Mnogo je članka i knjiga napisano s čarobnim rješenjima koja bi vam trebala pomoći da smireno i ljubazno korigirate svaku dječju nepodopštinu u trenu. Umjesto toga podsjetit ćemo vas na par činjenica koje i sami znate, ali kad ih na trenutak zaboravite osjećate se kao da ne znate što i kako dalje.
1. Opustite se
Kao prvo prihvatite činjenicu da ste s malom djecom cijeli dan i da im posvećujete maksimum svoje energije i ljubavi, a ako povremeno podignete ton to nije kraj svijeta. Zamislite svoje dijete kao odraslu osobu koja će se gristi od krivnje ako ikad vikne “Prestani!” dok ga netko čupa, skida mu naočale ili prolije kavu u pažljivo pripremljenu kašicu. Vjerojatno biste mu rekli da se opusti i da se ne osjeća krivim što je od krvi i mesa. Već sutra će vaše dijete morati reći “Dosta! Prestani!” nekome u školi ili parku, a ako to nikada nije vidjelo teško će znati kako.
Druga je stvar, ako ste neprestano okupirani nečim drugim, a na normalnu djetetovu potrebu za pažnjom ili igrom odgovarate urlanjem i gubljenjem živaca. U tom slučaju morate presložiti svoje prioritete. Mala djeca traže vaše vrijeme, pažnju, ljubav i nježnost, ali i smireno usmjeravanje i čvrsto postavljanje granica kad je to potrebno. Ako kontinuirano nemate energije da biste na vrijeme odlučno korigirali ponašanje djeteta pa pribjegavate ispadima lošeg raspoloženja morate otkriti što vas iscrpljuje i riješiti uzrok problema. Tražite pomoć kakva vam treba: nekog da vam pričuva dijete, pomogne s čišćenjem ili možda trebate riješiti neki medicinski problem koji ste godinama odgađali. Nije lako biti dobre volje uz kronične bolove u križima, težu anemiju ili bilo koju ozbiljniju kroničnu boljku. Iako nam se čini da nikad nemamo vremena za sebe, baš zbog djece moramo se pobrinuti za svoje zdravlje.
2. Preuzmite odgovornost
Bez obzira na sve komentare rodbine i prijateljica vi ste odgovorni za svoje dijete. Ne trebamo se sramiti nositi svoju bebu, maziti se i igrati s njom, ali ne trebamo ni izbjegavati spriječiti nepoželjno ponašanje dvogodišnjaka bez obzira na to tko gleda ili se želi umiješati. Komentari prolaznika ili ljudi u dućanu nisu razlog da popustite i kupite djetetu čokoladu ako znate da to sad ne može dobiti. Djeca plaču, viču i bacaju se po podu i to je s vremena na vrijeme do 3-4 godine sasvim normalno. Pobrinite se da je dijete na sigurnom, a kad se umori podignite ga nježno i usmjerite prema sljedećoj aktivnost i to je sve. Ne morate se nikom opravdavati niti se ljutiti na dijete ili na sebe. Mala djeca su emotivno nezrela, impulzivna i tek se uče samoregulaciji. Suze i ispadi su im u opisu posla. Naoružajte se strpljenjem jer svakakvih komentara, pogotovo od onih koji nemaju djece ili su imali jedno dijete prije 40 godina, ćete se sigurno naslušati.
3. Moć zagrljaja
Sigurnost mora biti na prvom mjestu. Ponekad ćete jednostavno morati odnijeti dijete iz situacije koja je opasna za njega ili druge. Ne možete objašnjavati jednogodišnjaku što je struja. Možete staviti zaštitu u utičnicu ili ako ste u gostima preusmjeriti djetetovu pažnju, a ako vam to ne uspije morate ga jednostavno maknuti od opasnosti. Iako će te situacije biti rjeđe kako dijete raste sve do treće godine normalno je fizički savladati dijete kako se ne bi ozlijedilo. Što prije uvježbate efikasan način da savladate dijete koje se bacaka i udara ili grize manje ćete biti u napasti da vičete na dijete. Tete u vrtiću i medicinske sestre isto tako ponekad moraju zaštititi dijete, drugu djecu ili sebe tako da stave djetetove noge pod jednu svoju ruku, djetetove ruke pod drugu ruku i čvrsto priviju dijete uz sebe dok ga umiruju nježnim tonom. Snaga zagrljaja je tu da bi se dijete osjetilo sigurnim i zaštićenim, a miran ton će primijetiti tek kad se malo umiri. Verbalna komunikacija nije prva koju djeca uočavaju kad su u zanosu svojih emocija. Djeca imaju prirodnu potrebu za fizičkom blizinom roditelja kako kroz nježnosti tako i kroz našu snagu i odlučnost koja im ulijeva sigurnost.
4. Upoznajte sebe, supruga i svoje dijete
Svi smo mi različiti: različiti karakteri, stilovi odgoja, temperamenti, kulture… Nešto što se podrazumijeva vašem suprugu vama je neobično, a neke navike iz vaše obitelji mogu začuditi vašeg supruga. Razgovarajte o odgoju i usklađujte se prije nego što imate djecu i nemojte nikad prestati. Dozvolite drugom roditelju da ima svoj osobni odgojni stil i da slobodno uspostavi svoj odnos s djetetom. Promatrajući taj drugačiji odnos možete puni naučiti o djetetovom karakteru i temperamentu. Kroz odgoj svoje djece mi se rastemo i razvijamo, učimo i mijenjamo – to je dinamičan proces koji je uzbudljiv i izazovan, ali i neprocjenjivo iskustvo s kojim se ništa drugo ne može usporediti.
5. Budite ono što jeste
Sve metode su samo metode, a knjige samo knjige. Lijepo je čitati, educirati se, savjetovati se i razgovarati, ali uzmite sve sa zrnom soli. Time out, logične posljedice, oduzimanje privilegija, pohvale za poželjno ponašanje, razgovor, sve pomalo, u skladu s dobi i samo ako je to vaše autentično ponašanje. Djeca će uvijek tražiti vas. Ako navučete neku masku psihologa, predavača ili nekog trećeg djeca će vas testirati sve dok ispod maske ne ugledaju svoju mamu, običnu, normalnu mamu koja ih voli i koja može ponekad i pogriješiti i koja će ispraviti grešku kad nauči što treba naučiti. Bog vam je povjerio vašu djecu s razlogom, a roditelji su uspješno podizali djecu stotinama godina prije izuma moderne psihologije. Sveto pismo prepuno je opisa dirljive bračne, obiteljske i roditeljske ljubavi. Tolike svece odgojili su roditelji koji nisu znali ni čitati. Nemojte se uspoređivati sa slikama koje stvaraju mediji i društvene mreže, ne isplati se i ne vodi nikamo. Baš tako kako vi živite izgleda život. Nije nestao kad ste dobili djecu niti će se pojaviti kad djeca odrastu.
“Ti si dobra mama, Bog te voli” tim riječima često završava razgovor s umornim mamama jedan dobri, stari svećenik. Sjetimo se toga kad nam je teško i kad nam se čini da ne znamo kako dalje.
Izvor: frendica.hr
