Teško je biti na Uskrs bez mise. Bez ispovijedi, bez obreda i sakramenata, bez odlaska u Crkvu, ipak slavlje Uskrsa u obitelji ima svoju posebnu ljepotu. Kad otac obitelji vodi molitvu i izgovara blagoslov osjećamo da smo oduvijek trebali više živjeti svoju kućnu crkvu, a ne tek sada kad ne možemo na misu. Kako je čovjeku lako prepustiti se i propustiti činiti dobro, a kako nam je teško razumjeti da se nešto čini za naše dobro ako nas toliko boli, ali Bogu hvala u poslušnosti je izvor velike milosti. Ne moramo baš sve znati i sve uvijek u potpunosti razumjeti. Kako nas podsjeća bl. Ivan Merz „Kad smo u dvojbi, autoritet ima prednost.“ I sv. Maksimilijan Kolbe iznimno je cijenio poslušnost i baš toj krijeposti davao prvenstvo u formaciji svojih bogoslova i redovnika. Kako bi bilo da oživimo duh prošlih vremena u kojima se znalo tko koga sluša. Ne bi li bilo više mira i blagoslova u obiteljima? Nije na meni da propovijedam zato ću vam umjesto svojih teoloških razmišljanja i pitanja predložiti nešto što se tiče moje struke, a to je da danas slavimo Gospodina tako da slušamo lijepu glazbu koja slavi Boga, zapjevamo i zasviramo slavljeničke uskrsne pjesme, u zahvalnosti jedemo ukusna i lijepo priređena jela i kolače, pogledamo dobar film kao što je na primjer Bernadettina gozba, a da loše vijesti i jeftinu zabavu, portale na kojima se ljude, pogotovo žene, izlaže kao svinjske polovice i na ljudskoj tuzi, strahu i nesreći zarađuju klikovi zaobiđemo u širokom luku i to ne samo danas. Obucimo se svečano za misu iako je u našem dnevnom boravku. Dajmo Gospodinu najbolje od sebe i i slavimo Ga cijeli dan, u svemu što gledamo, slušamo, govorimo i radimo, u igri, veselju, pjesmi i ljepoti.
Izvor: frendica.hr
