Suhozid spada u najstarije građevinske tehnike za izradu nastambi, ograda i zaštite od vjetra. Duž hrvatskog priobalja vidljivi su davno sagrađeni suhozidi.
Suhozid je građevina od prirodnog kamena bez korištenja vezivnog materijala. Ova drevna vještina gradnje oblikovala je Primorje, Dalmaciju i Istru . Kilometri suhozidnih ograda, gospodarskih objekata i puteve stoje kao spomenici građevinarskog nasljeđa poljoprivrednika naših otoka i priobalja.
Za gradnju suhozida najčešće se koristio kamen iz okolice. Naši stari koristili su sve što im priroda pruža. Pripremajući tlo za sadnju, izvađeno kamenje koristili su za izradu suhozida i puteva. Suhozidi su pak usjeve štitili od jakih vjetrova, a služili su i kao ograde za životinje.
Ako se suhozid gradio na nepogodnoj zemljanoj podlozi, naši stari kopali su i temelje koji bi se punili sitnijim kamenjem, pijeskom ili tucanikom, ti slojevi su u prosjeku debljine od 20 do 40 centimetara.
Pod zaštitom UNESCO-a
Udruga Dragodid je aplicirala zahtjev za trajnom zaštitom. Srpnja 2013. nakon dugih godina peripetija i dilema o tome kako zakonski zaštititi suhozid, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske prihvatilo je modalitet zaštite suhozida kroz zaštitu same tehnike gradnje kao nematerijalnog kulturnog dobra. Time je vještina zidanja “u suho” zaštićena na nacionalnoj razini rješenjem o preventivnoj zaštiti čije je trajanje 3 godine, a Udruga Dragodid odigrala je savjetodavnu ulogu. Nakon trogodišnjeg perioda preventivne zaštite umijeće je suhozidne gradnje u prosincu 2016. godine dobilo i trajnu zaštitu kao nematerijalno kulturno dobro RH. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske donijelo je odluku kojom se umijeće suhozidne gradnje proglašava nematerijalnim kulturnim dobrom te je uvršteno u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Na sastanku stručnjaka na temu “Tehnika gradnje „u suho“” kao element nematerijalne kulturne baštine, krenulo se s izradom zajedničke kandidature zemalja gdje postoji ta tradicijska gradnja, iz Cipra, Bugarske, Hrvatske, Grčke, Španjolske i Švicarske a radi upisa na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalnih dobara čovječanstva.
Suhozid je 29. studenog 2018. godine stavljen na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine.
Nastambe građene suhozidnom tehnikom
Kažuni su kružne kućice sa stožastim krovom i malenim vratima i najčešće ih nalazimo u Istri. Građene su suhozidnom tehnikom odnosno slaganjem kamenja bez vezivnog materijala. U prošlosti su bili skloništa za pastire i poljoprivrednike tijekom vrućih ljeta kada su cijele dane provodili na suncu. Osim sunca, štitili su pastire i poljoprivrednike od iznenadnih pljuskova i udara vjetrova. Nastambe sa sličnim karakteristikama, ali zaobljenim krovištem, zovu se bunje i nalazimo ih u Dalmaciji.
Danas takve nastambe nerijetko koriste u turizmu.
Izvor: frendica.online
Photo: wikipedija, pixabay
