Uz blagdan sv. Ivana Bosca: Don Damir o njegovim snovima, proročanstvima i vizijama

U

Blagdan don Bosca prilika je za podsjećanje na život ovog sveca o čijim se snovima, proročanstvima i vizijama ponajviše doznalo nakon njegove smrti. Tijelo don Bosca ostalo je neraspadnuto, a papa Ivan Pavao II proglasio ga je 1988. godine ocem i učiteljem mladeži. Osim najvažnijeg iz života don Bosca, ovdje donosimo i jako zanimljvo predavanje salezijanca, don Damira Stojića o njegovim snovima, proročanstvima i vizijama.

Rođenje i djetinjstvo don Bosca

Veliki prijatelj i svetac mladih Ivan don Bosco rođen je 16. kolovoza 1815. u Becchiju, zaseok Morialda, nedaleko od mjesta Castelnuovo d*Adsti (danas Colle don Bosco), od oca Franje i majke Margarete. Sljedećeg dana 17. kolovoza je kršten. Roditelji Franjo i Margareta bili su seljaci koji su svojim radom pošteno zarađivali kruh za svoje troje djece. Otac Franjo umire u 34. godini života od upale pluća, kada je Ivanu bilo samo dvije godine. Prije smrti Franjo Bosco, pozvao je svoju ženu Margaretu i rekao: „Volja je Božja da odem sa ovoga svijeta. Margareta, pouzdaj se u Boga. Pazi našu djecu. Posebno čuvaj Ivana, on je još malen.“ Svu brigu za svoje sinove nakon muževe smrti preuzima majka Margareta. Umirući, muž joj je ostavio na brizi i svoju majku, a ona je svekrvu poštivala kao kraljicu, slušala ju je u svemu.

San u devetoj godini života

Kada je imao devet godina Ivan je sanjao jedan san koji će duboko ostati u njegovom sjećanju. Don Bosco ovako je pripovijedao taj događaj. „Činilo mi se da se nalazim u nekom prostranom dvorištu u kojem su se igrali mnogi dječaci. Neki su se smijali, drugi psovali, a jedni su se igrali. Bacio sam se na njih i ušutkao sam ih svojim šakama i riječima. Najednom, pojavi se neki Gospodin koji mi reče: „Ne udarcima, već blagošću i dobrotom trebaš pridobiti sebi ove prijatelje. Ja ću ti dati učiteljicu.” Uz Njega sam vidio jednu Gospođu u bjelini s divnim pogledom, koja mi reče: „Budi ponizan, jak i snažan. Dalje pogledah oko sebe i vidjeh da su se oni dječaci razbježali, na njihovom mjestu bilo je mnoštvo jaraca, pasa, mačaka, medvjeda i drugih životinja. To što sad vidiš da se događa sa životinjama, isto ćeš trebati raditi sa mojim sinovima.“ To je tvoje polje rada, tu ćeš izgarati. Tada u snu briznuh u plač moleći Gospođu da mi govori tako da ja razumijem. A ona Gospođa mi reče: „Sve ćeš razumjeti u svoje vrijeme!“

Kada je Ivan pripovijedao san svojoj obitelji, svatko ga je tumačio na svoj način. Braća su ga ismijavala, baka je rekla da ne treba vjerovati snovima, no mama Margareta se složila sa Ivanovim potajnim mislima: „Možda jednom postaneš svećenik!“ Ivana se taj san dojmio, napose oni razigrani dječaci, riječi divne Gospođe i majčino tumačenje. Odsad će on u tom snu živjeti svoje djetinjstvo i mladost.

Don Bosco je s 11 godina osnovao “Društvo veselja” i napravio pravilnik

Kada je napunio 11 godina išao je na svetu pričest (to je bila dob kada su djeca u ono vrijeme išla na prvu svetu pričest). Mama Margareta je bila ona koja je bila svome sinu prva vjeroučiteljica. Dok sam bio malen, piše don Bosco, mama me je naučila moliti. Ujutro i navečer svi zajedno smo se okupili i zajedno molili. Mama Margareta pripremala je Ivana i na svetu ispovijed. Govorila mu je: „Ivane, Gospodin ti nudi veliki dar. Moraš se za nj dobro pripremiti, pobožno se ispovijedi, nemoj ništa zatajiti ispovjedniku, sve mu reci, budi skrušen. Bog je zaposjeo tvoje srce. Sad mu obećaj da ćeš učiniti sve što možeš da bi ostao dobar do kraja života.“

Ivan je bio veseo dječak, vršnjaci a i druga djeca rado su voljeli biti u njegovom društvu. Tako je među svojim vršnjacima osnovao društvo veselja i sastavio mali pravilnik:

1.Ne učiniti nikakvo djelo niti reći ikakvu riječ koja bi mogla zastidjeti kršćanina.
2. Ispunjavati svoje školske i vjerske dužnosti.
3. Uvijek biti veseo.

Želja sa svećeništvom postaje stvarnost don Bosca

Odluku svoga života Ivan je donio u dvanaestoj godini. Želio je biti drugačiji svećenik. „Otkačeni“, koji se igra i druži sa djecom i mladima. Majka Margareta bila mu je prvi savjetnik: „Čuj me dobro! Kad se odlučiš, slijedi svoj put i nemoj se ni na koga obazirati. Najvažnije je da prihvaćaš Gospodinovu volju. Bog je prije svih. On ti mora biti na prvome mjestu. Ja sam se rodila siromašna, živjela siromašna i hoću umrijeti siromašna. A odmah ću ti reći: Ako se budeš zaredio za svećenika i nesrećom postaneš bogat, nikad neću stupiti u tvoju kuću. Zapamti to dobro!“

Kada je navršio dvadeset godina otišao je u sjemenište. Nakon šest godina teologije njegova želja se ostvarila, postao je svećenik. Ivan postaje don Bosco. Za svećenika je zaređen 5. lipnja 1841. godine u 26 godini života. Trenutak radosti ponovno je obuzeo ne samo Ivana, nego i njegovu majku, koja je ustuknula: „Ivane, obukao si svećeničko odijelo. Zapamti, ne čini čovjeka odijelo nego krepost. Radije volim imati sina siromašna seljaka nego propala svećenika. I dalje je blagim glasom nastavila: „Kad si se rodio, posvetila sam te Gospi. I sad ti sine preporučujem da se potpuno predaš Mariji. Postao si svećenik. Sada si postao blizak Isusu. Zapamti ipak, da s prvim misama počinješ sve više trpjeti. Sigurna sam da ćeš svaki dan moliti za mene dok sam živa i nakon smrti, meni je to dovoljno. Ti odsad brini se samo za duše i njihovo spasenje, nemoj se previše obazirati na mene.

Svečenićki život don Bosca 

Sada su pred njim bile jasne riječi one Gospođe iz sna: „Sve ćeš razumjeti u svoje vrijeme!“ Stvorio je kratke i jasne odluke: „Strogo ću iskoristiti vrijeme. Trpjet ću, raditi i biti ponizan u svemu i uvijek kad je riječ o spasenju duša. Ljubav i blagost sv. Franje Saleškog vodit će me u mom životu.“ To je iz njega stvorilo jedan novi „svećenički stil“ stil svećenika sa osmijehom, svećenika koji će raditi sa mladima.

Mladi svećenik don Bosco počinje se po prvi puta susretati sa pravom gradskom zbiljom gdje otkriva mračne ulice, gdje se nudi i prodaje mlada radna snaga. Vlasnici gradilišta i tvornica dolaze po mlade radnike, djecu od 12 do 18 godina koju odmah odvode na rad. Radili su na dan po 16 sati a plaća je jedva bila pola lire dnevno. Don Bosco se zgrozio nad iskorištavanjima djece i mladih koja je nekima donosila blagostanje a drugima bijedu i propast. Jednog takvog radnika don Bosco susreće 8. prosinca 1841. godine što označava pravi početak ostvarenja njegovih snova.

Počeci Oratorija

Dok se jednom pripremao za misu u sakristiji crkve sv. Franje Asiškoga, zauzeo se za jednog mladića Bartolomeja Garellija koji je zalutao u sakristiju. Sakristan nije našao dobre riječi za mladića. Istjerao ga je iz sakristije. No, don Bosco je stao na stranu preplašenoga mladića. Predstavio se njegovim prijateljem što je mladiću unijelo samopouzdanje. Započeo je sa njim razgovor pitanjima koja su ga još više smela. Kad je osjetio njegovu zbunjenost, upitao ga je zna li „fićukati.“ Mladić je odgovorio da to dobro zna. Don Bosco se oslonio na taj odgovor iz kojeg je vukao niti za daljnji razgovor. Dogovorili su se da odmah počnu sa poukama iz katekizma. Počelo je molitvom Zdravomarije koja je otvorila vrata djelu u kojem će don Bosco početi prve uspjehe i na njima graditi svoj budući rad u korist mladih. Na sljedeći sastanak mladić je doveo svoje prijatelje. Za mjesec dana njihov se broj povećao na 25, a za vrijeme ljeta narastao na 80. Tako je započeo don Boscov oratorij.

Važno je naglasiti da su oratoriji bili i prije don Bosca. Tako da je tristo godina prije don Bosca oratorije osnovao Filip Neri u Rimu. (sv. Filip Neri, također zaštitnik mladih). U gradu Torinu djelovalo je nekoliko oratorija. Nadalje bilo ih je i u Milanu i drugim gradovima gdje se razvijala industrija i povećavao broj stanovnika. Ti su oratoriji bili u sastavu župe. Međutim, don Bosco je djelovao drugačije.

Utemeljitelj salezijanske družbe 

On nije odabirao bolje mladiće niti čekao pismene preporuke župnika. On je po ulicama i trgovima tražio šegrte, maloljetnike i one koji su izlazili iz zatvora, koji nisu imali prijatelja i koji se nisu imali na koga osloniti. Oni su se vezali za don Bosca i samo njega tražili. Zapravo u tom je djelu don Bosco očitovao svoju karizmu i svoju tajnu odgoja. „Nije dovoljno da se mladi vole, već je potrebno da oni osjete da ih se voli.“ U tom prijateljstvu don Bosco je izgradio svoj odgoj koji se oslanja na razum, vjeru i ljubaznost. Isključuje svaku pa i najmanju kaznu, a za uzvrat naglašava obiteljsko ozračje povjerenja, brige i prisutnosti, kao i sakramentalno duhovni život. Takav oratorij, takav stil okupljanja mladih i uspostavljanja kontakta i postupanja s njima bio je izazov postojećim oratorijima. Reakcije će biti različite i trajne. Naravno, da na žalost je bilo i onih koji nisu na to što don Bosco čini gledali sa dobrom namjerom, nego da je bilo i uspona i padova, ali vođen Nebom, don Bosco je uspio. A još jedna kruna njegova rada je Salezijanska družba koja je službeno osnovana 18. prosinca 1859. I prvih osamnaest salezijanaca izabralo je don Bosca za vrhovnoga poglavara. Potom Družba Kćeri Marije Pomoćnice koja je osnovana 5. kolovoza 1872. godine.

Don Boscova formula

„Želiš li biti don Boscov prijatelj?“ znao bi upitati ponekog dječaka. Kako ne, uslijedio bi brz odgovor. Onda trebaš biti v + d – z. Znaš li što to znači? Ne! Poslušaj! Moraš uvijek biti v, tj. veseo, zatim više b, tj. više dobar, a manje z, tj. manje zao. To je formula za prijateljstvo sa don Boscom. A dječacima je znao reći: „Dopustite da vam otvoreno kažem (nitko neka se ne nađe uvrijeđen), svi ste vi lopovi. Kažem vam i ponavljam, sve ste mi uzeli, osvojili ste me svojom dobrohotnošću i ljubavlju. Zaposjeli ste sve moje umne sposobnosti svojim milosrđem. Preostalo je još jedino ovo jadno srce, a sad ste mi i njega uzeli. Tako mi nije ostalo više ništa osim jedne jedine želje: da vas volim u Gospodinu, da vam činim dobro i da spašavam vaše duše.“

Marija Pomoćnica

Don Bosco je svoje uspjehe žeo, kako sam priznaje, zahvaljujući Gospi, koja je u njegovu radu bila: „pomoćnica, blagajnica i zaštitnica.“ U oratorij stavljao je Mariju za uzor čistoće i svetosti. Pod njezinim nazivom Družbice Bezgrešne udruživao je dječake koji su se natjecali u kreposnom životu i postali primjer veselja i rada, te tako odgojno djelovali na druge. Među njima se ističe mladi Dominik Savio, koji je umro u 15. godini života ( svetim proglašen 1954. godine) i dr. U čast Mariji Pomoćnici gaji posebnu pobožnost i gradi crkvu u Valdoccu (Torino). Tu crkvu „vidio“ je još u snu 1844 godine, na mjestu smrti dvojice torinskih mučenika. U njezinoj unutrašnjosti „vidio“ je natpis: „Ovo je moja kuća, odavde će izaći moja slava!“ Crkva postaje Marijino svetište i središte salezijanskog djela, odakle će se širiti na sve strane svijeta. (Crkva je zanimljiva i posebna po tom što su u njoj grobovi svetoga Ivana don Bosca, odgajatelja i učitelja i svetoga Dominika Savia, jednoga od najvjernijih i najboljih don Boscovih učenika).

Don Boscova smrt

Vijest o don Boscovim posljednjim trenucima brzo se proširila oratorijem, svima se srce razdiralo od tuge. Dječaci su dolazili u njegovu sobu, došli do njega i poljubili ruku koja ih je toliko puta očinski blagoslovila. Bilo ih je gotovo osamsto. Cijelog tog popodneva redali su se dirljivi prizori. Don Bosco je umro 31. siječnja 1888. godine u zoru, u 73. godini života i 47 godina svećeništva. Salezijancima koji su bdjeli uz njegov krevet šaptao je posljednjim snagama: „Volite se kao braća. Činite dobro svima, zlo nikome. Recite mojim dečkima da ih sve čekam u nebu.“ Njegovo geslo je bilo: „Daj mi duše a drugo uzmi.“ Papa Pio XI proglasio ga je blaženim 2. lipnja 1929. Godine, a svetim 1. travnja 1934. godine (Uskrs). Don Rua, don Boscov nasljednik nakon smrti don Bosca uskliknuo je: „Sada smo dvostruki sirotani. Ali tješimo se, ako smo izgubili oca na zemlji, dobili smo zaštitnika na nebu.“

Sveti papa Ivan Pavao II proglasio ga je 1988. godine ocem i učiteljem mladeži, a njegov preventivni sustav ponudio je Crkvi kao odgojnu metodu. Don Bosco je zagovarao često ispovijedanje i pričešćivanje. Zaštitnik je mladeži, dječaka, školske djece, studenata, šegrta, nakladnika, mnogih naselja, učilišta, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva. Crkva slavi njegov spomendan 31. siječnja.

Misao don Bosca: „Dragi mladi, ovdje s vama se osjećam dobro. Za vas živim, za vas studiram, za vas radim, za vas sam spreman i život svoj dati.“

Izvor: frendica.hr/Zaklada sv. D. Savija
Photo: frendica.hr