Kako biti bolestan kod kuće?
K

Puno se piše o tome kako raditi od kuće, ali postoji još jedan problem o kojem se manje govori, a to je kako biti bolestan kod kuće? Kako leći kad te boli svaka kost u tijelu, ako znaš da ako legneš, nećeš jesti. OK, možda ćeš nazvati dostavu, skuhat će netko juhu iz vrećice, ali baš tad kad ti tijelo vapi za čajem, juhicom i malo mira, moraš jesti samo ono što muž stigne napraviti između posla i brige za djecu.

I bez obzira na sav feministički preodgoj i sve kulinarske masterchefove na svijetu, još uvijek 99% muževa ne kuha čaj od kamilice, juhu, igra se s lutkama, briše prolivene čaše vode i pjevuši pjesmice o abecedi istovremeno. Multitasking sa smiješkom je ženska supermoć. Da, netko ima šogora koji super peče kolače i obožava peglati, znamo svi samohrane očeve kojima je Bog dao snage da budu i otac i majka, ali ako zanemarimo iznimke koje potvrđuju pravilo, u pravilu kad se mama razboli, nastupa raspad sistema. Da, svi uskaču i pomažu i starija djeca paze mlađu djecu i muževi skuhaju čaj i jedan dan ručak, drugi dan naruče nešto, ali ako se ozbiljno razbolite i to potraje duže od dan, dva, koordinacija zbivanja i tempo rješavanja zadataka postaje ključan.

Slično kao s epidemiološkim grafovima, pitate se koliko mašina neopranog veša je potrebno da se sustav raspadne. Sve je u redu, ako preskočite jednu ili dvije mašine, ali nakon toga počinje opasnost od lavina. Suđe će se oprati, ali koliko dana može proći, a da se ne opere pod ili ne obriše prašina prije nego se stvori čudovište od mucica prašine kojem morate dati ime?

U takvim trenucima uvijek se sjetim Kolarove Breze kojoj su zadnje riječi bile „ Ali veš mi se nije osušio“, a još hrpa veša čeka da se opere i osuši i tako zauvijek, dok smo žive, kao da ritam veš mašine i perilice suđa pokazuje naš puls. Dok smo zdrave, strojevi rade pravilnim ritmom, ali kad se razbolimo, ritam strojeva zapinje i ne daj Bože da stane. Svaka žena dok leži bolesna s najmlađima koji skakuću po njoj zna da dok leži zapravo stvara jedan tsunami kućanskih poslova, obaveza i školskih zadataka. Nema kolegice koja će uskočiti kao što ste vi nju zamijenili kad je bila bolesna.

Pitam se kako je to ovaj svijet posložen da je sve uračunato u sustav osim to da se mama razboli. Dok je žena na porodiljnom, tata ne može dobiti bolovanje ako se rodilja razboli jer podrazumijeva se da i bolesna žena mora brinuti o novorođenčetu. Iako se Bogu hvala neka gripa ili mastitis prebrode u tjedan, dva, svaka žena koja je s temperaturom 39 dojila i brinula 24 sata za bebu od par tjedana jako dobro zapamti te dane. Mama koja je kod kuće brinut će o svima kad se razbole, ali kad se mama razboli ništa ne može stati. Ni online škola, ni mužev posao, doslovno ništa.

Današnje bi profesore zgrozilo da djevojka od 16 godina javi da ne može biti na online nastavi jer mora brinuti o bolesnoj majci. Kad se sjetim Marije koja je kao trudna tinejdžerka došla pomoći Elizabeti kao starijoj trudnici na nekoliko mjeseci, pomislim kako bi to danas vjerojatno bilo proglašeno teškim obiteljskim zanemarivanjem. Kad smo bolesne, treba nam mama, sestra, teta, prijateljica, kuma, nećakinja koja pozna svoje nećake i koja može par dana igrati pantomime i skuhati ručak i pregledati zadaće. Bez toga da mi žene jedna drugoj možemo uskočiti u najtežim trenucima svijet staje i svaki put kad stane sve ga je teže ponovno pokrenuti.

Mislim da više žena ne rađa zbog takvih teških trenutaka izolacije kada se nisu mogle pobrinuti za svoje najosnovnije potrebe i potrebe svoje djece nego zbog itijednog financijskog razloga. Razmislimo o tome prije nego li djecu prikujemo za računala ili se posvetimo još jednom važnom projektu – možda bi tu u stanu do nas nekome dobro došao ručak i lijepa riječ, domaća juha, a ne frigane lignje i pomfrit iz dostave. Žene će rijetko glumit za žuti, fingirat bolest i zaleć bezveze, ali kad legnu i ne mrdaju, obično im ozbiljno treba podrška da prebrode te dane. Budimo si sestre, mame, tete, bake, pa makar i samo preko skypea igrale ku-kuc s dvogodišnjakom. Bolesna mama će to znati cijeniti.

Izvor: frendica.hr

Podrži Frendica.online svojom donacijom

Podrži Frendica.online svojom donacijom