Bivši branič u američkoj nogometnoj ligi Kenyon Coleman nedavno je u intervjuu za Live Action otkrio da je veliki zagovaratelj prava na život te je otvoreno progovorio o svome osobnom iskustvu s pobačajem.
https://www.liveaction.org/news/pro-life-message-nfl-star-lives/
Pravo na život od začeća do prirodne smrti nije političko, već životno pitanje
„Pobačaj je oduzimanje života“ rekao je. „Mislim da ga je naša kultura pokušala pretvoriti u medicinsku proceduru i učinila ljude neosjetljivima na to pitanje, no, život je život, bilo da je u utrobi ili u dubokoj starosti. Mislim da bi se shvaćanje ljudi o pobačaju promijenilo kad bi znali više o abortusu. [Pobačaj] smo pretvorili u političko pitanje, a za mene to nije političko pitanje već životno pitanje.“
Ja sam 100% za pravo na život svakog čovjeka – od začeća do prirodne smrti
Coleman sebe smatra 100%-tnim zagovornikom za život bez iznimke. Zalaže se za pravo na život djece začete silovanjem ili incestom kao i djece s medicinskim dijagnozama postavljenima dok su još u utrobi majke. Od trenutka oplodnje, kaže, započeo je jedinstven život i „na kraju krajeva, Bog je Stvoritelj i On voli sva svoja stvorenja.“
Coleman je iznio svoje osobno iskustvo zbog kojega je i postao tako gorljiv protivnik pobačaja. Tijekom studija je njegova djevojka ostala trudna. Iako je vjerovao da je dijete njegovo, djevojka nije bila isključivo s njim u vezi. Zbog toga je Coleman smatrao da treba poduprijeti njezinu odluku o pobačaju.
Ako niste poštovali pravo na život svog djeteta, nećete tu pogrešku poništiti njezinim ponavljanjem
„Brojne su posljedice pobačaja, uz to osjećate i sram…“ kaže. „Stvar je u tome da ako je netko učinio pobačaj… ne želi cijeli život u sebi nositi krivnju i sram. Svi smo podbacili u nekim područjima svoga života, ali ne možete poništiti jednu pogrešku dvjema pogreškama, ponavljanjem iste pogreške. Možda postoje trudnoće koje nisu bile planirane, ali ne postoje neplanirani životi. To je moj stav.“
Nema opravdanja za oduzimanje života nerođenom djetetu
Coleman je također primjetio veliku razliku između načina na koji se odnosimo prema spontanom pobačaju i onoga kako društvo gleda na namjeran pobačaj. Primijetio je da kada žene dožive spontani pobačaj – prihvaća se da im je jako teško – i emocionalno i psihološki. „Stoga ne znam kako se priča promijeni kada odaberete prekinuti život namjernim pobačajem.“
Iako Coleman kaže da razumije probleme zbog kojih se ljudi odlučuju na pobačaj, ne vidi ni jedan razlog kao opravdanje za oduzimanje života nerođenog djeteta. Osim što ubija dijete, [pobačaj] šteti i roditeljima. „Moje osobno iskustvo pobačaja – psihološke posljedice, mentalne posljedice, emocionalne posljedice koje je sam trpio zbog pobačaja – uzrokovale su kolateralnu štetu.“ Unatoč tome što zagovaratelji pobačaja tvrde da je pobačaj isključivo stvar žene i njezinog izbora, pobačaj zapravo utječe i na druge – oca, bake i djedove, ostalu djecu u obitelji.
Nakon što je odgledao video o bebi Oliviji, Coleman je rekao da je naučio neke činjenice o razvoju ljudskog života. Istaknuo je: „Činjenica da je Bog stvorio svaki detalj na nama te činjenica da od trenutka začeća imamo jedinstveni DNA, da su određeni spol i neke druge naše osobine – za mene je to vrlo značajno.“
Izvor: frendica.hr
