Tko ne shvaća, neka pročita
T

Tko ne shvaća zašto toliko ljudi voli pjesme Marka Perkovića Thompsona i tko ne shvaća kako djeluju na ljude, neka pročita njihove komentare.

Devedeset neke, nova pjesma M.P. Thompsona u jednom danu je prešla pola milijuna pregleda. 

Upisano je preko 2000 komentara.. svi do jednog govore više od tisuću riječi.

 

Moj otac branitelj je upoznao majku u srednjoj dok su bili jako mladi i tako mlad otišao je u rat. Nikad nismo mogli znati kako mu je kada sjedi u gluhoj doba noći na kauču ili kad ga mama pronađe sa punom pepeljarom i nekoliko praznih boca u popodnevnim satima. Na sve to uvijek je odgovarao: “Ja sam spavao s puškom.” Nikad nije riječi ispričao o ratu i tko zna šta je vidio, ali onako kako je proživio rat odrazilo se na moju majku i nas. Svoje tajne ponio je u grob, poginuo je radeći na građevini i dalje u dosta mladim godinama. Hvala svim braniteljima, nek ih Bog blagoslovi da se mogu nositi s posljedicama rata
Ova pjesma govori o braniteljima koji se ljeće od PTSP i bore se protiv nepravde. Nedajte se heroji vi ste stvarali ovu slobodnu zemlju i ne dižite ruku na sebe.
Pjesma govori o našim majkama koje su se iz sveg srca udale se za naše očeve – ljude koji su morali otići u rat koji nisu tražili nego im je nametnut. Vratili su se, ali više nisu isti ljudi… nakon toliko godina još sanjaju bombe, metke, prošlost koju ne mogu izbrisati. A naše majke, i nakon svih tih godina, još uvijek vjeruju, još uvijek se nadaju da će se jednog jutra probuditi pored onih istih momaka koje su nekad, prije tog nesretnog rata znale…. rasplakalo me ovo
Hvala mom tati, hrvatskom dragovoljcu, i svim hrvatskim braniteljima, sto su nam omogucili da zivimo u slobodi!
Moj tata bi se s ovim poistovjetio da je živ. Stalne noćne more, gdje ga suborci dozivaju i granate padaju. A kada bi bio budan, misli uvijek negdje daleko, na starome bojištu. Nadam se da je sada pronašao mir. 1968.-2023.
Kad sam bio klinac,jednom sam ti rekao :” e sta i ti nisi otisao 90ih negdje u Njemacku a ne u rat,danas bi mozda bili bogati …” Puno puta sam se poslije ugrizao za jezik iako tebe vise nema radi posljedica tog rata, ali tata ti si heroj,ocekujem da negdje gore slusate ove pjesme i cekate nas!
Čitam komentare, a ima ih nevjerojatno puno. Kažu dolazi na koncert puno mladih pa kako to, nisu oni bili u ratu. Nisu oni ali njihovi očevi jesu. To su najčešće djeca devedesetih – djeca rata. Kroz život svojih roditelja i njihovu muku pokušavali su pronaći put kroz svoju vlastitu. Oni osjećaju neku čudnu emociju iz devedesetih. Onu koju su im njihovu roditelji prenijeli kroz svoju šutnju. Hvala vam što i vi najčešće u tišini pustite suzu koju malo tko razumije. Tata počivaj u miru 1966-2014..
Za sve supruge , žene , djevojke koje su istrpile sve naše gorke čaše , bijes , tugu , razočaranje , nemoć i veliku bol.
Za sve branitelje koji odoše u 50 tim od tumora , za sve one koji u svom očaju digoše ruku na sebe i za sve branitelje koji i danas žive u začaranoj tuzi i bore se sa svojim demonima ….
Ja nisam rodena u to vrijeme 98 sam godiste ali i mama i tata su mi bili u ratu mama nazalost nije dozivjela 43 godinu zivotu nazalost rat je uzeo svoje gledam tatu koji je zapeo u tome i uvijek su nas ucili da se jako ponosimo nasom zemljom koja je dala toliko mladih ljudi za slobodu puno tatinih prijatelja nema – a slike su tu.
Pjesma posvećena, mom, tvom ćaći, koji još i dan danas proživljavaju devedesete godine, koji i dan danas čuju metke, bombe, sjećaju se rana svojih suboraca, sjećaju se svojih poginulih suboraca…
Moj je ćaća ostao u devedeset nekoj glavom i srcem. Pojela ga je borba i srce ga je izdalo prije 4 godine. Ovo je za tebe ćaća 
@usergreat22298
Dok mi suze klize niz obraze slušajući ovu pjesmu, želim samo napisati da samo mi, djeca branitelja, i naše majke znamo kako nam je u suživotu s osobama koje su doživjele najcrnije prizore. Božji blagoslov za sve živuće branitelje i njihove obitelji, a i za tebe dragi Marko koji nas vraćaš u pravo korito svaki put kad sami često skrenemo. Svim žrtvama rata neka Bog da pokoj vječni
Poslušam pjesmu i prva pomisao jel mama čula prije mene i jel joj teško pala, teške stvari je prošla, ali suza krene samo na ovakve pjesme.. “Sve su pobjede njene u sjaju zastave, a borbe u njoj bitke za nas” Za sve mame koje su otišle u rat
Moj se stari često znao buditi i u polusnu mrmljati o ratištu, i sve mu je to išlo pomalo na živce. Bio je kao borac razočaran u sve, tako je i prerano otišao. Sjećam se da su svi govorili da se nije vratio isti kao i prije.. zato ljubite domovinu i svoje bližnje dok ih imate. pozdrav od istrijana i domoljuba, sina borca i dragovoljca.. BVB!
I za kraj, kako u jednom od komentara piše:”Koncert na hipodromu će obići svijet. Budimo kao Marko, kulturni, veseli i ponosni.”

Izvor: frendica.online
Photo: snimka zaslona

Podrži Frendica.online svojom donacijom

Podrži Frendica.online svojom donacijom