Tako je utješno slušati iz usta onih koju su do jučer govorili samo o fleksibilnosti, mobilnosti i kritičkom promišljanju kako danas pozivaju građane na red, poštovanje pravila i strogu kontrolu granica i kažnjavanje (!) prijestupa. Posljedice lošeg ponašanja više nisu samo dugi govori bez kraja i konca uz slijeganje ramenima i izbjegavanje odgovornosti. Odjednom se zna čemu služe zabrane i kazne i tko je odgovoran za što. Bogu hvala i slava. Napokon smo i to dočekali.
Roditelji kojima su prodavali toplu vodu kako će djeca sama od sebe slobodnim istraživanjem nadoći na Pitagorin poučak i broj π, sada uživaju slušajući iz svih medija kako nije baš svatko stručan za sve i kako postoje točno određene kategorije i struke koje se bave svojim usko specijaliziranim znanjem do kojeg su došli nakon jako puno marljivog učenja, rada i poštovanja autoriteta, a ne samospoznajom. Odjednom je stvarno i korisno znanje na cijeni, a raspoznavanje spolova, dobi i uniformi više nitko ne dovodi u pitanje. Medicinske statistike jasno govore o realnim dijagnozama i realnim znanstveno utemeljenim podjelama na mlade i stare, muškarce i žene. Tako je osvježavajuće čitati tekstove bez novojezika Orwellove 1984.-e. Pred prijetnjom velikom krizom odjednom znamo tko je s koje strane granice, tko ima koliko godina i je li nekome otac, majka ili djed. Želi li netko da svatko za sebe kritički promišlja pojam samoizolacije i da ga primjeni kad bude spreman? Vjerujem da ne.
Svako zlo za neko dobro, rekli bi naši stari. Nadamo se samo da će i nakon prolaska krize naučene lekcije ostati zapamćene i da riječi kao što su poslušnost i granice više neće biti na crnoj listi nepoćudnih. Sad kada čak i najliberalniji priznaju da zabrane rješavaju stvari i štite ono što nam je kao društvu važno, daj Bože da na popis važnih stvari dođu i nerođena djeca i obitelj i borba protiv jednako groznih epidemija korupcije i ovisnosti, od kocke preko pornografije do svih vrsta droga.
Pošteno i jasno krizno komuniciranje od krucijalne je važnosti za preživljavanje države, tvrtke i obitelji. Nemušta izmotavanja, nejasan jezik, dugački govori i pokušaji da ništa ne izgubite i sve sačuvate ne pomažu u odlučujućim trenucima bez obzira na to prijeti li vam seoba naroda, virus ili vam dijete želi istrčati na cestu. Ponekad morate znati što vam je najvažnije, baciti sve iz ruku i uloviti dijete što prije, prije nego auto dojuri, pa makar to i ne izgledalo najljepše na svijetu. Da biste znali što vam je najvažnije, morate imati jasne prioritete. Da bi vam bilo jasno što je prvo, drugo ili treće morate stvari, pojmove, pa i ljude, svrstavati u kategorije.
Još od Aristotelovih deset kategorija civilizirani svijet zna da kategorije i kriteriji prema kojima pojmove svrstavamo u iste određuje naš odnos prema stvarnosti. Kršćanstvo je, usprkos propagandi o mračnom srednjem vijeku, kao dragocjenost sačuvalo i prenijelo nam mudrost Antike i temelje znanstvenog mišljenja koji su dio Božje istine o funkcioniranju materijalnog svijeta. New age floskula o tome kako ne treba stvari trpati u ladice nego baš svaki put svaku stvar ili osobu otkrivati ispočetka kako bismo izbjegli predrasude, korijene ima u dalekoistočnim bezbožnim sustavima vjerovanja poput taoizma i budizma. Kad ne nazivate stvari pravim imenom, sve zvuči baš krasno.
Problem nastaje kad od straha da nemamo predrasude propustimo koristiti ikakvo rasuđivanje to jest razmišljanje. A bez kategorija, granica i pravila događa se upravo to: tržnice na kojima se prodaju šišmiši i zmije zajedno s ribom, ptičja gripa, društvo bez granica, bez obitelji, bez djece i bez budućnosti.
Izvor: frendica.hr
