Ne postoji savršen roditelj, kao ni savršen odgoj. No, važno je da roditelji prepoznaju svoje propuste i potom ih ne ponavljaju te prilagode reakciju dobi i mogućnostima shvaćanja djeteta. Popustljivost ili pak potpuna kontrola naspram djeteta utjecat će na njegov odraz sebe u budućnosti, na njegovu samosvijest i jednoga dana odnos prema svojoj djeci.
Iako se svi razlikujemo, a tako i naša djeca, znanstvenici su proučili roditelje i njihov odgojni stil te utvrdili 4 tipa roditeljstva.
Autoritarni odgojni stil – kruti i strogi nadzor
Podrazumijeva strogu kontrolu djeteta pri čemu dijete ne osjeća dovoljno topline i podrške. Roditelji su skloniji kažnjavanju kada se njihovo pravilo prekrši. Glavni odgojni cilj je učenje samokontrole i poslušnosti djeteta autoritetu, a odnos roditelj – dijete se temelji na odnosu nadređenosti i podređenosti. Ostavlja posljedice da su djeca često nesigurna i povučena. Ali, mogu biti i agresivna te niskog praga tolerancije na frustraciju. Često su nepovjerljiva, nesigurna, neuspješna u rješavanju problema, stalno brinu kako udovoljiti roditelju, odnosno autoritetu.
Autoritativni odgojni stil – demokratski i dosljedan
To je stil koji kombinira čvrstu roditeljsku kontrolu i emocionalnu toplinu. Roditelji postavljaju zahtjeve i očekivanja koja su primjerena dobi djeteta, provode nadzor i imaju čvrstu kontrolu nad djetetovim nepoželjnim obrascima ponašanja. Sve to uz ljubav, podršku i emocionalnu toplinu. Potiču djetetovu znatiželju, kreativnost, samouvjerenost i nezavisnost emocija. Vode računa o djetetovim osjećajima te potiču njihovo izražavanje. Takva djeca su samopouzdana, sigurna u sebe, visokog stupnja samokontrole i odgovorna.
Permisivan – popustljiv odgojni stil
Podrazumijeva emocionalnu toplinu, ali slabu kontrolu. Dijete u ovakvim slučajevima postaje „mali šef”. Takvi roditelji pružaju veliku ljubav, podršku i emocionalnu toplinu. S druge strane, postavljaju male zahtjeve te imaju slabu kontrolu bez postavljanja granica nad djetetovim ponašanjem. Primarno zadovoljavaju sve djetetove zahtjeve i želje. Takva djeca su često nesigurna i nesnalažljiva, impulzivna, slabe samokontrole, posebice kada se susretnu s ograničenjima i trenutačnim neispunjavanjem želja i zahtjeva. Sklonija su tantrumima i nepoželjnom ponašanju u obliku bacanja, vikanja, udaranja roditelja. Sve to jer ne poznaju granice.
Indiferentan – zanemarujući odgojni stil
Karakterizira slabu kontrolu uz emocionalnu hladnoću roditelja. Roditelji postavljaju male zahtjeve, nemaju kontrolu nad djetetovim ponašanjem te djetetu ne postavljaju granice. Emocionalno su hladni, nezainteresirani za djetetove aktivnosti i rijetko iskazuju roditeljsku ljubav. Takva djeca su često niskog samopoštovanja, a sklona su i delikventnim oblicima ponašanja. Bazično se osjećaju nesigurnim, promjenjivog su raspoloženja, slabe samokontrole.
Kojem god odgojnom stilu pripadali, obitelj treba biti središnji dio djetetova života te izvor sigurnosti i podrške za sve članove, a osobito djecu.
Izvor: frendica.hr
