Čak i prije pandemije, trudnice su već imale dosta svojih briga. Često su izložene navalama donekle dobronamjernih, no vrlo često pretjeranih, upozorenja o svome zdravlju i onom što ih očekuje. Uključujući brige oko toga što jesti, što obući, kako se osjećati. Zdravstveni stručnjaci upoznati su s činjenicom da buduće majke doživljavaju očekivani porast tjeskobe netom prije poroda, donosi theconversation.com. Mentalno zdravlje majki u SAD-u sustavno se pogoršava – trend posebno prisutan kod siromašnijih žena i žena manjinskih skupina.
Nasuprot nametanju straha stoje jednako snažne preporuke trudnicama da se ne trebaju previše brinuti, jer to može imati negativne posljedice i za njih i za djecu.
Stres pogađa i nerođeno dijete i majku
Takva upozorenja nisu sasvim neopravdana. Hormoni stresa prolaze placentom i pogađaju ranjivi fetus. Izloženost fetusa kortizolu, hormonu stresa, povezan je s čitavim nizom negativnih posljedica. To uključuje spontani pobačaj i preuranjeni porod, osjetljivost djeteta te povećani rizik od emocionalnih problema u djetinjstvu. Istraživanja su dokazala da tjeskobne majke uglavnom imaju i tjeskobnu djecu. Tu čestu, iako ne i nužnu, pojavu uzrokuju brojni čimbenici, i prije i nakon poroda.
U našem se laboratoriju usmjeravamo na ono što se događa kad su žene već na samom početku trudnoće tjeskobne ili zabrinute. Kao i na pronalaženje načina kako pomoći i njima i njihovoj djeci. Naše istraživanje pokazuje da zabrinutost tijekom trudnoće može imati dugoročne posljedice na način komuniciranja majčina mozga. No postoje jednostavni koraci kojima se mogu ublažiti te posljedice.
Mozak žene mijenja se tijekom trudnoće
Nije samo mozak fetusa ranjiv tijekom trudnoće. Postoje dokazi koji pokazuju da se mozak trudnice preoblikuje da bi je pripremio na brigu o drugom biću. Stoga doživljeni stres tijekom trudnoće ometa tu promjenu u mozgu koja bi trebala pozitivno djelovati na majku, te umjesto toga stvara prostor za probleme povezane s tjeskobom.
Ono što nas je zanimalo je postoje li jednostavni načini kako ublažiti te negativne učinke. Da bismo to otkrili, u svome smo laboratoriju snimali prirodnu aktivnost mozga trudnica koristeći se EEG-om. Ta nam metoda pruža najbolji uvid u brze i snažne reakcije mozga na određene podražaje.
U posljednjem istraživanju, pratili smo neurološke reakcije mozga trudnica koje su gledale emocionalne i neutralne slike. Kod većine ljudi, uključujući i trudnice, mozak pokazuje veću aktivnost kod gledanja negativnih slika ili zvukova, primjerice dječji plač, nego kod neutralnih slika, kao što je pokrivač, ili zvukova.
Uznemirujuća otkrića
Kod nekih smo trudnica u trećem tromjesečju otkrili drukčije reakcije. Umjesto snažnih reakcija na negativnu sliku, mozak ovih trudnica pokazao je istu reakciju kod negativnih i neutralnih slika. Drugim riječima, ove buduće majke, na neurološkoj razini, nisu razlikovale neutralne od negativnih slika.
Ne možemo biti sigurni je li mozak u tim slučajevima reagirao na neutralne slike kao na negativne ili na negativne kao na neutralne. No otkrili smo da je razlika između te dvije emocionalne kategorije manja nego što bismo očekivali.
U kontekstu našeg istraživanja zabrinutosti i tjeskobe, ovakva su otkrića uznemirujuća. Pokazalo se da bi ove trudnice mogle reagirati na informacije koje nisu prijeteće kao da to jesu. Drugim riječima, zamagljena je granica između uznemirujućih informacija i onih koje to nisu. Čak i na neurološkoj razini. Druga istraživanja pokazuju da bi ovo moglo s vremenom negativno utjecati i na odnos majke i djeteta. Trudnice koje su snažnije reagirale na neutralne informacije, kao i u našem istraživanju, poslije su priznale da su imale poteškoće u prepoznavanju emocija svog novorođenčeta.
Utjecaj okoline na emocionalne reakcije
Ono što je posebno zabrinjavajuće je da smo takve izmiješane reakcije otkrili samo kod trudnica koje nisu imale snažnu društvenu podršku. Od volonterki smo tražili da sastave popis ljudi za koje smatraju da bi s njima mogle porazgovarati kad bi se našle u nekoj teškoj situaciji ili kada bi trebale pomoć. Također smo ih pitali, dok su razmišljale o tom popisu, imaju li potrebnu društvenu podršku. U slučajevima gdje su žene izrazile veće zadovoljstvo društvenom podrškom, neurološka reakcija bila je ona koju smo i predvidjeli, s jasnom razlikom između negativnih i neutralnih informacija.
Rezultati našeg istraživanja u skladu su s istraživanjima u kojima nisu sudjelovale trudnice. Ta istraživanja potvrđuju da potrebna društvena podrška ublažava tjelesne reakcije na stres. Ovim smo istraživanjem pokazali da je društvena podrška snažan i jasno definiran čimbenik u zaštiti trudnica jer utječe na neurološke reakcije tijekom osjetljivog perioda preoblikovanja moždanih struktura.
Potrebna podrška u očima je promatrača
Ono što nam je bilo posebno zanimljivo u rezultatima istraživanja je to što smo mjeru društvene podrške temeljili na tome kako trudnice vide dostupnost podrške. Koliko su njihova uvjerenja točna, ostaje nepoznanica.
Međutim, sve više znanstvenih dokaza upućuje na to da ljudi do određene mjere žive u nekoj svojoj subjektivnoj stvarnosti. Desetljeća istraživanja u polju sociologije i socijalne psihologije pokazuju da je riječ o intuiciji. Ali činjenici je da ljudi temelje svoje misli, osjećaje i postupke na svome uvjerenju o svijetu u kojem žive, bez obzira je li to zaista istina ili nije.
U ovom slučaju, osjećaj žene o dostupnosti društvene podrške temelji se na tome koliko se ona dobro osjeća zbog te podrške. Ne temelji se na mišljenju drugih o broju ljudi kojima se ona može obratiti u slučaju da se nađe u problemu.
Iz ovog proizlazi da promjena doživljaja trudnice o potrebnoj društvenoj podršci može promijeniti način na koji njezin mozak procesuira emocionalne informacije u smislu da to čini na normalan, zdrav način.
Naše istraživanje predlaže postojanje jednostavnog i jeftinog načina kako podržati trudnice, koji može mijenjati neurološke reakcije na negativne informacije, i tako zaštititi i majku i dijete od negativnih posljedica – trudnici jednostavno treba pružiti osjećaj podrške. To ne mora značiti poticanje trudnica da se uključe u klubove ili grupe, da upoznaju nove prijatelje ili krenu kod terapeuta. Umjesto toga, trudnica će već imati mnogo koristi od same spoznaje da ima snažnu podršku u svome okruženju.
Prevela i uredila: Ornela Findrik/frendica.hr
Izvor: frendica.hr
