Casablanca – bajka o braku

Casablanca, YT

Casablanca je  jedan od najvećih filmova u povijesti filma. Dobio je tri Oscara u vrijeme dok su Oscari doista značili nešto i to Oscare za najbolji film, najboljeg redatelja i scenarij. Još je važnije da je film osvojio srce publike u jeku drugog svjetskog rata i da od tada nije izgubio na važnosti.

Casablanca je ujedno i jedan od najcitiranijih filmova u svakom smislu. Od rečenica poput: “U tvoje zdravlje, mala!”, “Uvijek ćemo imati Pariz”, “Odsviraj to ponovo, Sam”, “Ovo je početak jednog divnog prijateljstva” do bezbroj malih i velikih “krađa” motiva i scena koje su neizmjerno obogatile filmsku umjetnost.

Od prve do zadnje scene Casablanca je snimljenu u ključu bajke bez nepotrebne psihologizacije i pretjeranog realizma. Početak filma uvodi nas u priču u kojoj morate preći preko sedam mora i sedam gora kako biste došli do sretnog završetka i pobjegli od bijede i nesreće. Kao i u klasičnim bajkama, u Casablanci su jasno ocrtani dobri i zli likovi, baš kao i oni koji predstavljaju malog čovjeka koji se pokušava snaći u vrtlogu zapleta prisiljen odabrati stranu – misliti samo na svoju dobrobit ili pokušati živjeti za nešto više i pomoći bližnjemu. Beskrajno duhovita i gotovo ironična oštrica presijeca scene pune intenzivnih emocija: čežnje, straha, ljubavi i bespomoćnosti. Autentičnost kojom glavni lik, Rick,  zrcali dramatičnost svih zbivanja pa čak i kada odustaje od svega i prepušta se utjesi alkohola neodoljivo privlači sve likove u filmu, pokreće i preusmjerava radnju u ključnim trenucima u sasvim novim i neočekivanim smjerovima.

Rijetko kada imamo priliku gledati film u kojem se, usprkos najvećim pritiscima, taj mali, obični, snalažljivi čovjek kojeg s takvom lakoćom igra Bogart i s kojim se može identificirati svatko od nas, odupre najjačim instikntima, onim za romantičnom slikom ljubavi i požudom i onim za preživljavanjem, i učini pravu stvar. I ne samo to. I suprug fatalne Ilse koji je cijeli život bio posvećen pokretu otpora nacizmu i bio se spreman žrtvovati za svoj političke ciljeve, napokon mijenja svoje prioritete i spreman je žrtvovati sve, pa čak i svoju borbu, za svoju ženu.

Feministice i suvremeni kritičari često ističu lik Ilse koju igra fantastična Ingrid Bergman kao slabu točku filma. Zamjeraju joj da je lik Ilse postavljen kao stereotip slabe žene koja sve odluke prepušta muškarcima u svojem životu, praktički kao osoba bez vlasitite volje. No to je toliko daleko od istine koliko može biti. Ingrid Bergman je odigrala jednu nevjerojatno slojevitu studiju mlade žene u braku da je to gotovo nemoguće sažeti u nekoliko rečenica. Od mladenačke zanesenosti “plemenitim vitezom” Laszlom koji joj postaje suprugom do bespomoćne usamljenosti i potpune izgubljenosti kada ostane sama, nigdje, u mitskom Parizu kojeg se  upravo spremaju pregaziti Nijemci do bijega u zagrljaj mističnog stranca Ricka. Njezino suočavanje sa stvarnošću sabijenom u jednu malu afričku mahalu u kojoj se u trenu odlučuje o životu ili smrti, spasu ili padu, odigrana je tako odmjereno i pravilno iznijansirano da možemo vidjeti svaku pukotinu u njezinom braku i u svim likovima koji s njom stupaju u bilo kakav odnos. Svi potisnuti osjećaji koje je snagom volje pokušala kontrolirati kako bi spasila muža i njegove političke ideale slamaju se u nevjerojatnoj sceni u kojoj padaju sve maske, a njezina ranjivost postaje ranjivost svih nas. Paradoksalno, trenutak u kojem se ona prepušta vodstvu zgubidana Ricka, zapravo je trenutak u kojem se ona suočava sa samom sobom, sa svojim slabostima, greškama i propustima. Upravo u tom trenutku kad Ilsa prestaje s emotivnim ucjenama, manipulacijama i kad odlaže sve svoje maske, Rick od zgubidana odluči postati zaštitnik, bira stranu dobra i štiti damu koja mu je povjerena i pristaje ostati u prošlosti samo kao sjećanje na jedan trenutak slabosti. Taj obrat otvara mogućnost za sretan završetak. Hoće li Laszlo pokazati svojoj ženi ljubav koju je konačno stavio ispred drugih ideala i hoće li Ilsa u mužu naći ljubav o kojoj je maštala sa mističnim strancem kojeg nikad nije zapravo upoznala, ostaje na nama da otkrijemo u sebi.

“Fantastična glazba Maxa Steinera zajedno sa izvrsno strukturiranim scenarijem, besprijekornom glumom i nezaboravnim dijalozima napravili su od Casablance film koji se ne zaboravlja. Humphrey Bogart glumi Richarda ‘Ricka’ Blanea, ciničnog, ali dobrodušnog Amerikanca čiji je mali kafić mjesto okupljanja za sve od francuske policije, šefova crnog tržišta do nacista. Kada se njegova davno izgubljena ljubav Ilsa (Ingrid Bergman) pojavi u Casablanci sa svojim suprugom Victorom Lazslom (Paul Henreid), vođom Otpora, Rick se uvlači u ljubavni trokut, ali i mrežu političkih intriga. Ilsa i Victor moraju pobjeći iz Casablance i Rick je možda jedini koji im može pomoći.”

Režija: Michael Curtiz Scenarij: Howard Koch, Julius J. Epstein, Philip G. Epstein
Uloge: Humphrey Bogart, Ingrid Bergman, Paul Henreid, Claude Rains

(Izvor: MojTV)

Izvor: frendica.hr