Božikovina (Ilex aquifolium) najpoznatija je vrsta roda Ilex i jedini predstavnik roda koji prirodno raste u Hrvatskoj.
Prirodno mu je stanište pretežno u planinskim krajevima (do 1200 metara nadmorske visine) srednje i zapadne Europe, Male Azije, Perzije te sjeverozapadne Afrike. Na prirodnim staništima tvori manje šumarke koji gusto pokrivaju površinu. Lišće je debelo, kožasto, tamnozeleno, odozgo sjajno. Na mlađem grmlju listovi su raznosmjerno bodljikavo nazubljeni, dok je na gornjim granama većeg grmlja lišće cijela ruba. Cvjetovi bijele boje, plod je crvene boje. Plodovi sazrijevaju od studenog i ostaju na granama do proljeća.
Božikovina je vazdazeleni grm ili niže stablo, na prirodnom staništu može doseći visinu od 5-10 metara (ovisno o životnim uvjetima). Raste prilično sporo te kroz tri godine može doseći visinu od jednog metra, dok će visinu od 2-2,5 metra dostići tek kroz šest-sedam godina. Dugovječno je stablo i može doživjeti starost i dulju od stotinu godina.
Zaštićena biljna vrsta
Božikovina je u Hrvatskoj zaštićena biljna vrsta. Zabranjeno je u prirodi trgati grane ili čupati cijele biljke. Ukoliko ste ljubitelj božikovine možete iz uzgoja pribavljene sadnice posaditi u svom vrtu ili na balkonu.
Zbog svojeg atraktivnog lišća i plodova, kao i gustog kompaktnog i pravilnog habitusa božikovina je biljka široke hortikulturne primjene. Može se koristiti kao soliterna biljka, za sadnju u manjim grupama, a zbog bodljikavog lišća odlična je za neprohodne živice.
Sadnja božikovine
S obzirom na spomenutu dvodomnost biljaka, ukoliko želimo atraktivne crvene plodove na jesen potrebno je posaditi ženske i muške biljke, na maksimalnu udaljenost do 30 metara, kako bi se osiguralo uspješno oprašivanje (ili je moguće na žensku biljku nacijepiti granu muške).
Možemo napomenuti da odabir muških i ženskih primjeraka nije uvijek jednostavan, posebice ukoliko se biljke u rasadniku nabavljaju u doba kad nemaju plodove, jer muške i ženske biljke nisu posebno označene. Tako će nam možda u prvoj godini sve biljke biti bez plodova. To se može ispraviti naknadnom sadnjom ili zamjenom bilo oprašivača (muške biljke) ili ženske biljke koja daje plodove.
Toksičnost i ljekovitost
Bobice božikovine sadrže alkaloide, kofein i teobromin, a općenito se smatraju toksičnim za ljude, iako su njihova otrovna svojstva vjerojatno precijenjena, a smrtni slučajevi su gotovo nepoznati. Prekomjeran unos je moguć kod djece ili kućnih ljubimaca, koje privlače jarko crvene bobice. Bobice su emetogene, što je pripisano drogi Ilicinu, iako se u biljci nalaze kofein i teobromin, koji su mnogo toksičniji.
List srodnih vrsta (na primjer I. paraguariensis, poznat i kao yerba mate u državama Južne Amerike) se koristi da bi se dobilo kofeinom bogato piće (mate), koje ima kofeina u iznosima približnima onima u kahvi. Moguće je, ali neprovjereno, da božikovina ima jednake količine kofeina u listovima. Zapisano je da se na području Schwarzwalda koristi kao zamjena za čaj. Božikovina se rijetko koristi u medicinske svrhe, ali je poznato da djeluje kao diuretik, antipiretik i laksativ.
Ilex aquifolium također sadrži saponin, teobromin (ksantin), ilicin, kofein, kofeinsku kiselinu i žuti pigment, ileksantin.
Božićna biljka
Zbog svog je sjajnog kožastog lišća i atraktivnih crvenih bobica koje dozrijevaju u kasnu jesen (studeni-prosinac) božikovina tradicionalno prihvaćena uz imelu kao božićni simbol. Uobičajeni su motivi grančice božikovine na božićnim salvetama, ukrasnim papirima, stolnjacima i slično. Često se od božikovine rade adventski vijenci ili ukrasi za vrata.
U kršćanstvu – bijeli cvat božikovine postao je simbol rođenja Isusa, crveni plodovi njegova krv, a bodljikavo lišće simbolizira krunu od trnja.
Izvor: frendica.online
Photo: pixabay, wikipedija
