Svaka mama koja svaki dan muku muči s kombiniranjem odjeće za školu zna koliko je ovo važna tema. Pritisak vršnjaka, socijalne razlike, modni trendovi… Hrvatski školski muzej razveselio nas je zanimljivim prikazom povijesti školske odjeće i uniformi koji vam djelom prenosimo:
“!Školski dress code ili školska moda u slobodnom prijevodu uvijek je više ili manje zaokupljala pažnju svih sudionika školskog sustava, pa i šire. Što odjenuti za školu, pitanje je koje smo si zasigurno svi postavljali u nekom trenutku, bez obzira na to jesmo li imali bogat ili skroman izbor. Kako je bilo u prošlosti?
Obavezno javno osnovno (pučko) školstvo u Hrvatskoj usustavljeno je u drugoj polovini 19. stoljeća. Usporedno s državnim, postojale su i privatne škole (crkvene, odnosno samostanske), ali i druge obrazovne ustanove pa i vojne škole koje su mogle nametnuti i neka svoja autonomna pravila, od specifičnijeg nastavnog plana i programa do propisanog dress codea. Odijevanje učenika za školu razlikovalo se s obzirom na mjesto prebivališta (selo ili grad), ali i ekonomsku i socijalnu pozadinu učenika. Učitelji su morali paziti i na higijenu učenika. U svojim su preporukama o odijevanju naglašavali važnost čiste i udobne odjeće za djecu. Tako u časopisu Na domaćem ognjištu 1901. godine o odijevanju školske mladeži piše: „Odijelo neka im je naravski primjereno godišnjemu doba prostrano i djetinje, da se ne bi prerano smatrali odraslima. U tom roditelji ne mogu dosta biti oprezni. Dijete neka ostaje i osjeća se što dulje može djetetom. Ne odijevaj dakle djecu odijelom, koje dolikuje odraslima, ne kiti ih, ne upozoruj ih na tjelesnu im ljepotu, neka uče cijeniti zdravlje, a za svoju ljepotu ne trebaju da znaju tako dugo, dok će je mo i umom svojim podređivati vrednijoj i trajnijoj ljepoti svoje duše.”
Pojedine škole donosile su naputke o tome kako se učenici moraju odijevati i ponašati. Primjerice, Plemićki konvikt (internat u kojem su bila djeca plemića, kasnije i građanska djeca te djeca slabog imovinskog stanja koja su imala svog dobrotvora) u 19. stoljeću imao je propisanu uniformu koja se sastojala od modrog kaputa i modrih hlača te crvene kape. Mnogi pitomci zapravo su se bunili zbog uniforme, osobito crvene kape, ali su upravitelji bili dosta čvrste ruke pa se nenošenje uniforme kažnjavalo izbacivanjem iz konvikta. U svečanim prilikama nosili su kapu za svečane prigode i paradnu sablju koja nije bila naoštrena.
U javnim/državnim školama početkom 20. stoljeća nosila se civilna odjeća, a školska moda bila je uvjetovana imovinskim stanjem obitelji i sredine iz koje se dolazi. Djevojčice su se odijevale u duge haljine poput odraslih žena dok su za dječake bila predviđena dječja odijela tako da su zapravo učenici izgledali kao mali ozbiljni ljudi. Domaće ognjište (1901.) nadalje savjetuje majkama da ne dopuštaju kćerima u mladoj dobi nošenje steznika te da trebaju izbjegavati „kićene dječje haljine, što nam njima modni listovi kvare ukus, a djevojke uče kićenosti i raskošju“. Kod dječaka također valja paziti „da im se odijelom prerano ne poda vid odrasla mladića“. (…)
Tijekom 1930-ih pojavljuje se učenička crna kuta, najčešće s bijelom kragnom koju zapravo možemo smatrati najbližim primjerom školske uniforme. Mlađa djeca ih često zamijene s haljinom časne sestre jer su vizualno vrlo slične. U izboru školskih haljina i đačkih kapa sudjelovali su i roditelji. Izvješće varaždinske Mješovite građanske škole zanatsko industrijskog smjera za školsku godinu 1939./1940. donosi i obavijest kako je za sve učenike za vrijeme škole obavezno nošenje đačkih kapa, a za učenice, uz posebne ženske kape, još i jedinstveno školsko odijelo crne boje.S vremenom, školske kute poprimaju svjetliju – tamnoplavu ili modru boju, a glavni zadatak, osim očuvanja civilne odjeće, bio je i prikriti socijalne razlike između učenika. No nošenje školskih kuta uvelike je ovisilo o stavu pojedine škole ili pak same učiteljice.” Izvor Hrvatski školski muzej, autor Sanja Nekić, cijeli članak pročitajte ovdje
Primjere suvremene školske uniforme OŠ Ružičnjak i OŠ Lotrščak pogledajte u nastavku:
Izvor: OŠ Ružičnjak i OŠ Lotrščak
Izvor: frendica.hr
