Kao i svi veliki umjetnici naša Eva Vukina osjeća trenutak u kojem živi i ne može ne izraziti ono što osjeća na način koji zadivljuje i dira ravno u srce istovremeno. Draga Eva, hvala ti na ovom daru, na ovoj slici kojom nam pomažeš nadići bol i tugu koju svatko od nas osjeća u ovom trenutku:
“Ovo je moj zadnji rad u 2020.godini, napravljen u dubokoj molitvi za stradale, natopljen suzama. Teško je, nekad ni ne znam pronaći prave riječi, jedino što mogu u takvim trenucima, sjetit se Isusa koji je tu,suobličen nama u našim bolima i suzama.
Gledajući fotografije razrušene Petrinje naišla sam na jednu na kojoj izvlače ozlijeđenog čovjeka i spuštaju ga dolje, kao da sam ugledala Isusa kojeg skidaju s križa. Znam da je tak,znam Isuse da si s nama i znam da si Ti svaka ta osoba stradala u potresu a svi oni koji pomažu ranjenima,pomažu Tebi. Ti si svaka ona osoba koja je ostala bez krova nad glavom,svaka osoba koja je cijelu noć bila umotana u deku i grijala se vani na vatri. Znam da Bog dopusti boli i patnje da bi spoznali što je najbitnije,a to je to naše predivno zajedništvo,naše jedinstvo.
Na kraju shvatimo koliko smo bespomoćni i mali pred Tobom Isuse i znam da su ovo opomene našoj Domovini koja je pozvana na svetost i koja je puno propatila i koju Ti Isuse kroz patnju oblikuješ u nešto veće i bolje.
Želim samo reći da nas On nikad ne ostavlja ,zajedno s našom Majkom Marijom koja je pratila Isusa do smrti na križu, a onda uzela Njegovo mrtvo tijelo u svoje naručje i oplakivala ga.”
Jučer sam po slici slučajno prolila vodu jer sam bila sva nikakva od svega kaj se izdešavalo i polako odustajala ali…
Objavljuje Eva Vukina u Srijeda, 30. prosinca 2020.
Izvor: frendica.hr
