Sveta Martina – zaštitnica dojilja i suzaštitnica Rima
S

Danas slavimo svetu Martinu, rimsku mučenicu iz III. stoljeća. Prema predaji, nakon smaknuća iz njezina tijela nije potekla krv već mlijeko, pa je zbog toga proglašena ne samo zaštitnicom Rima nego i zaštitnicom dojilja.

Martina je živjela i umrla u 3. stoljeću u Rimu. Sigurnih povijesnih podataka iz njezina života nemamo. Legenda je upamtila da je Martina umrla mučenički svjedočeći za vjeru. Martina je navodno bila kći rimskoga konzula. Neka legenda prenosi da je njezin otac tri puta obnašao službu rimskog prefekta. Po drugoj legendi njezina je mati bila đakonisa. Đakonise su u ranokršćanskim zajednicama bile djevojke ili žene posvećene dobrotvornom radu. Njegovale su bolesnike, ali su i pripremale žensku djecu u vrijeme katekumenata, prenosi Laudato.

U IV. stoljeću još su postojale zajednice đakonisa, kojima su crkveni sabori određivali pravila. U VI. stoljeću služba đakonisa dokinuta je zbog zloporaba. U Evangeličkoj Crkvi postoje i danas đakonise, koje su prošle posebnu naobrazbu za karitativni rad i vjeronauk. Od XIX. stoljeća evangeličke đakonise udružene su u zajednice koje djeluju u 200 kuća, a imaju oko 60 000 članica.

Nakon smrti svojih roditelja Martina je rasprodala svoju baštinu i sve je podijelila siromašnima, a onda je i stupila u redove đakonisa. Govori se da je bila iznimno lijepa djevojka. Kad je car Aleksandar Sever zaprosio njezinu ruku, odbila ga je iz ljubavi prema Isusu.

 

Sveta Martina
Foto: Wikimedia

Svjedočko mučeništvo

Razljućeni car odlučio je kazniti djevojku. Dao ju je zatvoriti. A onda je trebala biti podvrgnuta okrutnim mukama. Muke bi mogla izbjeći ako bi se odrekla Krista i žrtvovala poganskim bogovima. Trebala je žrtvovati u hramu poganskoga boga Apolona. Odbila je. Pred kipom idola Martina se prekrižila i tako ispovjedila svoju vjeru. Kip idola u taj se čas raspao, a hram se urušio. Zato je Martina podvrgnuta raznim mučenjima. Uz nebesku pomoć preživjela je sva mučenja.

Bičevali su je, kidali su je željeznim kukama, da bi je naposljetku bacili pred zvijeri u amfiteatru. I u amfiteatru se dogodilo čudo. Lav koji ju je trebao rastrgati legao je pred njezine noge. Mučitelji su ju bacili na lomaču, potpalili vatru, ali se u taj čas diglo neviđeno nevrijeme s velikim pljuskom koji je ugasio vatru. Na koncu joj je krvnik odrubio glavu. Treća legenda prenosi da je Martina bila odvedena u hram božice Dijane i da je tamo trebala prinijeti žrtvu. Na njezinu molitvu udario je grom u Dijanin hram tako snažno da se hram raspao. Neki povjesničari smatraju da Martinino mučeništvo nije moglo biti za vrijeme Aleksanda Severa, jer toga je cara povijest zapamtila kao cara koji je bilo sklon kršćanima.

Da je Martina povijesna osoba svjedoči njezino štovanje već u VII. stoljeću. Tada je u Rimu u njezinu čast podignuta crkva. To je crkva svetoga Luke i svete Martine. U vrijeme pape Urbana VIII. 1634. godine pronađeni su njezini posmrtni ostatci u glinenom sarkofagu, u crkvenoj kripti nedaleko Mamertinske tamnice, te je ponovno podignuta i u njezinu čast posvećena crkva, koja danas nosi ime Santi Luca e Martina. Papa Urban VIII. bio je veliki štovatelj svete Martine. Njezinu je uspomenu počastio tako što je u njezinu čast spjevao dva himna.

Zaštitnica grada Rima i majki koje doje

Martinu slikari i kipari prikazuju s palmom i otvorenom knjigom. Prikazuju je i s mučilima kojima je bila mučena ili je prikazuju u trenutku kad joj odrubljuju glavu. Vidjet ćemo njezin lik i s lavom pred nogama. Martina je jedna od zaštitnica grada Rima, ali je i zaštitnica majki koje doje.

U njemačkim zemljama seljaci i vinogradari vjeruju da će im dobro roditi pšenica i vinogradi ako na spomendan svete Martine sija sunce. I blago sunce 30. siječnja obećava dobru žetvu.

 

Izvor: frendica.hr/Laudato.hr
Photo: frendica.hr

Podrži Frendica.online svojom donacijom

Podrži Frendica.online svojom donacijom