Sigurno ste se uvijek pitali koja je razlika između pekmeza, marmelade i džema. Neki od vas su vrlo vjerojatno mislili da je to isto, samo se drugačije zove u različitim područjima.
Zajednička svojstva
Džemovi, marmelade i pekmezi najčešće se konzumiraju tijekom kišnih jesenskih i hladnih zimskih dana. Marmelade, džemovi i pekmezi imaju zajedničkih karakteristika; proizvode se od voća uz dodatak šećera, pektina i limunske kiseline, a da bi se dobila voćna slastica, koriste se različite vrste, količine i kombinacije voća i načini pripreme. No, upravo su te karakteristike ujedno i kriteriji po kojima se međusobno razlikuju. Ovisno o udjelu voća koji sadrže, postotku šećera, načinu obrade voća od kojih se pripremaju, razlikuju se marmelade, džemovi i pekmezi, objašnjava američka obrazovna platforma MasterClass.
Marmelada
Marmelada je glatki i gust voćni namaz koji najčešće mažemo na palačinke, ili kruh. Za razliku od džema u kojem je poželjno imati komadiće voća i pekmeza koji tolerira vrlo malo komadića voća, marmelada ne smije sadržavati nikakve komadiće voća. Pravi se od soka voća, ili pulpe koje se obavezno pasira. Kako bi bila što gušća, obično joj se dodaje želin koja joj daje potrebnu karakterističnu gustoću, a iako se priprema od svih vrsta voća koje ima puno soka i pulpe, najčešće se priprema od citrusnog voća. Struktura marmelade treba biti blistava i svijetla i zahtijeva malo kompliciraniju metodu pripreme. Marmelada se može koristiti na isti način kao džem i pekmez – na tostu i kiflicama…
Džem
To je proizvod odgovarajuće želirane konzistencije koji sadrži voćnu pulpu i/ili voćnu kašu jedne, ili više vrsta voća, šećer i vodu. Osim razlike u vrsti sirovine (kaša ili pulpa, odnosno, cijelo voće), razlika je u količini upotrijebljenog voća. Džem se uvijek pravi od cjelovitog, ili izrezanog voća, kuhanog u kašu sa šećerom, tvoreći gusti, voćni namaz.
Džem se maže na tost, svježe kiflice, ili koristi kao podloga za kolače. Ako se pravilno napravi i stavi u sterilne staklenke, može se skladištiti do godinu dana, jer količina šećera u džemu u kuhanju pomaže u očuvanju i zadržavanju kvalitete. Glavna karakteristika džema je da sadrži krupne komadiće neoguljenog, ili oguljenog voća u glatkom namazu te moraju biti vidljivi. Inače se priprema od jedne vrste voća, no mnoge domaćice kombiniraju razno voće i time dobivaju nove okuse. Za razliku od marmelade i pekmeza, džem je najslađi namaz jer je omjer dodavanja šećera na količinu voća 1:1 (1 kg voća se ukuhava s 1 kg šećera).
Pekmez
To je voćni proizvod s visokim udjelom jedne, ili više vrsta voća sa, ili bez dodatka šećera. Pekmez se radi ukuhavanjem voćne kaše više, ili jedne vrsta voća. U pekmez se dodaje, ali i ne mora, šećer, a postotak dodanog šećera ne smije biti veći od 20 posto ukupne količine voća koje se ukuhava. Najčešće se priprema od marelica i šljiva, a može sadržavati komadiće voća.
Koliko se god razlikovali, ovisno o načinu proizvodnje i količini voća, jedno je sigurno – rijetko tko ne voli ovaj proizvod, namazan preko maslaca na hrskavom komadu svježega kruha, ili prepečenoga tosta…
Izvor: frendica.hr/hina
