Tea Agejev: Vinko The Voice
T

 Vinkom Ćemerašem na Voiceu je pobijedila autentičnost

Voice Hrvatska jedan je od rijetkih emisija koju gledaju svi, čak i oni koji inače ne gledaju televiziju. Nisam jednom čula da je netko rekao: „ Ne gledamo doma TV, osim Voice-a“. Stvarno sve pohvale HTV-u koji je zadržao show tijekom cijele sezone u granicama dobrog ukusa, a da pri tom nije niti malo izgubio na atraktivnosti. Fokus na glasovne mogućnosti i izvedbeni talent uspio je ostati u prvom planu iz subote u subotu i to je prava dragocjenost u medijskom prostoru.

Različite osobnosti u žiriju i glazbeni stilovi bili su relativno pravedno raspoređeni i svatko je mogao naći nešto za svoj ukus. Ničim nas nisu izgnjavili i nitko nije bio ispod nivoa gledljivosti ili slušljivosti što se ne može reći baš za sve talent show-ove. Posebno je bilo lijepo poštovanje koje su mentori pokazivali svojim mladim kolegama i oni prema mentorima, toliko da bismo nekim srednjoškolskim i akademskim sredinama mogli preporučiti da virnu malo Voice i vide kako se uzima u obzir i dob i životne okolnosti i zrelost mlade osobe kad se pokušava potaknuti razvoj talenta.

Možda baš zato nismo svjedočili nikakvim ogorčenim trenucima niti velikim razočaranjima kod ispadanja. Svi su bili prilično zadovoljni samim iskustvom prolaska kroz jednu takvu medijsku i glazbenu školu. Nismo svjedočili nikakvim slamanjima, grubim preoblikovanjima u skladu s vizijom mentora kakvih ne manjka na umjetničkim akademijama. Sve je bilo simpatično i šarmantno od publike i natjecatelja u back stage-u, rodbine, do voditelja i pomoćnika svih vrsta.

Baš mi je ovaj Voice vratio nadu da usprkos silnim nametanjima mraka i ružnoće u kulturnim krugovima evo nešto lijepo i kvalitetno može naći svoj put. Čak mi se i HTV učinio sasvim perspektivnom institucijom pod utjecajem ove dobre atmosfere, ali samo ako nešto nauči od pobjednika Voice-a Vinka Ćemeraša.

Taj je samozatajni mladić iz Čapljine smireno i samopouzdano otpjevao sve što su stavili pred njega i nije se isticao ničim osim možda baš nenametljivošću i korektnošću izvedbi. Nije se razmetao glasovnim mogućnostima, nije se transformirao u skladu sa svakom pjesmom da nas zabavi, jednostavno je bio on iz subote u subotu, a njegov mentor Davor Gobac, inače sušta suprotnost jednostavnom Vinku, nije mogao prestati hvaliti osobnost ovog talentiranog momka.

I to je bilo jako zanimljivo pratiti kako jedan ekstrovert koji sa svojih ohoho godina još uvijek jedva ostaje sjediti na svom mjestu, koji skače, plače, smije se i proživljava sve emocije na van cijeni smirenost i odmjerenost svojeg učenika. Kao i u svakom pravom mentorskom procesu vidjeli smo uživo kako uče jedan od drugog. Vinko je svojeg mentora tako poslušao i otpjevao ili da točnije kažemo odskakao potpuno blesavu pjesmicu „Pinokio“ koju je Davor Gobac pola života smatrao svojim glazbenim uspjehom, a u duetu je ispala baš to i što je – šala.

Tom je šalom Davor Gobac vrlo mudro pripremio teren Vinku Ćemerašu da njegova zrela i snažna izvedba pjesme Dine Dvornika „Pelin i med“ zasja u punom sjaju. Nakon jednostavne scenske šale s mentorom sjetni solo hommage velikom Dini odjeknuo je poput bombe i dokazao da nije dovoljno znati pjevati, imati velik raspon glasa niti izgledati dobro na sceni, jer sve to može puknuti pod pritiskom, tremom i prevelikim očekivanjima. Postojanost onog koji je do scene došetao pravim životnim putem, koji je odgojen teškoćama i stvarnim preprekama ne topi se lako pod svjetlima reflektora i, vjerujemo, trajat će na glazbenoj sceni ili izvan nje.

 

Izvor: frendica.hr

Podrži Frendica.online svojom donacijom

Podrži Frendica.online svojom donacijom