Sportska psihologija: Važnost pristupa um – tijelo
S

Dok je u tijeku odigravanje u NBA-u (National Basketball Association), MLB (Major League Baseball) otvara svoja vrata, a NFL (National Football League) se približava postsezoni, dobro bi bilo pogledati kako strategije mentalnog zdravlja, koje su razvili sportski psiholozi elitnih sportaša, mogu koristiti vašem svakodnevnom životu, čak i ako se ne smatrate sportašem, donosi verywellmind.

Ako se natječete u elitnoj razini nekog sporta, vjerojatno ste čuti da se spominje sportska psihologija. Često je ukorijenjena u izvedbi – trčati brže i skakati više. A ponekad se radi i o primjenjivanju psiholoških vještina, koje ste naučili trenirajući ili igrajući, u nesportskom okruženju poput posla ili obiteljskog života.

Važnost pristupa um – tijelo

Dr. Candice Williams licencirana je psihijatrica koji radi sa sportašima na Sveučilištu Ohio te pomaže igračima NFL-a u poboljšanju njihova mentalnog zdravlja. Kaže: „Ne možete trenirati samo svoje tijelo od vrata naniže, morate trenirati i od vrata naviše“. Njezina se poruka sportašima, kaže, prenosi i izvan okvira sportskog okruženja.

„Kada ste na terenu i samo stojite na nogama, što će se dogoditi? Bit ćete srušeni. Morate naučiti kako trčati različitim rutama te biti mentalno brzi. To možemo primijeniti i u svakodnevnom životu.“

Za dr. Williams, ta se agilnost može postići vođenom meditacijom te tehnikama koje potiču mentalni rast. Priprema može uključivati i sportske tehnike koji se inače ne bi smatrale prihvatljivima za nesportaše. Dva primjera koja je dr. Williams dala bili su pažljivo biranje glazbe i terapija plutanjem.

Nedavno recenzirano istraživanje ističe važnost glazbe u izvedbi na terenu. Kako je dr. Christopher G. Ballman napisao u časopisu Functional Morphology and Kinesiology, glazba je jako privlačna sportašima svih razina natjecanja te može imati znatan utjecaj na njihovu sportsku izvedbu.

„Glazba je posebno sredstvo za poboljšavanje izvođenja ključnih vježbi. Glazba je lako dostupna, isplativa i snažna poput ergogene intervencije.“

Nije riječ samo o nalaženju još jednog dijela opreme 

Još jedan liječnik, dr. Joe Galasso kaže da su postavljanje cilja, vizualizacija i stjecanje mentalne otpornosti područja razvitka koja doprinose boljitku onih koji su  izvan sportske paradigme.

„Zasigurno će biti teško, život je težak. Ne želimo ići u teretanu svaki dan. Briga za djecu je teška. Veze su teške. Ali ono što nas sportska psihologija uči je kako nastaviti dalje i razmišljati pozitivno te se koristiti usvojenim alatima na način koji nam omogućuje da dostižemo nove razine nas samih.“

Za dr. Galassoa, mentalna otpornost nije oblik toksične pozitivnosti ili guranje takvog načina razmišljanja pod svaku cijenu, već znači imati sposobnost i znanje kako je primijeniti kada je potrebno.

„Ono što predlažem da trebamo napraviti da bismo bili mentalno otporni jest naučiti prepoznati negativne osjećaje kada se pojave. Kako ih sigurno i učinkovito umanjiti i kako postupiti: potražiti pomoć ili jednostavno uzeti pauzu?“

Razlika između života i smrti

U stresnom svijetu prve postave sveučilišnog nogometa, dr. Williams smislila je izreku da bi pomogla sportašima u shvaćanju što je na kocki kada je riječ o sportskoj psihologiji i mentalnom zdravlju.

„Govorim o stavljanju osobe ispred studenta ili sportaša ili riskiramo da izgubimo sve troje.“

Za nju, riječ je o „cijeloj osobi“ u okruženju gdje se sportaši – i zabavljači, direktori, poslovni ljudi, uz ostale u profesionalnom svijetu – sve više suočavaju s rizikom samoubojstva. Prema istraživanju koji je 2020. objavio Nacionali institut za mentalno zdravlje: 11,3 % odraslih između 18 i 25 godina imalo je suicidalne misli, 4,9 % ukupne populacije odraslih u SAD-u je razmatralo taj čin. A devetogodišnje istraživanje objavljeno 2015. utvrdilo je da broj samoubojstava među „svim uzrocima smrti“ kod studenata sportaša iznosi 7,3 %.

Izvan sportskog terena

Sportska izreka kaže: „Otac Vrijeme je nepobjediv“. Dr. Williams naglašava da je dio njezina posla pokazati sportašima da su alati koje uče prenosivi, posebno kada dođe do onoga što ona naziva  stigma: „nevidljivog protivnika“.

Da bi u tome uspjeli, jedan od njezinih ključnih alata je naučiti studente sportaše devet dimenzija zdravlja: duhovno, društveno, emocionalno, financijsko, okolišno, kreativno, fizičko, intelektualno i poslovno. To je model koji se nalazi u srži pristupa Sveučilišta Ohio svim studentima, ali i u mnogim drugim istraživanjima o poboljšanju zdravlja.

Ključni element u raspravama, kaže Williams, je duboka povezanost koju sportaši imaju sa svojim sportskim identitetima, slično kao što menadžera mogu progutati njegove ambicije u karijeri i prošla postignuća. Zato ona smatra da mentalni rast znači moći vidjeti cijelu sliku sebe.

„Morate biti u mogućnosti zastati i zapitati se tko ste zapravo. Jeste li oduševljeni kakvi ste kao osoba naspram tituli koju imate na toj poziciji? A kada kažem oduševljeni, mislim jeste li doista zadovoljni kako se brinete o sebi?“

Za dr. Galassoa, aspekt sportske psihologije i metodologije koja se lako prenosi izvan sportskog terena znači kako smanjiti utjecaj uspoređivanja sebe s drugima i predstavljanja sebe u negativnom svjetlu.

„Mislim da je prvo i najvažnije početi s procjenom. Ako dokučimo je li riječ o vještini ili je riječ o sposobnosti, ili je riječi o nekom dijelu sazrijevanja, ako se zaista možemo zadubiti kako bi im pomogli da izgovore što žele postići kao sportaš više razine, onda im možemo pomoći da postignu te svoje ciljeve. Ali uspoređivati se samo radi uspoređivanja i upuštati se  u tome nije korisno.“

 

Izvor: https://www.verywellmind.com/how-sports-psychology-applies-outside-athletics-5226027/frendica.hr

Podrži Frendica.online svojom donacijom

Podrži Frendica.online svojom donacijom