U podcastu „55 minuta kod Željke Markić” gostovao je svećenik Marijan Jelenić. Vlč. Jelenić vodio je i vodi najveću zbirku relikvija na svijetu, a koja se nalazi u crkvi Sv. Blaža u Vodnjanu. Zbirka sadrži čak 370 relikvija od 250 kršćanskih svetaca, među kojima se nalaze i neraspadnuta tijela. U ovoj zbirci nalaze se neraspadnuta tijela svetoga Leona Bembe, svetog Ivana Olinija i svete Nikoloze Burse, kao i mumificirani dijelovi tijela svete Barbare i svetog Sebastijana.
Ovaj svećenik, koji je 50 godina bio župnik u Vodnjanu, govorio je u podcastu, s puno ljubavi, o mladima koji dolaze pogledati ovu znamenitu zbirku, zagovoru svetaca i kulturnoj baštini voljenog Vodnjana i Istre…
Otkriće relikvija u Vodnjanu
Došao sam u Vodnjan 1972. godine i ondje sam našao 18 crkava koje su bile pri rušenju. Župna crkva bila je vrlo zapuštena, gotovo pred propašću. To je crkva svetog Blaža, sa zvonikom visokim 60 m, najvišim na području Istre. U Vodnjanu sam zatekao jedan velik broj relikvija koje je moj prečasni htio zakopati u zemlju. Tada sam počeo razbijati glavu što bih s njima napravio.
Kako se pročulo za relikvije u župi Vodnjan?
U suradnji s arheološkim muzejom, 1984. godine postavio sam jednu zbirku gdje smo izložili stotinu relikvijara. Na otvorenju izložbe bilo je više od 1500 ljudi. Iako je to bilo doba komunizma, dobili smo apsolutnu prevlast. Došli su direktori raznih muzeja iz Venecije i govorili da je to što mi imamo – čudo. Željeli su da tu čitavu izložbu prenesemo u Veneciju. Mene je bilo strah to posuditi da se tijela ne bi oštetila, pa smo posudili 89 relikvija. U 120 izložbenih dana, relikvije je pogledalo 57 000 posjetitelja. Nikad niti jednu izložbu koja je krenula s hrvatskog tla u svijet nije pogledalo toliko ljudi. Tada je župa u Vodnjanu dobila poštovanje javnosti.
Čudo u Vodnjanu
Čudo je u tome što imamo preko 300 relikvija različitih svetaca. Te relikvije dolaze iz Bizantskog carstva, dakle s područja čitavog Istoka, te iz čitavog Rimskog carstva. Tako da mi relikvijama pokrivamo cijeli svijet. Među tih 300 relikvija imamo relikvije starozavjetnih proroka. Relikvije proroka Jeremije koji je živio 835 godina prije Krista. Osim toga, imamo relikviju 12 apostola, samo mi na kugli zemaljskoj. Imamo trn iz Isusove krune, komadić platna Majke Božje. Ono što je posjetiteljima najdragocjenije su neraspadnuta tijela.
Tijela svetaca među relikvijama
Među tim relikvijama imamo čudo pred našim očima. Imamo tri neraspadnuta tijela svetaca. Među njima je neraspadnuto tijelo sv. Nikoloze, koje je staro 500 godina. Ona je bila benediktinska redovnica koja je rođena u Grčkoj, ali je živjela u Veneciji. Imamo tijelo sv. Leona Bembe staro 723 godina, koji je bio dvorski svećenik u Veneciji, zatim nadbiskup u Veneciji. Imamo tijelo sv. Ivana Olinija koji je bio župnik u Veneciji za vrijeme kuge. Posluživao je oboljele od kuge, a nije se zarazio. Zvali su ga „živući svetac.“ On je umro 1300. godine. I imamo jedno čitavo tijelo ali raspadnuto, od sv. Pavla, nadbiskupa iz Carigrada. Njega su zagušili 350. godine.
Ostali manji neraspadnuti ostaci tijela svetaca
Imamo neraspadnuti djelić tijela od čak deset svetaca. Nitko to u svijetu nema. Imamo torzo sv. Sebastijana, rimskog časnika koji je ubijen 280. godine. Imamo neraspadnuto stopalo sv. Barbare koja je ubijena 282. godine. Imamo prst sv. Antuna opata, koji je umro 256. godine. Zatim, prst sv. Bazilija, koji je umro 376. godine. Imamo prst sv. Eutiha, patrijarha iz Carigrada koji je umro 583. godine. Imamo jedan komadić tkiva sv. Pavla mučenika u Carigradu, koji je bio spaljen u vrijeme ikonoklazma.
Kako su tijela dospjela u Vodnjan?
Za vrijeme francuske revolucije proglašavalo se da Boga nema. U Parizu je postojala velika zbirka relikvija u kapeli uz kraljevsku kuću. To je bila najveća zbirka relikvija na svijetu. U euforiji francuske revolucije, oni su sve relikvije uništili. Francuzi su došli u Istru 1805. godine i uništili 616 crkava. U našoj crkvi u Vodnjanu oni su 10 godina držali konje, ta crkva bila im je štala. Istru su napustili 1815. godine ali jedan dio francuskih vojnika došao je u Veneciju. Ondje su uništili 120 crkava.
Međutim, akademski slikar Gaetano Gresler išao je po crkvama i skupljao relikvije kako bi ih se sačuvalo. On je relikvije skrivao u svojoj palači bojeći se da će ih francuzi uništiti. Župnik iz Vodnjana, gdje nema više francuza, išao je 1817. godine u Veneciju kupiti mramorne oltare. Božjom providnošću taj župnik i slikar su se našli. Slikar se njemu povjerio da ima puno relikvija, a župnik mu je rekao da ih pošalje u Vodnjan. Slikar je to u velikoj tajnosti pakirao i jedrenjakom su 23. lipnja, tijekom noći tijela prevezena u luku kod Vodnjana. Narod je s upaljenim svijećama dopratio relikvije u župnu crkvu u Vodnjanu.
Kako su tijela zaštićena?
Nakon što smo podignuli tu zbirku, moje glavno pitanje bilo je kako sačuvati ta tijela koja su neraspadnuta, kako ih nametnici ne bi oštetili. Kod nas u Hrvatskoj nije bio nitko tko se time bavi. Iz Vatikana sam dozvao doktora Gabrielli Nazarena, koji je bio direktor kemijskih laboratorija. Kada je on to vidio, rekao je da je to svjetsko čudo. Trebale su se napraviti sigurnosne škrinje. Ja nisam imao novca kako bih platio proučavanje i zaštitu tijela. U suradnji s restauratorskim zavodom iz Zagreba 1989. godine počeli smo raditi na tome da se relikvije zaštite. Zavod je pronašao u Splitu najboljeg stručnjaka za snimanje na CT.
Neraspadnuto tijelo sv. Nikoloze
Kada hodočasnicima pričam životopis sv. Nikoloze, svi slušaju kao zaleđeni. Sv. Nikoloza rođena je u Grčkoj, njezini roditelji bili su trgovci pa su došli trgovati u Kopar. Ona sa 18 godina dobije poziv da bude časna sestra i seli u Veneciju, u benediktinski samostan. Išla je u posjete bolesnicima i s obzirom da je bila karizmatik, bilo je dovoljno da na njih položi ruke i da ih Duh Sveti ozdravi.
Ona je bila tako dobra u svojoj službi, da su druge časne sestre tražile da ju se proglasi doživotnom časnom sestrom. Bila je izuzetno dobra i plemenita. Kada je molila, događalo se da se njezino tijelo digne u zrak, levitiralo je. Oko nje bila je aureola, čudesno svjetlo. Bila je mistikinja, imala je sposobnost gledati budućnost. Bilo joj je objavljeno i kada će umrijeti. Kada je došla ta godina u kojoj će umrijeti, ona je postala sve ljepša i mladolikija. Kada su nakon 14 godina otvorili njezin grob, njezino tijelo našli su kao da spava. U katedrali sv. Petra u Veneciji bilo je izloženo njezino tijelo iz kojeg se počeo širiti takav miomiris, kakvog nigdje u prirodi nema.
Stopalo sv. Barbare
Među relikvijama imamo i stopalo sv. Barbare. Njezin otac bio je rimski poganski oficir, plemić. On je hvatao kršćane i vodio ih na sud. Njegova supruga bila je krštena, ali on to nije smio znati. Kad se Barbara rodila, majka ju je krstila. Majka je umrla kad je Barbara imala samo 4 godine. Kad je imala 11-12 godina, počela se zanimati o životu i pitala se egzistencijalna pitanja. Njoj otac dozvoljava da uz pratnju izlazi van u grad do 14. godine. Ne dozvoljava da odlazi od njega nakon 14 godina, jer se djevojke udaju sa 14 godina. On je nju po noći slao u lupanarije – na razvratne zabave gdje su bili bogati Rimljani, želeći da tamo pronađe bogatog muža. Barbara to nije htjela, a on ju je zbog toga gazio i tukao. Barbara se na to samo smiješila. Njega je to ljutilo i on je nju prijavio na sud.
Barbara je ondje priznala svoje kršćanstvo. Tamo su ju cijelu noć tukli i mučili na užasne načine, a ona se stalno samo smiješila, upravo zbog svoje povezanosti s Bogom. Nisu je mogli uništiti mučenjem pa su krenuli na brežuljak, na stratište gdje su ljudima odrubljivali glave. Barbara je sama odmaknula kosu kako bi joj mač lakše odrezao glavu. Njezin otac toliko se razdražio da ju je sam ubio svojim mačem. On se hvalio da će mu gospodar dati veliku nagradu jer je i vlastitu kćer ubio zbog toga što je kršćanka. Međutim, iz vedra neba udario je grom i među mnoštvom ljudi samo njega je ubio. Ostalo je samo malo pepela. I zato je sv. Barbara zaštitnica od gromova. Kada mladima pričamo tu priču, oni pozorno sve slušaju.
Važnost izložbe
Mi kroz tu zbirku razvijamo duhovnu dimenziju ljudi. Ovo je najjače, najefikasnije sredstvo za evangelizaciju i za obradovati ljude. Ta tijela su sada lijepo izložena iza oltara, dostupna su hodočasnicima. Kada smo ih izložili, crkva je dobila novu vrijednost, sve to postalo je plemenito. Mi smo ondje primili oko 300 000 hodočasnika, od kojih je 220 000 bilo mladih. Ja sam ponosan, jer da sam bio župnik bilo gdje u svijetu, ne bih mogao primiti toliko mladih.
Izložba u Vodnjanu može se posjetiti od lipnja do kolovoza u vremenu od 9:30-18:00 sati. Zimi se može posjetiti na najavu preko telefonskog poziva.
Izvor: frendica.hr
