Zagrljaji brata blizanca održali pola kilograma teško nedonošče na životu
Z

Nedonošče rođeno 12 tjedana ranije – i strahovito mršavo – imalo je pomoć, zahvaljujući vremenu provedenom u zagrljaju brata blizanca, donosi liveaction.org.

Kada je Kelly Graves bila trudna 16 tjedana, saznala je za mogući problem s blizancima – postojala je razlika od 25% u njihovoj veličini. Ispostavilo se da je razlika u veličini između dva brata, Chestera i Otisa, uzrokovana sindromom koji se naziva selektivno intrauterino ograničenje rasta po kojem se nutrijenti iz posteljice nejednako dijele. Jedan blizanac dobiva previše dok drugi dobiva premalo, što objašnjava zašto je Chester bio premali.

U 19. tjednu trudnoće, liječnici su pokušavali intervenirati, primajući Graves u bolnicu Kings College u Londonu. „Trebala sam imati endoskopsku lasersku operaciju u kojoj preko jedne strane tvog tijela ulaze u maternicu kako bi dohvatili posteljicu i uništili krvne žile koje povezuju bebe“, rekla je za Metro. „Operacija je obavljena da rastavi bebe u utrobi tako da u slučaju da Chester ne preživi, zaštite Otisa od moguće smrti ili dugotrajnog oštećenja mozga.“

Nakon operacije, Chester je i dalje zaostajao za Otisom u rastu. „Na svakom ultrazvuku su mi govorili da možda neće preživjeti. Srce mi se slamalo“, Graves je rekla u razgovoru s Daily Mailom. „Otišla bih i jela oko 200 grama proteina svaki dan kako bih mu pomogla, a pila sam oko 5 litara vode u nastojanju da podignem Chesterove razine vode koje su također bile niske. Ovo ni u kojem slučaju nije dokazano da pomaže, ali ja sam činila sve kako bih nadopunila njegove razine i kako bih mu pomogla da se nastavi boriti.“

Stvari su počele ići na bolje kada se Chesterova težina počela stabilizirati, ali u 28. tjednu trudnoće, Kellyin vodenjak je pukao. Dečki su dolazili ranije i iako je Chester malo narastao, sada je došlo do problema s njegovim srcem te doktori nisu bili sigurni da će preživjeti carski rez. „Mogli smo se samo nadati da će se nastaviti boriti“, rekla je.

Nakon što su se rodili, Otis je bio dovoljno stabilno za respirator, ali Chester je bio previše slab i trebalo ga je prvo stabilizirati. Još uvijek su postojali problemi za malenog blizanca.

„Kada je Chester izašao, pronašli su čvor u njegovoj moždini koji je također usporavao njegov rast te je liječnik želio što prije staviti Chestera u inkubator kako bi preživio“, objasnila je. „Na sreću, uspjeli su ga staviti na respirator i od tada se bori s mnogobrojnim problemima poput nekrotizirajućeg enterokolitisa – to je ozbiljno stanje koje je Chester uhvatio sa 9 dana, a uzrokuje upalu tkiva u utrobi. Imao je još i rupicu na srcu koja je bila naknadno otkrivena, ali je srećom sada zatvorena. Također, imao je i operaciju oka.“

Blizanci su bili razdvojeni nakon rođenja, a Otis je mogao ići kući nakon 6 tjedana. Međutim, kada su konačno ponovno ujedinjeni u rujnu, vrijeme s bratom podarilo je Chesteru snagu.

„Ne sumnjam da mu je maženje s bratom blizancem pomoglo da nastavi borbu“, rekla je Graves. „22. rujna, blizanci su se konačno sreli po prvi put od rođenja i bilo je jako emotivno. To je bilo sve što sam čekala, a iako je Otis spavao, Chester je bio opsjednut njime i nije mogao skinuti pogled sa svoga brata. Od dana kad je moj vodenjak puknuo u 28. tjednu trudnoće, živjeli smo u vihoru. No, sretni smo što je Chester borac i unatoč svemu što je prošao, još uvijek se bori da dođe kući svojim roditeljima, Otisu i ostatku obitelji. Još uvijek je u inkubatoru i na visokim razinama kisika od kada je prebačen u našu lokalnu bolnicu u Southendu. Jedva čekamo kada će Chester doći kući. Nadamo se da ćemo ga dovesti u studenom.

Ipak, prema najnovijim vijestima na Instragam profilu obitelji, trenutno su oba blizanca u bolnici te se bore u zasebnim bitkama. Chester, koji je učinio nevjerojatan napredak, sada je nazadovao, a Otis je primljen zbog stomačnih tegoba i infekcije. Unatoč teškoćama, Graves kaže da je vrijedilo.

„Tih 10 tjedana bili su najmučniji, najstrašniji i iscrpljujući dani moga života“, napisala je. „Napokon počinjem disati i moliti se da sam blizu kraja ove lude vožnje. Zauvijek ću biti zahvalna za moja dva čudesna dječaka“.

 

Izvor: frendica.hr

Podrži Frendica.online svojom donacijom

Podrži Frendica.online svojom donacijom