Kućna stjenica (lat. Cimex lectularius L.; eng. Bed bug) pripada porodici beskrilnih insekata Cimicidae, koji se hrane krvlju. Rasprostranjena je na gotovo svim kontinentima, a uglavnom je nalazimo u područjima s umjerenom klimom, piše Zavod za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije.
Kućna stjenica je 5,5 – 7 mm dužine i 2,5 – 3 mm širine. Tri do šest dana nakon oplodnje ženka polaže 6 – 10 jaja u razdoblju od oko 6 dana. Tijekom života može producirati do 200 jaja, nekada i više (do 500). Ima pet razvojnih stadija i u idealnim uvjetima (ljetni mjeseci) od jajašca do odrasle jedinke prođe oko šest tjedana.
Utjecaj na zdravlje
Stjenice su nametnici od javnozdravstvenog značaja uglavnom zbog njihovih neugodnih uboda, a mogu predstavljati i ozbiljan zdravstveni problem zbog psihološkog stresa uzrokovanog ubodima.
Koliko je poznato, stjenice ne prenose uzročnike zaraznih bolesti. Unatoč činjenici da nemaju ulogu kao vektori (prijenosnici) uzročnika zaraznih bolesti, stjenice imaju javnozdravstveno značenje zbog lokalnih kožnih reakcija na ubode i zbog mogućega izazivanja anemije u ljudi koji žive u trajno infestiranim prostorima. Kod nekih osoba ubodi stjenica uzrokuju ozbiljan psihološki stres.
Kožne reakcije su posljedice tvari koje stjenice ubrizgavanju prilikom uzimanja obroka krvi. Najčešće lokalne reakcije javljaju se u obliku promjena nalik na one kod uboda komaraca. Kod preosjetljivih pojedinaca mogu se javiti i sistemske alergijske reakcije, sve do najtežeg oblika, tj. anafilaktičkog šoka.
Reakcije na ubode mogu biti odgođene do devet dana prije nego se lezije pojave, što može izazvati zabunu u pogledu porijekla ugriza. Alergijske reakcije se obično javljaju unutar jednog do 24 sata, a uključuju uzdignute crvenkaste promjene kože različitih veličina i oblika, uz svrbež i upalu.
Stjenice se najčešće pojavljuju u različitim transportnim sredstvima poput zrakoplova, kruzera, autobusa, vlakova, brodova i jahti pa takvu pojavu nazivamo putničko-turističkom infestacijom. Pojavnost stjenica na našem prostoru s pravom možemo tumačiti kao posljedicu dolaska turista iz raznih dijelova svijeta i bolje prometne povezanosti s udaljenim destinacijama.
Stjenice se hrane obično noću i to krvlju čovjeka i sisavaca, a u njihovom nedostatku napadaju i ptice, žabe i guštere. Privlače ih toplina i ugljični dioksid (CO2). Hranjenje je bezbolno jer stjenica probija kožu s dvije šuplje cjevčice. Jednom cjevčicom injektira slinu koja sadrži antikoagulanse za sprečavanje zgrušavanja krvi i anestetike tako da domaćin ništa ne osjeća, a drugom povlači krv.
U većini slučajeva lokalne reakcije i svrbež mogu se ublažiti stavljanjem leda na mjesto uboda i uzimanjem antihistaminika na usta.
Prevencijske mjere i zaštita od stjenica koje kao pojedinci možemo učiniti su održavanje prostora i površina čistima. Kako stjenice migriraju najvećim djelom u prtljazi gostiju, obvezno je detaljno pregledavati prostore nakon njihove odjave i to tako da se pregledaju sve pukotine u prostoru. Posebnu pažnju treba obratiti na prtljažne prostore (tzv. sanduke kreveta). Uz to, valja pregledati posteljinu, madrace, podnice, uzglavlja kreveta, slike, stoliće, utičnice, audiovizualnu opremu, ogledala, rolete, rasvjetna tijela, laminatne i parketne podove itd. Metalne konstrukcije kreveta mogu ograničiti kretanje stjenica jer se teško penju po glatkim i tvrdim podlogama.
Izvor: frendica.hr
