Tko jednom vidi dugin eukaliptus, makar na slici, neće ga zaboraviti. Po nekima najljepše stablo na svijetu, ima osobitu tanku i glatku koru, čiji se vanjski slojevi ljušte svake godine u različito vrijeme. Najprije se ljušti smeđa boja otkrivajući svijetlozelenu.
Tako ogoljena i izložena zraku, svijetlozelena kora prelazi najprije u ljubičastu i plavu boju, a ove, zbog daljnje izloženosti zraku, postupno prelaze u narančastu, crvenu, tamnoružičastu, žutu i sivu boju koje nakon kiša poprimaju osobit sjaj.
Zbog čega su boje toliko intenzivne i zašto ih toliko, nije još objašnjeno. Kao i većina svojih rođaka vazdazeleno je stablo, kopljastog lišća koje daje ugodan miris kada se zdrobi. Cvjetovi ove vrste dolaze u grozdovima i bijele su boje.
Među više od 700 vrsta eukaliptusa koliko ih ima na svijetu, jedan se posebno izdvaja. Od ove vrste ne sakuplja se ulje, niti je običavaju brstiti koale, jedini je eukaliptus čija kora nema aromatičan miris i jedini koji prirodno dolazi na sjevernoj hemisferi, ali ono po čemu je doista jedinstven je njegova kora.
Zbog intenzivnih boja kore, dugin eukaliptus ili mindanao guma, razlikuje se, ne samo od svih eukaliptusa nego i svih drugih vrsta drveća na svijetu.
Na Filipinima se sadi plantažno i čini vrstu s najvećim udjelom u proizvodnji celuloze, odnosno papira. Ponekad se koristi za pošumljavanje i izradu namještaja. Uzgajivači kave na Kostarici rado ga sade uz svoje plantaže kao veliko stablo koje im daje dobar hlad, a na Havajima od duginog eukaliptusa izrađuju čamce. U brojnim zemljama tropske i suptropske klime odavno je stanovnik parkova i privatnih posjeda. Više detalja o uzgoju, sadnji i klimatskim uvjetima koji odgovaraju Duginom stablu istražite na stranicama Agrokluba. Oni koji žive u uvjetima umjerene i hladne klime nemaju uvjete za uzgoj Duginog eukaliptusa pa preostaje samo uživanje u fotografijama.
Izvor: frendica.hr
