Što je hripavac?
Š

Hripavac predstavlja akutnu infektivnu bolest dišnog sustava uzrokovanu bakterijom Bordetella pertussis, a poznata je još pod nazivima pertusis, magareći kašalj ili veliki kašalj. Ova bolest često se prenosi s osobe na osobu kapljičnim putem i može imati ozbiljne posljedice, napose kod novorođenčadi i male djece. Upravo je zbog toga od velike važnosti poznavati uzrok, simptome, dijagnozu i liječenje hripavca, a pogotovo cijepljenje kao i dalje neizostavnu metodu prevencije širenja ove potencijalno ozbiljne infekcije, objašnjava prof. dr. sc. Tomislav Meštrović

Što je hripavac?

Premda se hripavac može pojaviti u svim dobnim skupinama, najranjiviji su novorođenčad i mala djeca kod kojih ova bolest može uzrokovati teže ishode.

Mikroorganizam koji uzrokuje hripavac (lat. pertussis) jest Bordetella pertussis koji je prvi put izoliran 1906. godine. To je mala, nepokretna bakterija koja ima složenu vanjsku membranu s brojnim antigenima (tzv. čimbenicima virulencije), a koji sudjeluju u razvoju bolesti i izazivanju odgovora imunosnog sustava. Sama bakterija proizvodi nekoliko toksina koji igraju važnu ulogu u pojavi simptoma. Glavni patofiziološki čimbenik je tako pertusisni toksin (PT) koji uzrokuje štetu stanicama dišnog sustava s trepetljikama te samim time sudjeluje u simptomima kašlja i poremećaju dišnih putova. Valja napomenuti kako je Bordetella osjetljiva na vanjske uvjete poput sušenja i ultraljubičastog zračenja, što ju čini ranjivom izvan tijela domaćina.

Hripavac je izuzetno zarazna bolest te se prenosi kapljičnim putem, uglavnom putem respiratornih sekreta zaražene osobe tijekom kašljanja ili kihanja. Kapljice koje sadrže bakterije mogu se udahnuti od strane osoba u blizini, što olakšava širenje bolesti u zajednicama, a prvenstveno među djecom koja često borave u kolektivima poput škola ili vrtića. Nakon izlaganja bakteriji Bordetella pertussis, period inkubacije (što je razdoblje od izlaganja do pojave prvih simptoma) obično traje od 7 do 10 dana (premda može varirati između 4 i 21 dan). Tijekom tog vremena, osoba može biti zarazna za druge, iako možda još uvijek nema jasno izražene simptome.

Tijekom 20. stoljeća, hripavac je bio jedna od najčešćih dječjih bolesti i glavni uzrok smrtnosti djece, a i dan danas je jedan od velikih problema za djecu diljem svijeta. Često se pojavljuje u cikličkim valovima, s epidemijama koje se viđaju svakih nekoliko godina. Kada se broj ljudi s imunitetom (bilo stečenim putem cijepljenja ili prethodnom infekcijom) smanji u populaciji, povećava se broj potencijalnih nositelja i širitelja bolesti, što stvara povoljne uvjete za brže širenje hripavca među osjetljivim osobama. Premda se hripavac može pojaviti u svim dobnim skupinama, najranjiviji su novorođenčad i mala djeca kod kojih ova bolest može uzrokovati teške komplikacije, pa i čak smrtonosni ishod.

Simptomi i komplikacije hripavca

Hripavac se obično prezentira putem tri stadija bolesti: kataralni stadij, paroksizmalni stadij i rekonvalescentni stadij.

Hripavac karakterizira postupan razvoj simptoma koji prolaze kroz nekoliko stadija, a njihovo razumijevanje ključno je za dijagnozu i liječenje bolesti, kao i za prepoznavanje ozbiljnosti same infekcije. Nakon razdoblja inkubacije od 7-10 dana, bolest obično započinje pojavom simptoma koji nalikuju običnoj prehladi, stoga se mogu lako zamijeniti simptomima drugih respiratornih bolesti. Navedeno uključuje curenje nosa, kihanje, blagu temperaturu i suhi kašalj, što je razlog zbog čega se ovaj stadij naziva još i kataralni stadij bolesti. Potonje spomenuti kašalj obično postaje ozbiljniji kroz tjedan do dva trajanja infekcije.

Tijekom drugog stadija bolesti, simptomi postaju ozbiljniji i patognomonični, tj. karakterističniji upravo za hripavac. Najvažniji simptom u ovom stadiju je paroksizmalni kašalj, zbog čega se ovaj stadij bolesti naziva paroksizmalnim stadijem. To je iznenadni, snažan kašalj koji se javlja serijski te može biti praćen gušenjem i poteškoćama s disanjem. Valja napomenuti kako kašalj može biti tako intenzivan da izaziva povraćanje ili bol u prsima, a lučenje guste i ljepljive sluzi dodatno otežava disanje, stoga ga u principu smatramo alarmantnim znakom infekcije. Sami napadaju kašlja obično su najizraženiji noću i mogu trajati nekoliko tjedana, a kašalj može biti toliko intenzivan da izaziva povraćanje ili bol u prsima. Treći stadij, poznat i kao rekonvalescentni stadij, označava postupno poboljšanje stanja nakon paroksizmalnog stadija. Napadi kašlja postaju manje učestali i manje intenzivni, a čitav proces oporavka može trajati nekoliko tjedana (u nekim slučajevima i mjeseci) prije nego što se osoba u potpunosti oporavi.

Različite komplikacije

Postoji i mogućnost razvoja različitih komplikacija, a najčešća od njih jest upala pluća ili pneumonija, budući da se javlja u 13,2 posto svih slučajeva te u 18,6 posto slučajeva kod dojenčadi mlađe od šest mjeseci života. Nadalje, intenzivni napadi kašlja i povraćanje tijekom tih napada mogu dovesti do dehidracije, posebice kod novorođenčadi koja imaju mali rezervni volumen tekućine. Novorođenčad i dojenčad su posebno podložni apneji (prekidu disanja) kao posljedici teških napada kašlja, što može biti vrlo ozbiljno stanje koje zahtijeva medicinsku intervenciju. Iako rijetko, napadaji kašlja također mogu uzrokovati povećan pritisak u glavi i potencijalno krvarenje u mozgu, kao i pojavu neuroloških komplikacija poput encefalopatije. Hripavac može ostaviti trajne posljedice na dišne putove, uzrokujući kronični kašalj ili druge respiratorne probleme.

Postavljanje dijagnoze bolesti

Najčešći laboratorijski test za dijagnozu hripavca, a koji je i mikrobiološki zlatni standard u dokazu infekcije, jest kultivacija u laboratoriju.

Dijagnoza hripavca često se postavlja na temelju kliničke slike, posebice karakterističnog paroksizmalnog kašlja. Međutim, laboratorijski testovi igraju ključnu ulogu u potvrđivanju prisutnosti bakterije Bordetella pertussis i pravodobnoj dijagnozi bolesti. Najčešći laboratorijski test za dijagnozu hripavca, a koji je i mikrobiološki zlatni standard u dokazu infekcije, jest kultivacija na odgovarajućim mikrobiološkim medijima koji potiču rast ovog mikroorganizma. Prije samog procesa kultivacije ključno je uzeti bris iz nosa ili grla pacijenta, što se radi pomoću sterilnog brisa kojim se nježno prolazi preko sluznice nosa ili grla kako bi se prikupio uzorak. Uz tradicionalnu kultivaciju, sve više se koristi i metoda lančane reakcije polimerazom (polymerase chain reaction; PCR) koja pruža bržu i osjetljiviju detekciju genetskog materijala bakterije Bordetella pertussis.

Drugi način dijagnostike hripavca uključuje testiranje krvi pacijenta na prisutnost specifičnih protutijela protiv bakterije Bordetella pertussis. Takav tip testa može otkriti prisutnost protutijela koja se razvijaju kao odgovor našeg organizma infekciju ili cijepljenje, a navedeno nazivamo serološkim testiranjem. Važno je napomenuti da serološki testovi imaju neka ograničenja jer mogu otkriti prethodnu izloženost bakteriji, ali ne i trenutnu infekciju, pa se zbog toga nerijetko koriste u kombinaciji s drugim dijagnostičkim metodama. Isto tako valja naglasiti kako se u krvnoj slici kod klasičnog hripavca viđa povišen broj bijelih krvnih stanica s limfocitozom, napose kod dojenčadi. Osim kod pronalaska inficirane osobe, adekvatna dijagnostika služi i u identifikaciji kontakata oboljelih osoba koji bi također trebali biti pregledani kako bi se spriječilo daljnje širenje hripavca.

Liječenje hripavca

Antibiotici su učinkoviti u suzbijanju bakterije Bordetella pertussis, čime se skraćuje trajanje bolesti, smanjuje težina simptoma i sprječava širenje.

Liječenje hripavca zahtijeva holistički pristup koji uključuje antibiotike za suzbijanje bakterijske infekcije i podršku pacijentima kako bi se olakšalo disanje te ubrzao oporavak. Antibiotici su učinkoviti u suzbijanju bakterije Bordetella pertussis, čime se skraćuje trajanje bolesti i smanjuju težina simptoma, ali i sprječava širenje samog infekta na druge osobe. Oni djeluju tako da zaustavljaju rast i razmnožavanje bakterija, a izbor konkretnog lijeka ovisi o dobi pacijenta i ozbiljnosti bolesti. Azitromicin se često koristi kod djece i odraslih, dok se eritromicin i klaritromicin koriste kod dojenčadi i novorođenčadi. U terapiji se također može propisati i trimetoprim-sulfametoksazol, a propisivanje bilo kojeg lijeka jest isključivo u domeni specijalista i liječnika koji prate oboljelo dijete ili odraslu osobu.

Osim antibiotika, podrška pacijentima (a posebno novorođenčadi i maloj djeci) igra ključnu ulogu u procesu oporavka. Napadaji kašlja kod hripavca mogu biti izrazito iscrpljujući, stoga je od ključne važnosti pružiti suportivan oblik liječenja kako bi se olakšalo disanje tijekom tih napada. Navedeno uključuje osiguravanje dovoljne vlažnosti zraka u prostoriji, korištenje ovlaživača zraka i redovito prozračivanje prostorije. Osim toga, praćenje simptoma i napadaja kašlja ključno je za pravovremeno reagiranje na eventualne komplikacije. Osobe koje se brinu o pacijentima, osobito novorođenčadi i dojenčadi, trebaju biti svjesne znakova ozbiljnih napada kašlja ili problema s disanjem te odmah potražiti medicinsku pomoć u takvim situacijama.

Prevencija bolesti i važnost cijepljenja

Ključan pristup u prevenciji hripavca jest cijepljenje, koje je u Republici Hrvatskoj dio nacionalnog programa cijepljenja te ima za cilj zaštititi populaciju.

Ključan pristup u prevenciji hripavca jest cijepljenje, koje je u Republici Hrvatskoj dio nacionalnog programa cijepljenja te ima za cilj zaštititi populaciju, posebno najmlađe i najranjivije članove društva. Cjepivo protiv hripavca obično se primjenjuje kao dio kombiniranog cjepiva koje štiti od nekoliko bolesti, uključujući difteriju, tetanus i hripavac (DTaP ili Tdap). Prva doza cjepiva protiv hripavca daje se u dojenačkoj dobi, i to u dobi od dva mjeseca života. Navedeno predstavlja dio primarne serije cijepljenja koja uključuje tri doze kako bi se postigao odgovarajući odgovor imunosnog sustava.

Nakon primarne serije cijepljenja, u kalendaru cijepljenja nalaze se dodatne doze cjepiva protiv hripavca tijekom djetinjstva i adolescencije, što pomaže održavati zaštitu na razinama koje sprečavaju obolijevanje. Te dodatne doze osiguravaju da imunosni odgovor na hripavac, tj. razina protutijela ostane zadovoljavajuća. Odrasle osobe također mogu primiti ‘booster’ doze cjepiva protiv hripavca kako bi održali svoju imunost na odgovarajućoj razini, što se posebno preporuča osobama koje su u kontaktu s novorođenčadi ili dojenčadi kao što su roditelji, skrbnici i medicinsko osoblje. Danas se intenzivno istražuju i cjepiva koja bi se primjenjivala nazalnim putem, što bi svakako povećalo suradljivost i olakšalo čitav proces vakcinacije.

Cijepljenje trudnica

Cijepljenje trudnica protiv hripavca također se preporučuje u određenim situacijama kako bi se zaštitila novorođenčad, budući da imunitet prenesen od majke na dijete (tzv. pasivna imunost) može pružiti zaštitu u prvih nekoliko mjeseci života. Kako bi se maksimizirao imunosni odgovor majke i prijenos protutijela s majke na nerođeno dijete, optimalno vrijeme za primjenu cjepiva prema trenutno važećim smjernicama jest između 27. i 36. tjedna trudnoće, po mogućnosti tijekom ranijeg dijela tog razdoblja. Valja naglasiti i kako cijepljenje protiv hripavca također igra ključnu ulogu u stvaranju kolektivnog imuniteta u zajednici. Kada veći postotak populacije bude cijepljen, smanjuje se širenje bolesti u zajednici, čime se štite i oni koji nisu cijepljeni.

Zaključak

Hripavac predstavlja ozbiljnu infektivnu bolest dišnog sustava koju uzrokuje bakterija Bordetella pertussis. U borbi protiv ove bolesti, ključno je pravovremeno postavljanje dijagnoze i odgovarajuće liječenje. Međutim, prevencija ostaje temeljna i najučinkovitija strategija za kontrolu hripavca, a cijepljenje i dalje igra neprocjenjivu ulogu u zaštiti ne samo pojedinca, nego čitave populacije. Činjenica je kako bismo svi trebali biti svjesni simptoma i rizika od hripavca kako bismo poduzeli potrebne korake u zaštiti sebe i svojih bližnjih. Edukacija o hripavcu, cijepljenje u skladu s preporukama te pridržavanje rasporeda cijepljenja od vitalnog su značaja za očuvanje zdravlja. Naša zajednička odgovornost je osigurati da hripavac ostane pod kontrolom kako bismo zaštitili najosjetljivije članove naše zajednice od potencijalnih opasnosti, pa i komplikacija ove bolesti.

*Ovaj dokument (objava) izrađen je uz financijsku podršku Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade, u okviru projekta „Vještine i znanja za uspješnog roditelja – od prvog plača do prvih koraka“. Sadržaj ovog dokumenta u isključivoj je odgovornosti korisnika i ni pod kojim se uvjetima ne može smatrati kao odraz stajališta davatelja.

Izvor: frendica.online
Photo: pixabay, getty images

Podrži Frendica.online svojom donacijom

Podrži Frendica.online svojom donacijom