Korizma uz klasičnu glazbu: “Popule meus” (“Puče moj”) Tomasa Luisa de Victorije

K

Korizma je – poslušajte skladbu “Popule meus” (“Puče moj”) Thomasa Luisa de Victorije.

Započela je korizma, vrijeme u kojem se vjernici kršćani intenzivno pripremaju za svoju najveću svetkovinu – Uskrs. Vrijeme je to obilježeno postom, odricanjem i pokorom. U to vrijeme česta je pobožnost križnog puta i razmatranje Isusove muke.

Tijekom korizme svakoga ćemo tjedna predložiti jednu skladbu koja odgovara ovom pokorničkom razdoblju, a uz koju se možete još bolje pripremiti za dolazak Uskrsa.

Ovom prilikom preporučujemo vokalnu skladbu španjolskoga renesansnog skladatelja i svećenika Tomasa Luisa de Victorije (1548. – 1611.). Skladba je napisana na tekst tzv. “Prijekora Velikog petka”. Tekst „Popule meus quid feci tibi aut in qou contristavi te?“ („Puče moj, što učinih tebi ili u čem ožalostih tebe?“) ponavlja se između pojedinih Isusovih „prijekora“ puku koji ga je osudio i razapeo. Nama je od de Victorijine glazbe možda poznatiji napjev koji se u našim crkvama izvodi na Veliki petak na hrvatskome. Stoga donosimo i taj napjev.

Tko je bio Tomas Luis de Victoria?

Tomás Luis de Victoria (Ávilla, 1548. – Madrid, 1611.) rođen je u Ávili kao sedmo od jedanaestero djece u obitelji. Nakon smrti oca 1557. godine, brigu o obitelji preuzima stric Juan Luis. Prva znanja o glazbi mladi je Tomás Luis stekao kao pjevač u zboru katedrale u Ávili. Tamo su, u to vrijeme, kao maestros de capilla djelovali Gerónimo de Espinar (1550. – 1558.) i Bernardino de Ribera (1559. – 1563.). Ribera je bio jedan od najznačajnijih španjolskih skladatelja onog doba.

Zanimljivo je da je Victoria počinje učiti glazbu u rodnoj Ávilli u vrijeme kada je u karmelićanskom samostanu u Ávili već djelovala sveta Terezija Avilska (1515. – 1582.).

Victoria u dobi od oko 17 godina odlazi u Rim gdje nastavlja svoje obrazovanje u isusovačkoj instituciji Collegium Germanicum. U to je doba Giovanni Pierluigi da Palestrina službovao kao maestro di capella u sestrinskoj instituciji Seminario Romano te je Victoria mogao doći u doticaj s njim. Moguće da je upravo Palestrina bio Victorijin učitelj.

Victoria je u Rimu djelovao kao pjevač i orguljaš u više crkava, primjerice u crkvi S. Maria di Monserrato. Godine 1575. zaređen je za svećenika. Od 1571. do 1577. djelovao je kao kapelnik (“maestro di capella”) u Collegium Germanicum. U sljedećim se godinama više posvetio pastoralnom radu te brizi za bolesne i siromašne, ali je ostao aktivan i kao skladatelj. Nakon što je zaređen bio je 1578.– 1585. kapelan u crkvi s. Girolamo della Carità u Rimu.

Do 1585. Victoria je objavio osam knjiga sakralne glazbe. Godine 1583. u posveti kralju Filipu II. u Missarum libri duo izražava želju za povratkom u Španjolsku. Filip II. na tu je želju odgovorio imenovavši ga kapelanom svoje sestre Marije, udovice cara Maksimilijana II., koja se povukla u samostan de las Descalzas de Sta Clara u Madridu. Tamo je Victoria ostao i djelovao do svoje smrti 1611. godine.

Skladao isključivo sakralnu glazbu

Victoria je skladao isključivo sakralna djela s tekstovima na latinskom jeziku. Pri skladanju novih djela vrlo često se koristio materijalima iz svojih prijašnjih skladbi. Jezgru njegova stvaralaštva čini dvadesetak misa, više od 50 moteta i druge skladbe sa specifičnim liturgijskim funkcijama – magnificati, službe za mrtve i za Veliki tjedan (uključujući tužaljke i dvije dramatske muke) te niz himana.

Gotovo sva svoja djela objavio je tiskom za života, uglavnom u Madridu, Veneciji i Rimu, gdje je često nadgledao njihovo izdavanje. Velik ugled za života stekao je motetima objavljenima 1572. i djelom Officium defunctorum iz 1605., skladanim u povodu smrti Filipove sestre. Smatra ga se najvećim španjolskim renesansnim skladateljem i jednim od velikana crkvene glazbe u Europi uopće.

Njegov je stil – poput stila Orlanda di Lassa – obilježen brigom za izražajnost teksta, a njegove skladbe – poput skladbi Giovannija Pierluigija da Palestrine – odlikuje jasnoća i unutarnja logika.

U usporedbi s nekim suvremenicima – primjerice Palestrinom, Lassom i Williamom Byrdom – Victoria za sobom nije ostavio mnoštvo djela različitih žanrova, ali je svojim stvaralaštvom uvelike utjecao na tijek europske glazbe druge polovice 16. stoljeća. Osim u Europi, njegov se utjecaj – zahvaljujući Španjolskoj kao kolonijalnoj sili – proširio i na Novi svijet.

“Popule meus” / “Puče moj”

Izvor: frendica.hr