Smilje je trajnica koja pripada rodu Helichrysum iz porodice Asteraceae, a obuhvaća preko šesto različitih vrsta rasprostranjenih diljem svijeta. Kod nas su najznačajnije vrste Helichrysum arenarium – vječni cvijet ili pješčano smilje te Helichrysum italicum sin. Helichrysum angustifolium – primorsko smilje s podvrstama H. italicum subsp. italicum i H. italicum subsp. microphyllum.
Vrsta H. arenarium (pješčano smilje) je prirodno rasprostranjena od toploga suhog mediteranskog područja, preko istočne i centralne Europe do Belgije i Nizozemske. Za uvođenje u poljoprivrednu proizvodnju od posebnog je značaja vrsta H. italicum. To je niži grm koji svojim sitnim cvjetićima žute boje i specifičnim prijatnim, blago oporim mirisom daje obilježja dalmatinskog krša. Primorsko smilje neizostavna je vrsta kamenjarskih pašnjaka i ostalih područja hrvatskog priobalja.
Primorsko smilje je prirodno rasprostranjeno u zemljama Sredozemlja (Cipar, Grčka, Hrvatska, Italija, Francuska, Španjolska, Alžir, Maroko). Najpoznatije prirodno nalazište je na Korziki. Samoniklo raste na krševitom području, siromašnim pjeskovitim tlima ili na plitkim tlima napuštenih poljoprivrednih površina. Odgovara mu veća količina sunčevoga zračenja, što određuje aromatična svojstva. Aromatična svojstva određuju primjenu smilja, kao i drugih vrsta ljekovitog i aromatičnoga bilja u farmakološke svrhe, kozmetičkoj industriji i kulinarstvu.
Morfološke karakteristike smilja
Primorsko smilje (H. italicum) raste u obliku grma visine 30 do 70 cm, dok je vrsta pješčano smilje (H. arenarium), malo niža i može narasti 20 do 50 cm. Na razgranatim stabljikama smilja naizmjenično su raspoređeni listići čvrste kutikule koji su s lica zeleni, a s naličja sivo zeleni, prekriveni sitnim dlačicama. Donji listići pri osnovi su skupljeni u rozetu. Kod vrste primorsko smilje (H. italicum) listići su uski šiljasti, dok su kod vrste pješčano smilje (H. arenarium) znatno širi, izduženi ravnoga ruba. Deblja kutikula listova i guste dlačice na naličju koje štite puči u cilju smanjenja transpiracije, osiguravaju smilju prilagođenost na sušne uvjete staništa, čime ga svrstavaju u skupinu kserofitskog bilja.
Na vrhu stabljike koja je također prekrivena dlačicama, sitni cvjetići skupljeni su u prepoznatljive žute cvati koje cvatu od svibnja do kraja srpnja. Cvati zadržavaju svoju žutu boju nakon cvatnje i sušenja, zbog čega su pod nazivom “besmrtno cvijeće” u antičkoj Grčkoj korišteni za izradu vijenaca. Svaka stabljika završava cvatovima. Cvjetovi grma su ujednačene visine jer su drške gornjih cvjetova kraće, a donjih duže.
Biljka je dvodoma. Muški cvjetovi su neugledni, cjevastog oblika. Nakon oplodnje cvjetovi brzo sazrijevaju. Plod je sitna roška (achenium). Sjeme je duguljasto, crno, sitno, a 1 g sjemena sadrži 3300-3700 zrna. Podzemni izdanak smilja je razgranat, duboko prodire u tlo. Iz drvenastog vretenastog rizoma svake sezone se razvija više desetaka stabljika koje nose cvijet. Brži protok vode osiguran je širim provodnim nitima u morfologiji ksilema, čime su biljke prilagođene na sušu.
Agroekološki uvjeti uzgoja smilja
Temperatura
Smilje podnosi visoke ljetne temperature krša i kamenitih terena, traži jače sunčevo zračenje, a može podnijeti i oštrije zime zbog čega se prirodno nalazi i na višim nadmorskim visinama.
Tlo i vlaga
Smilje uspješno raste na lakim propusnim karbonatnim tlima. Dobro podnosi sušu i minimalnu količinu hranjiva plitkih tala mediteranskog područja. Smilje može rasti i na plodnijim dubljim tlima, kojima je osigurana dovoljna količina kalcija. U uzgoju smilja treba izbjegavati tla kiselije pH reakcije, tla s većom količinom vlage i teška tla. S druge strane, plitka, krška stjenovita tla moguće je privesti uzgoju smilja. U ovakvim slučajevima tlo varira svojom dubinom od nekoliko centimetara do nekoliko metara i nalazi se samo u pukotinama stijena. Priprema plitkih stjenovitih tala uključuje mehanizirano usitnjavanje uz pomoć drobilica koje stijene pretvaraju u šljunak koji ima krupnoću agregata od 2 mm do 75 mm. Na taj način stvorit će se supstrat pogodan za obradu i održavanje plantaže.
Štetnici
Iako je smilje relativno otporno na bolesti i štetnike, u uzgoju se mogu pojaviti gljivične bolesti te štetnici: lisne i štitaste uši, štitasti moljac, kalifornijski trips, lisni mineri i gusjenice moljaca.
Podizanje nasada smilja
Smilje se uzgaja kao trajnica u periodu od pet do osam godina. Podizanje nasada smilja dobro je planirati nakon kultura koje za sobom ostavljaju tlo s manje korova. Najbolje je kao predusjev uzgajati leguminoze, koje će se ukloniti do kraja kolovoza.
Priprema tla i gnojidba
Priprema tla uključuje oranje krajem ljeta ili početkom jeseni i kultivaciju tla nakon oranja na jesen ili u proljeće, ovisno o tome hoće li se obavljati jesenska ili proljetna sadnja smilja. Gnojidba kao izuzetno važan zahvat prilikom podizanja trajnih nasada treba slijediti stručnu preporuku na osnovu kemijske analize tla. Osnovna gnojidba prilikom oranja u skladu s rezultatima analize tla može uključiti 200 do 400 kg/ha mineralnog NPK gnojiva (15-15-15), a prihrana u sljedećim sezonama tijekom jeseni ili ranog proljeća obuhvaća oko 200 kg/ha ovoga istog gnojiva. U slučaju ekološke proizvodnje stajski gnoj se također ne preporuča, jer u slučaju njegove lošije kvalitete, može doći do pojave nepoželjnih korova.
Sadnja
Pri podizanju plantažnog nasada smilja važno je koristiti deklarirani kvalitetni sadni materijal nabavljen kod registriranih proizvođača presadnica ili rasadnika. Nakon nabave presadnica slijedi sadnja, koja se može obavljati u proljeće u ožujku ili na jesen tijekom listopada. Sadnju presadnica najjednostavnije je obaviti strojno te se prema postojećoj mehanizaciji prilagođava sadnja. Za sadnju presadnica sađenih u redove na razmake 0,7 m x 0,4 m potrebno je osigurati 35.000 biljaka/ha, dok će se u redovima na razmacima 0,6 m x 0,3 m na navedenoj površini trebati posaditi 55.000 biljaka/ha.
Potrebe za vodom
Mladi nasad poželjno je zalijevati u fazi podizanja nasada kao i u početnoj fazi rasta biljaka, iako smilje nema značajne zahtjeve za vlagom. Novopodignutim nasadima smilja treba osigurati povoljne uvjete za rast i jačanje grmova. Zato je potrebno uklanjati korove, koji vrlo često čine značajan problem. Međurednom kultivacijom smanjit će se pojava korova u nasadima smilja, a ujedno omogućiti i razbijanje pokorice tla. U prvoj sezoni uzgoja kultivaciju je potrebno obaviti više puta ovisno o pojavi korova, dok se stariji nasadi u sezoni kultiviraju najčešće dva puta.
Proizvodnja presadnica
Smilje se razmnožava generativno sjemenom i vegetativno reznicama ili dijeljenjem busena. Kako se izravna sjetva sjemena ne preporuča, važno je proizvesti kvalitetne presadnice. Proizvodnja presadnica iz sjemena uključuje njihov uzgoj tijekom ljeta u hladnim klijalištima. Prilikom ručne sjetve sjemena na 1 m² hladnog klijališta potrebno je oko 0,5 g sjemena, čija je klijavost 50%. Sa hladnog klijališta površine 1 m² može se dobiti 300-400 presadnica smilja.
Za proizvodnju 1 ha nasada smilja potrebno je osigurati oko 150 m² hladnih klijališta ili 60 g sjemena. Presadnice smilja se mogu proizvoditi i direktnom sjetvom sjemena u kontejnere, što olakšava postupak proizvodnje presadnica. Presadnice proizvedene iz sjemena nakon 90 dana spremne su za sadnju na poljoprivrednim površinama.
Proizvodnja presadnica smilja vegetativnim razmnožavanjem iz reznica može se odvijati u zaštićenom prostoru tijekom četiri do pet tjedana. Važno je da su za reznice odabrani ovosezonski izbojci sa dovoljno odrvenjelim baznim dijelom. Na gornjem dijelu reznica duljine od 4 do 6 cm potrebno je ostaviti oko četiri listića, koji bi omogućili proces fotosinteze. Ostale listiće potrebno je ukloniti u cilju osiguranja dovoljno energije za stvaranje korijena. Nakon što se napravi kosi rez, reznice se stavljaju u pripremljeni supstrat. Prethodna primjena hormona za ukorjenjivanje svakako će ovisiti o tipu proizvodnje. Reznicama je važno osigurati dovoljno vlage i svjetlosti uz zaštitu od prejakog sunčevog zračenja.
In vitro razmnožavanje
Mikro-razmnožavanje u uvjetima in vitro najkvalitetniji je i najsigurniji način razmnožavanja, koji se preporučuje u komercijalnoj proizvodnji. Proizvođači presadnica smilja koji sadni materijal distribuiraju komercijalnim proizvođačima, svoju proizvodnju trebaju registrirati putem Fitoupisnika, što čini preduvjet za izdavanje biljne putovnice.
Košnja i prinos smilja
Na mladim nasadima smilja zasigurno se ne mogu postići prinosi koji se očekuju između treće i osme godine. Tako proizvodnja smilja postaje ekonomski opravdana tek nakon treće godine uzgoja. U prvoj sezoni uzgoja važno je orezivanjem jačati bazne dijelove grmova, čime će u slijedećim sezonama potaći bujnost i kvaliteta nasada, koja određuje željene prinose.
Prinosi smilja vežu se za proizvodnju sušenoga cvijeta i proizvodnju eteričnog ulja. Košnja smilja obuhvaća rez stabljika sa cvastima. Pogrešna košnja do odrvenjelih baznih dijelova grma spriječit će dalji rast biljke. Na većim površinama mehanizirana košnja smilja specijaliziranim ili prilagođenim strojevima bit će od velike koristi, dok se na manjim površinama prakticira ručna košnja grmova. Prilikom proizvodnje sušenog cvijeta, košnja cvasti obavlja se kada je trećina cvjetova u punoj cvatnji.
Prinosi variraju ovisno o starosti nasada i ekološkim uvjetima mikrolokaliteta. Tako prinosi svježeg cvijeta u punoj zrelosti nasada variraju od 7 do 8 t/ha, od kojih će se dobiti od 3,5 do 4 t/ha suhoga cvijeta.
Sušenje smilja
Prirodno sušenje
Postupak sušenja smilja kojim se cvijet konzervira dehidracijom, može se obavljati prirodnim putem ili u sušarama. Sušenje cvijeta smilja prirodnim putem bit će odabir za manje količine smilja. U prostorima za prirodno sušenje treba osigurati kvalitetnu cirkulaciju zraka, a smilje treba biti u tankome sloju na mrežama s drvenim okvirima. Jer ako je smilje stavljeno u debljem sloju može doći do truljenja ili samozapaljenja. Važno je da se smilje ne miješa i prevrće da ne bi došlo do nepoželjnog loma. Prilikom prirodnog sušenja cvijeta smilja, ono ne smije biti direktno izloženo sunčevom zračenju ili pristupu sitnim životinjama i pticama.
Sušenje smilja u sušarama
Sušenje cvijeta smilja u sušarama brži je postupak u odnosu na prirodno sušenje. Tu se smilje suši na temperaturi od 35 do 40 °C.
Skladištenje cvijeta
Osušeni cvijet do trženja skladišti se na suhom i čistome mjestu. Prilikom sušenja i skladištenja cvijeta smilja iz ekološkog uzgoja, važno je osigurati prostore za sušenje i skladištenje isključivo ekoloških proizvoda. Prostori za sušenje ljekovitog bilja u ekološkoj proizvodnji moraju biti podvrgnuti kontroli kontrolnog tijela ekološke proizvodnje. Ako su u sušarama ili prostorima za sušenje sušeni proizvodi koji nisu iz ekološke proizvodnje, iste je potrebno prije sušenja ekoloških proizvoda očistiti. Također je prije sušenja ekoloških proizvoda važno izvijestiti kontrolno tijelo ekološke proizvodnje. U skladištima s mješovitim proizvodima, važno je osigurati odvojene prostore za skladištenje ekoloških proizvoda. Osim sušenog cvijeta, prinosi smilja mogu se mjeriti količinama dobivenoga eteričnog ulja.
Berba smilja za proizvodnju ulja
Berba smilja za proizvodnju eteričnog ulja obavlja se kasnije u odnosu na berbu smilja za dobivanje suhog cvijeta. Najpogodnije vrijeme za berbu je kada je otvoreno 50% cvjetova u nasadu. Za proizvodnju eteričnog ulja, mogu se iskoristiti i stabljike i cvjetovi. Tada se prvi otkos obavlja se u srpnju, a drugi do prve polovice listopada. Košnjom u siječnju slijedeće godine, pospješit će se bujnost nasada.
Destilacija smilja
Smilje treba destilirati u što kraćem roku nakon branja, a najdulje do jednog dana. U slučaju duljeg stajanja, može doći do truljenja otkosa i pada kvalitete prinosa. Očekivani prinosi eteričnog ulja variraju od 8 do 12 kg/ha, a od približno 750 kg smilja u svježem stanju može se dobiti kilogram destilata eteričnog ulja. Procedure destilacije smilja u ekološkoj proizvodnji iste su kao i kod sušenja. To znači da destilerija mora biti podvrgnuta kontroli kontrolnog tijela ekološke proizvodnje, a svaki proces destilacije smilja iz ekološke proizvodnje mora se prijaviti istom.
Destilacija smilja vodenom parom odvija se u destilacijskim kotlovima različitih kapaciteta. U destilacijskim kotlovima se smilje sprema na perforiranu podlogu, kroz koju se uslijed zagrijavanja vode oslobađa vodena para. Vodena para ekstrahira eterično ulje smilja i tako se slijevaju u kondenzator. Voda sa eteričnim uljem se dekantira u odvojenoj posudi, gdje se ulje kao lakše izdvaja na površini vode. U destiliranoj vodi od koje je odvojen sloj ulja uvijek su sadržane manje količine eteričnoga ulja. To su Aqua aromaticae ili cvjetne vodice, hidrolati. Oni također mogu predstavljati značajan prihod jer svoju primjenu mogu naći u kozmetičkoj industriji te industriji sapuna i mirisa. Eterična ulja čuvaju se na niskim temperaturama na tamnome mjestu. Važno je da su posude u kojima se ulje čuva vakumski zatvorene da ne bi došlo do polimerizacije i gubitka kvalitete.
Skupljanje smilja
Smilje pripada kategoriji zaštićenih biljaka NN (7/06 i 99/09) te je za njegovo skupljanje potrebno ishoditi odgovarajuće dopuštenje, koje izdaje Ministarstvo zaštite okoliša i prirode. Dozvola se može dobiti samo za lokacije na kojima nisu ugrožene biljne vrste koje se namjeravaju sakupljati. Prilikom sakupljanja samonikloga bilja, a posebice zaštićenih vrsta obvezno je sakupiti najviše dvije trećine biljnog fonda. Također, biljke se ne smiju vaditi zajedno s korijenom nego rezati kako se ne bi oštećivala njihova prirodna staništa. Budući da postoje ograničenja sakupljanja smilja iz prirode, a zahtjevi tržišta su znatni, smilje sve više postaje zanimljivo u suvremenoj proizvodnji ljekovitog i aromatičnog bilja.
Izvor: frendica.online
Photo: istock by getty images
