Ugledna američka profesorica komunikacijskih vještina i politička analitičarka dr. sc. Nichola Gutgold proteklih je dana posjetila Zagreb gdje je gostovala kao predavačic, a govorila je i na promociji knjige Michelle Obame u organizaciji Planetopije. Autorica je cijelog niza knjiga koje se bave uspješnim ženama, a za potrebe svojih radova intervjuirala je neke od najmoćnijih žena svijeta, među njima i Kolindu Grabar-Kitarović.
Američka profesorica Nichola Gutgold rekla je kako je Kolinda Grabar-Kitarović vrlo važna jer je prva hrvatska predsjednica, ali i objavila neke nepoznate detalje iz predsjedničina života.
“Ne znam puno o političkim prilikama ovdje u Hrvatskoj, ali znam da vani, pogotovo u SAD-u, mnogi moji kolege, obitelj i prijatelji znaju tko je vaša predsjednica jer su vidjeli veliku količinu ponosa kad su ju gledali na nogometnim utakmicama. Tako da mislim da je ona vrlo dobra veleposlanica vaše zemlje”, rekla je Gutgold za dnevnik.hr.
U intervjuu za Večernji list otkrila je svoj dojam o aktualnoj hrvatskoj predsjednici i detalj iz privatnog života.
Kao što znate, Hrvatska ima predsjednicu, Kolindu Grabar-Kitarović. Poznajete li njezin rad?
Imala sam čast razgovarati s njom prije dvije godine kad sam došla predavati u Hrvatsku kao gostujuća profesorica na Sveučilištu u Zagrebu. Tada sam joj mogla postaviti pitanja o njezinim političkim počecima, kako vidi sebe kao prvu ženu predsjednicu te s kakvim se rodnim preprekama suočavala.
Ona je vrlo važna žena u povijesti jer je prva hrvatska predsjednica. Planiram, skupa s kolegicom profesoricom Dianom Carlin, objaviti knjigu o ženama vođama, u koju ćemo implementirati i poglavlje o njoj. Kad sam je intervjuirala, ispričala mi je fascinantnu priču o svom životu. Kad se rodila, njezin otac, koji je, kako je ispričala, bio tipičan hrvatski muškarac, nije bio sretan što se ona rodila kao djevojčica. Štoviše, nije htio ići ni u bolnicu vidjeti svoje dijete jer je jako, jako želio da mu se rodi dječak. Tek je nakon tri dana napokon otišao u bolnicu. Nekoliko mjeseci poslije bila je kod kuće samo s ocem. Ona je plakala i plakala. I konačno ju je podigao. Tad su se povezali. Kad je malo narasla, družila bi se s njim, a on ju je naučio kako pucati, loviti i ostale stvari koje dječaci rade. Naučila je lekciju da ne možeš uvjeriti ljude u nešto samo riječima, nego moraš riječi pretvoriti u djelo. Mislim da je to sjajna priča i sjajna lekcija za žene u politici. Da nije dovoljno samo reći da možeš, da je potrebno i pokazati da možeš.
Je li prepoznatljiva u američkoj javnosti?
Nisam uopće upoznata s političkim prilikama u Hrvatskoj. Pišem o Kolindi Grabar-Kitarović s retoričkog stajališta prema onome što vidim na međunarodnoj sceni, sa stajališta iz SAD-a, i mislim da je izazov biti prva žena predsjednica u svojoj zemlji, jer kad god ste prvi u bilo čemu, to se smatra novinom, pa se obično i novinari i javnost tako ponašaju prema vama. Ali kada kod kuće kažem da pišem o hrvatskoj predsjednici, onda mi kažu: ah, sjećam je se s nogometne utakmice kad je stajala na kiši, s golemim ponosom. Upravo sam čitala sve njezine govore i ono što sam zaključila, počevši od izbora 2015., jest da njezini govori obiluju domoljubljem. Mislim da je ona vrlo dobar veleposlanik vaše zemlje i, da odgovorim na vaše pitanje, vjerujem da je prepoznatljiva u američkoj javnosti. Svjetsko nogometno prvenstvo bilo je tek početak. Nedavno je bila u UN-u i SAD-u, no mislim da njezin najpoznatiji medijski trenutak na međunarodnoj sceni ipak leži u sportu.
U domaćoj javnosti zamjera joj se da je estradizirala funkciju predsjednika: ona pjeva, ljubi nogometaše, boksa… je li to pogrešno i mora li se lider ponašati poput, primjerice, Angele Merkel?
Ono što želim ženama u bilo kojoj situaciji jest da mogu biti upravo takve kakve jesu. Neću suditi vašoj predsjednici o tome što je ispravno ili što nije, ali rekla bih da smo prije tolerirali dosta sličnih nastupa, na primjer, kad je Bill Clinton svirao saksofon u televizijskom programu u udarnom televizijskom terminu, a sjetimo se da je i Barack Obama pjevao u mikrofon i da je publika pritom bila oduševljena. To je bio najbolji predsjednički trenutak za mnoge Amerikance, bio je čudesan. Jedan od izazova s kojim se žene lideri suočavaju jest da moraju biti istovremeno i snažne i ženstvene. To nije uvijek ženski stil. Nažalost, čini se da su one žene koje žele biti uspješne u predsjedničkim politikama sigurnije ako su “muževnije”. Da je tome tako, dokazuju i istraživačke studije.
Izvor: frendica.hr/Večernji list
