Pokornička misa Došašća različita je od korizmene pokorničke mise. Pokorničko vrijeme u godini je vrijeme odricanja i čekanja, a Došašće je, uz Korizmu, najvažnije pokorničko vrijeme. A mise su u došašću, za razliku od korizmenih pokorničkih misa, tako svečane i uzvišene! Prepune radosnih pjesama. Bogato ukrašenih vijenaca. Najljepše uređenih crkava i oltara u ljubičastoj (pokorničkoj) boji. Nadahnutih svetopisamskih tekstova. Brojnih zaziva i zahvala svećenika i naroda.
Mise zornice
Mnogi u vrijeme Došašća svakodnevno sudjeluju na misama zornicama. Ova pokornička misa odiše mirom, toplinom, blizinom i neizmjernom radošću.
U rano jutro, još dok je mrak i svjetlo se tek nazire, sve odiše od slavlja i sve slavi!
Zašto je pokornička misa Došašća toliko različita od korizmenih misa i drugih pokorničkih običaja? Jer se želi čovjeku skrenuti misao i duh prema dva slavna i spasonosno ključna Kristova dolaska koja su obilježila i obilježit će svijet trajnim i neizbrisivim pečatom.
Prvi, najveće čudo koje se je ikada dogodilo i ikada će se zbiti na ovoj planeti: utjelovljenje i rođenje Boga živoga u utrobi ponizne, čiste i vjerne službenice Božje – ljubljene nove Eve, blažene djevice Marije. I drugi, slavni i veličanstveni dolazak Sina Božjeg na kraju svijeta „na oblacima nebeskim praćenih trubljom i anđelima Božjim“, u dan Suda.
Stari hrvatski običaj
U današnjim vremenima kada vrijednost obiteljskog zajedništva i međusobnog podupiranja, iz različitih razloga, često gubi na svojoj snazi, dobro je prisjetiti se nekadašnjih zanimljivih i simboličnih običaja. Ti običaji mogu nam biti poticaj u snaženju obitelji kao male, kućne Crkve. Tako se u nekim hrvatskim krajevima običavalo obilježavati Djetinjce, Materice i Očiće i to redom u adventskim nedjeljama. Osobito u južnoj Dalmaciji, istočnoj Hercegovini ili među Bunjevcima. Iako je ponegdje i do danas zadržao taj običaj, više se radi o oživljavanju tradicije, a znatno manje se radi o isprepletenosti svakodnevnog života s liturgijskom godinom. Kao što je to bilo nekada.
Svakom od tih dana bio je cilj, uz značenje ulaska u novu nedjelju došašća i približavanje otajstvu Božjeg utjelovljenja, povezati članove obitelji kroz smijeh, pozitivno zadirkivanje i darivanje. Na 2. nedjelju došašća, kada su se obilježavali Djetinjci, roditelji bi u rano jutro, dok se još djeca nisu ustala iz kreveta, ili pak kada bi se svi vratili sa svete Mise, ali u svakom slučaju u onom trenutku kada se ona ne nadaju, konopcima, remenima ili nekim drugim prikladnim sredstvima vezivali svoju djecu i oslabađali ih tek kada bi im djeca platila otkupninu. Naravno, sve je teklo uz puno smijeha i cjenkanja oko vrijednosti otkupnine.
Djeca su se tako odgajala za odricanje, jer su ih roditelji unaprijed danima i tjednima upozoravali da će ih vezati, pa su tako morala štedjeti od svoga džeparca, prikupljati plodove zemlje, slatkiše i sve drugo čime su na Djetinjce plaćala svoju otkupninu. Naravno, nakon takvog zadirkivanja i cjenkanja, roditelji bi našli načina kako djeci vratiti ono čime su platila svoje oslobođenje, ali su ih istovremeno time učili upijanju važnosti obiteljskog zajedništva i vrijednosti štedljivosti i odgovornosti.
Izvor: frendica.hr
Photo: Unsplash
 boji.){kind=link}