseca i došao je skupa sa mnom posvjedočiti kako svako dijete radost i koliko je važna konkretna potpora i majci i nerođenom djetetu, kazala je Matea Molnar.
Izvor: frendica.online
Photo: Boro Markota
