Majke i očevi odgajaju različito, a ta razlika velika je korist za djecu, donosi portal iol.co.za.
Očinstvo je jednako bitno za zdrav razvoj djeteta kao i majčinstvo. Stručni časopis, Review of General Psychology, otkriva da dokazi upućuju na to da je utjecaj očeve ljubavi na razvoj potomstva jednako velik, a ponekad i veći od utjecaja ljubavi majke.
Stručnjak za očinstvo dr. Kyle Pruett objašnjava u svojoj knjizi Fatherneed (Why Father Care is as Essential as Mother Care for Your Child): “Očevi nisu majke.” Psychology Today navodi: “očinstvo je složeni i jedinstveni fenomen s ogromnim posljedicama na emocionalni i intelektualni razvoj djece.” Erik Erikson, pionir u svijetu dječje psihologije, objasnio je da su očeva i majčina ljubav kvalitativno različite vrste ljubavi. Očevi “vole opasnije”, navodi Erikson, jer je njihova ljubav “očekujuća, instrumentaliziranija od majčinske ljubavi”.
Otac, kao muški biološki roditelj, unosi jedinstven doprinos odgoju djeteta koji nitko drugi ne može pružiti.
Ovo su neki od najuvjerljivijih načina na koje sudjelovanje oca čini jedinstvenu i pozitivnu promjenu u životu djeteta:
Očevi su drugačiji
Razlika između majke i oca pruža djeci važnu raznolikost iskustava. Dr. Pruett objašnjava da očevi imaju poseban stil komunikacije i interakcije s djecom. Od osmog tjedna starosti dojenčad može razlikovati majku od oca u interakcijama.
Ta raznolikost, sama po sebi, djeci pruža šire, bogatije iskustvo suprotstavljenih interakcija, više nego djeci koju odgaja samo jedan roditelj. Bili oni toga svjesni ili ne, djeca u ranoj dobi iskustvom uče da su muškarci i žene različiti i da imaju različite načine suočavanja sa životom, drugim odraslima i djecom.
Očevi se igraju drugačije
Kad su i majke i očevi sa svojom djecom, nisu prisutni na isti način. Očevi se obično igraju sa svojom djecom, a majke se brinu za njih. Općenito govoreći, očevi više škakljaju, hrvaju se, bacaju djecu u zrak, a majke upozoravaju: “Ne tako visoko!”. Očevi jure svoju djecu, ponekad kao razigrana, strašna “čudovišta”. Očevi su glasniji u igri, majke su tiše. Majke maze bebe, a očevi poskakuju s njima. Očevi su grubi, majke nježne. Očevi potiču natjecanje; majke potiču pravednost. Očevi potiču samostalnost, majke potiču sigurnost.
Stručnjak za očinstvo John Snarey napominje da djeca koja se grubo igraju sa svojim očevima uče da griženje, udaranje i drugi oblici fizičkog nasilja nisu prihvatljivi. Uče se samokontroli tako što im se govori kada je “dovoljno” i kada da se “smire”. Očevi pomažu djevojčicama i dječacima da nauče zdravu ravnotežu između plašljivosti i agresije. Djeci je potrebna mamina mekoća, kao i tatina gruba igra. Oboje pružaju sigurnost i povjerenje na svoj način izražavajući ljubav i fizičku intimnost.
Očevi grade samopouzdanje
Otiđite na bilo koje igralište i tamo slušajte roditelje. Tko često potiče djecu da se ljuljaju ili popnu samo malo više, voze bicikl samo malo brže ili bacaju samo malo jače? Tko potiče djecu na oprez? Majke su sklone oprezu, očevi često potiču djecu da pomiču granice. Bilo koji od tih stilova roditeljstva sam po sebi može biti nezdrav. Može se težiti poticanju rizika bez razmatranja posljedica. Drugi nastoji izbjegavati rizik, što može utjecati na izgradnju neovisnosti, samopouzdanja i napretka. Zajedno oni međusobno održavaju ravnotežu i pomažu djeci da ostanu na sigurnom, dok proširuju svoja iskustva i samopouzdanje.
Očevi komuniciraju drugačije
Velika studija pokazala je da se majke i očevi razlikuju u razgovoru s djecom. Majke obično pojednostavljuju svoje riječi i govore na razini djeteta. Očevi nisu toliko skloni mijenjati svoj jezik zbog djeteta.
Majčin način olakšava neposrednu komunikaciju. Očev način izaziva dijete da proširi svoj vokabular i jezične vještine – važan temelj akademskog uspjeha.
Očev govor obično je kraći, smjerniji i konkretniji. Također se više koristi izrazima lica i suptilnim govorom tijela. Majke su obično opisnije, osobnije i verbalno ohrabrujuće. Djeca koja ne nauče razumjeti i koristiti se objema stilovima razgovora bit će u nepovoljnijem položaju, jer će iskusiti oba ta stila kada uđu u svijet odraslih.
Očevi drugačije discipliniraju
Pedagoška psihologinja Carol Gilligan kaže da očevi ističu pravdu, pravednost i dužnost (na temelju pravila), dok majke ističu suosjećanje, brigu i pomoć (na temelju odnosa). Očevi su skloni sustavno i strogo promatrati i provoditi pravila koja djecu uče objektivnost i posljedice dobrog i pogrešnog. Majke su sklone milosti i suosjećanju usred neposlušnosti, koje pružaju osjećaj nade. Opet, ni jedno od toga samo po sebi nije dobro, ali zajedno stvaraju zdravu, pravilnu ravnotežu.
Očevi pripremaju djecu za stvarni svijet
Općenito govoreći, očevi su skloni vidjeti svoje dijete u odnosu na ostatak svijeta, dok su majke sklonije vidjeti ostatak svijeta u odnosu na svoje dijete. Na primjer, majke su često vrlo svjesne opasnosti iz vanjskog svijeta koje bi mogle povrijediti njihovo dijete (na primjer, nasilje, nesreće, bolest, čudni ljudi, psi ili mačke). Očevi, iako nisu bezbrižni u vezi s tim opasnostima, imaju tendenciju da se usredotoče na to kako će njihova djeca biti spremna ili neće biti spremna za nešto s čime bi se mogli susresti u svijetu.
Očevi često pomažu djeci da vide da određeni stavovi i ponašanja imaju određene posljedice. Na primjer, očevi će vjerojatnije reći svojoj djeci da se djeca neće htjeti igrati s njima ako nisu dobri prema njima. Ili da, ako im ne ide dobro u školi, neće ići na fakultet ili dobiti dobar posao. Većina očeva pomaže djeci da se pripreme za stvarnost i grubost stvarnog svijeta, a majke pomažu u zaštiti od toga. I jedno i drugo je neophodno kako djeca odrastaju.
Očevi pružaju pogled na svijet muškaraca
Muškarci i žene su različiti. Jedu drugačije. Drugačije se oblače. Mirišu drugačije. Drugačije se nose sa životom. Stereotipno, očevi rade “muške stvari”, a majke “ženske stvari”.
Djevojčice i dječaci koji odrastaju uz oca bolje su upoznali svijet muškaraca. Djevojčice s očevima koji su uključeni u njihov život i odgoj, vjerojatnije će imati zdravije, sigurnije odnose s dječacima u adolescenciji i muškarcima u odrasloj dobi. To je zato što djevojke imaju veću priliku naučiti od svojih očeva kako se muškarci trebaju ponašati prema ženama.
Iz iskustva razumiju koja su ponašanja neprikladna. Djevojčice koje su odgajali takvi očevi također imaju zdravo poznavanje svijeta muškaraca. Ne pitaju se kakav je osjećaj biti zagrljen snažnim rukama. To znanje gradi emocionalnu sigurnost i sigurnost od iskorištavanja predatorskih mužjaka.
Dječaci koji odrastaju uz tate manje su nasilni. Oni su potvrdili svoju muškost i mogu naučiti od svojih očeva kako iskoristiti svoju muškost i snagu na pozitivne načine. Očevi mogu pomoći dječacima da na odgovarajući način razumiju mušku spolnost, higijenu i ponašanje primjereno dobi. Majkama može biti teško podučiti svoje dječake tim temama.
Očevi podučavaju o poštovanju drugog spola
Istraživanja dosljedno pokazuju da oženjeni očevi znatno manje zlostavljaju svoje žene ili djecu nego drugi muškarci. To znači da će dječaci i djevojčice od očeva promatranjem naučiti kako bi se muškarci trebali ponašati prema ženama.
Stoga će djevojke čiji očevi sudjeluju u njihovu odgoju i životu vjerojatnije odabrati dobre mladiće i muževe jer su imale dobar model po kojem su ocjenjivale sve kandidate. Očevi također pomažu izbaciti loše kandidate. Dječaci u čijem su odgoju sudjelovali očevi vjerojatnije će biti dobri muževi jer mogu oponašati prednosti svojih očeva i učiti iz njihovih nedostataka.
American Journal of Sociology konstatira da “društva u kojima su prisutni očinski obrasci socijalizacije djece podižu muškarce koji su manje skloni isključivanju žena iz javnih aktivnosti od društava u kojima nema očinskih obrazaca.”
Očevi povezuju djecu s tržištem rada
Ključna točka u životu je prijelaz iz financijske ovisnosti u neovisnost. To je obično postupan proces, koji se proteže od otprilike 16 do 22 godine života. Očevi mogu pomoći u povezivanju svoje djece – osobito dječaka – s tržištem rada dok ulaze u odraslu dob. Očevi često imaju razne vrste poznanstava u zajednici potrebnih da pomognu mladim odraslim osobama da dobiju svoj prvi posao. Kad tata nije u blizini, dječaci imaju manje poznanstava i motivacije potrebnih da dobiju ljetni posao.
Kako ugledni sociolog David Popenoe objašnjava: “Očevi su mnogo više od ‘drugih odraslih osoba’ u kući. Uključeni, angažirani očevi – posebno biološki očevi – donose pozitivne koristi svojoj djeci koje nijedna druga osoba neće donijeti.” Očevi daju bitan doprinos životima svoje djece. Djeca su razvojno osiromašena kada su lišena očeve ljubavi.
The Review Of General Psychology navodi: „Mnoge studije zaključuju da su djeca s očevima koji su visoko angažirani u odgoj i život djece, u odnosu na djecu s manje uključenim očevima, sklonija biti kognitivno i socijalno kompetentnija, manje sklona rodnim stereotipima, empatičnija i psihološki prilagođenija.”
Prevela/uredila: Jelena Pranjić/frendica.hr
Izvor: frendica.hr
