Više od 209 tisuća korisnika danas prima inkluzivni dodatak, a država je pri uvođenju računala na njih oko 148 tisuća. ZOSI je tijekom 2025. zaprimio 233 tisuće zahtjeva za vještačenje, ali ih je riješio manje od 185 tisuća. Na kraju 2025. godine u zaostatku je bilo 155.190 predmeta. Državna revizija pritom je utvrdila da je Hrvatski zavod za socijalni rad u 2024. u velikom broju slučajeva prekoračivao zakonske rokove, a na rješenja o inkluzivnom dodatku čekalo se i preko tri mjeseca dulje od propisanog roka.
Inkluzivni dodatak trebao je biti jedna od važnijih socijalnih reformi za osobe s invaliditetom.
Ideja je bila jednostavna: umjesto više različitih naknada, država će prava objediniti u jednu naknadu, povećati iznose i pojednostaviti sustav.
Zakon je stupio na snagu 1. siječnja 2024., a inkluzivnim dodatkom objedinjene su četiri dotadašnje naknade – osobna invalidnina, doplatak za pomoć i njegu, doplatak za djecu zbog oštećenja zdravlja odnosno težeg ili teškog invaliditeta te novčana pomoć za nezaposlene osobe s invaliditetom.
Na papiru je to izgledalo kao pojednostavljenje.
U provedbi se, međutim, pojavilo ozbiljno usko grlo: vještačenje i administrativna obrada predmeta.
Od planiranih 148 tisuća do više od 209 tisuća korisnika
Kada je Vlada predstavljala zakon, procijenjeno je da bi inkluzivni dodatak trebalo primati oko 147.752 osobe, uz procijenjeni godišnji trošak od približno 506,6 milijuna eura.
Danas je slika bitno drukčija.
Prema posljednjim dostupnim podacima, inkluzivni dodatak prima 209.222 korisnika.
To znači da je broj korisnika za oko 61.500 veći od početne procjene, odnosno više od 40 posto.
Riječ je o ogromnoj razlici za sustav koji mora osigurati ne samo novac nego i administrativnu obradu zahtjeva, vještačenja, donošenje rješenja i eventualno odlučivanje o žalbama.
A upravo je na tim točkama sustav počeo zapinjati.
Koliko iznosi inkluzivni dodatak?
Osnovica za izračun inkluzivnog dodatka iznosi 120 eura, a postoje četiri odnosno pet razina potpore, ovisno o kategoriji korisnika.
Mjesečni iznosi su:
- I. razina – 720 eura
- II. razina – 480 eura
- III. razina – 432 eura
- IV. razina – 162 eura
- V. razina – 138 eura
Svrha naknade nije samo materijalna pomoć, nego omogućavanje osobi s invaliditetom da lakše prevlada prepreke koje joj otežavaju ravnopravno sudjelovanje u društvu. Zakon izričito propisuje da se inkluzivni dodatak ne smatra prihodom u smislu propisa o socijalnoj skrbi.
Dakle, riječ je o ozbiljnom pravu.
Upravo zato je pitanje brzine ostvarivanja tog prava posebno osjetljivo.
Tko uopće odlučuje o pravu?
Postupak je podijeljen između dvije ključne institucije.
Zahtjev obrađuje Hrvatski zavod za socijalni rad, dok razinu potpore utvrđuje na temelju nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom – ZOSI-ja.
Pojednostavljeno:
zahtjev → HZSR → vještačenje ZOSI-ja → nalaz i mišljenje → HZSR → rješenje → isplata.
Ako se predmet zadrži na vještačenju, nema konačnog rješenja.
Ako je vještačenje završeno, predmet još mora proći administrativnu obradu u HZSR-u.
Zato je važno ne svesti cijeli problem na jednu instituciju.
Brojke ZOSI-ja pokazuju razmjere problema
Tijekom 2025. godine ZOSI je zaprimio 233.010 zahtjeva za vještačenje, a riješio ih je 184.820.
Drugim riječima, tijekom te godine stiglo je gotovo 48 tisuća više predmeta nego što ih je riješeno.
Problem, dakle, nije marginalan.
To je golemi administrativni sustav koji mora obraditi stotine tisuća predmeta.
A broj predmeta raste.
Zaostatak je na kraju 2025. dosegnuo 155.190 predmeta
Prema podacima koje navodi pravobranitelj za osobe s invaliditetom, ZOSI je na kraju 2024. imao 107.463 neriješena predmeta.
Na kraju 2025. taj je broj narastao na 155.190.
To je povećanje od oko 47.700 predmeta, odnosno približno 44 posto u samo godinu dana.
Drugim riječima, iako ZOSI povećava broj riješenih predmeta, nije uspio riješiti problem priljeva novih zahtjeva i naslijeđenog zaostatka.
To je ključna činjenica koju nije moguće objasniti samo tvrdnjom da službenici „ne rade dovoljno brzo“.
Problem je strukturni.
Sustav radi više – ali mu stiže još više predmeta
Ovdje dolazimo do važnog paradoksa.
ZOSI je tijekom 2025. povećao broj riješenih predmeta iz sustava socijalne skrbi u odnosu na ranije godine.
Ali istodobno je broj novih zahtjeva eksplodirao.
Prema službenim podacima, broj zahtjeva iz sustava socijalne skrbi u 2025. bio je oko 25 posto veći nego 2024., a čak 143 posto veći nego 2023.
Drugim riječima, sustav je povećavao kapacitet, ali je broj novih predmeta rastao još brže.
Rezultat je zaostatak koji se povećava umjesto da se smanjuje.
Zašto je predmeta toliko?
Jedan dio odgovora leži upravo u samoj reformi.
Inkluzivni dodatak nije donio samo potpuno nove korisnike.
On je objedinio postojeća prava, pa je velik broj ljudi koji su već bili u sustavu trebalo prevesti u novi sustav prava.
Prema podacima objavljenima za 2024., od oko 251 tisuće zahtjeva za inkluzivni dodatak i povezana prava, čak 142.160 zahtjeva podneseno je po službenoj dužnosti, što se odnosilo na postojeće korisnike dotadašnjih naknada.
To je važan detalj.
Kada se govori o „251 tisući zahtjeva”, ne znači da se 251 tisuća novih ljudi odjednom pojavila pred šalterima.
Velik dio sustava morao je administrativno obraditi postojeće korisnike u novom pravnom okviru.
A uz njih su dolazili i novi zahtjevi.
Država je 2024. zaprimila više od 252 tisuće zahtjeva, ali ih 30 posto nije riješila
Državni ured za reviziju u reviziji poslovanja Hrvatskog zavoda za socijalni rad za 2024. utvrdio je da je Zavod te godine zaprimio 252.122 zahtjeva za priznavanje prava na inkluzivni dodatak i status roditelja njegovatelja odnosno njegovatelja.
Do kraja godine riješeno je 176.719 zahtjeva, odnosno 70,1 posto.
To znači da ih približno 30 posto nije bilo riješeno do kraja godine.
Revizija je otkrila i problem s rokovima.
Revizija: zakonski rokovi nisu poštovani
Prema Zakonu, Zavod je dužan donijeti rješenje u roku od 15 dana od urednog zahtjeva kada nije potrebno provoditi ispitni postupak, odnosno u roku od 30 dana kada je ispitni postupak potreban.
Državna revizija utvrdila je da se ti rokovi u velikom broju slučajeva nisu poštovali.
Kod inkluzivnog dodatka rješenja su u pojedinim slučajevima donesena i preko tri mjeseca nakon isteka zakonskog roka.
To je posebno neugodan podatak za državu.
Jer ovdje više nije riječ samo o tome da sustav ima mnogo posla.
Riječ je o tome da je revizija utvrdila nepoštivanje zakonom propisanih rokova.
Državni ured za reviziju zato je Zavodu naložio da rješenja o inkluzivnom dodatku donosi u propisanim rokovima.
Ali ni ZOSI nije jedini problem
Bilo bi pogrešno cijeli problem svesti na HZSR.
Jer prije nego što HZSR može donijeti konačno rješenje, u velikom broju predmeta mora dobiti nalaz i mišljenje ZOSI-ja.
A upravo je tamo nastao ogroman zaostatak.
Na kraju 2025. ZOSI je imao 155.190 neriješenih predmeta.
To znači da osoba može uredno podnijeti zahtjev i zatim dugo čekati da joj se uopće utvrdi razina potpore.
Tek nakon toga može očekivati konačno rješenje.
Nedostatak liječnika nije tajna
Jedan od razloga koje sam ZOSI navodi jest nedostatak liječnika na tržištu rada.
Zavod je zbog toga posezao za prekovremenim radom i angažiranjem vanjskih vještaka.
Drugim riječima, problem nije samo u broju službenika koji trebaju „kliknuti“ predmet i izdati dokument.
Za vještačenje su potrebni stručnjaci odgovarajućih profila.
Ako ih nema dovoljno, administrativno povećavanje broja predmeta koje se šalju na vještačenje ne može automatski proizvesti i veći broj završenih vještačenja.
To je jedna od ključnih slabosti sustava.
I HZSR ima problem s kadrovima
Ni Hrvatski zavod za socijalni rad nije kadrovski potpuno popunjen.
Prema podacima pravobranitelja za osobe s invaliditetom, područni uredi HZSR-a imaju oko 81 posto potrebne kadrovske popunjenosti.
To znači da otprilike petina predviđenih kapaciteta nedostaje.
Istodobno su upravo ti uredi dobili ogroman dodatni posao uvođenjem inkluzivnog dodatka.
Rezultat nije teško predvidjeti: više predmeta, složeniji postupci i premalo ljudi koji ih moraju riješiti.
Problem je i u medicinskoj dokumentaciji
Još jedan razlog koji se pojavljuje u izvješćima jest kvaliteta odnosno potpunost dokumentacije.
Pravobranitelj za osobe s invaliditetom upozorava da predmeti za vještačenje često nisu dovoljno kompletirani medicinskom dokumentacijom.
To može značiti dodatna traženja dokumentacije, dopune predmeta i vraćanje predmeta u proces.
A svaki takav korak znači dodatno vrijeme.
Još jedan paradoks: reforma je trebala pojednostaviti sustav
Upravo je ovdje možda najveći problem cijele priče.
Ideja inkluzivnog dodatka bila je racionalizirati sustav.
Umjesto više različitih naknada – jedna naknada.
Umjesto različitih postupaka – jedinstveniji sustav.
Umjesto nižih naknada – viši iznosi.
I financijski gledano, velik broj korisnika doista je dobio više.
Ali administrativno se dogodilo nešto sasvim drugo.
Država je u novi sustav morala prevesti golem broj postojećih korisnika, obraditi nove zahtjeve, provesti nova vještačenja, zaposliti ili angažirati dodatne stručnjake i pritom donositi rješenja u zakonskim rokovima.
Kapacitet sustava očito nije pratio opseg posla.
Koliko ljudi još čeka?
Prema posljednjim javno dostupnim podacima HZSR-a, tijekom proljeća 2026. doneseno je više od 218 tisuća rješenja, ali je u tijeku ostalo oko 104 tisuće postupaka.
Istodobno je broj korisnika dosegnuo 209.222.
To znači da broj aktivnih postupaka nije zanemariv ostatak od nekoliko tisuća predmeta.
Radi se o broju koji odgovara približno polovici trenutačnog broja korisnika.
To ne znači da će svaki od tih postupaka rezultirati priznavanjem prava. Ali znači da je više od stotinu tisuća ljudi u nekoj fazi postupka i da njihov predmet još nije konačno zaključen.
Što ako korisnik umre dok čeka?
Posebno težak problem nastao je u slučajevima korisnika koji su podnijeli zahtjev za inkluzivni dodatak, ali su umrli prije donošenja rješenja.
Za vrijeme ministra Marina Piletića Ministarstvo je osporavalo mogućnost da nasljednici nastave takve postupke. Nakon što je Upravni sud u Zagrebu zauzeo suprotan stav i ocijenio da nasljednici mogu nastaviti postupak te ostvariti eventualne zaostatke od podnošenja zahtjeva do smrti, Ministarstvo je na presudu uložilo žalbu.
Nakon dolaska novog ministra Alena Ružića uslijedio je zaokret. Ministarstvo je 6. ožujka 2026. povuklo žalbu, a potom je 27. travnja objavilo upute nasljednicima. Prema njima, nasljednici mogu zatražiti nastavak ili obnovu postupka te, ako se utvrdi da je pokojnik imao pravo na inkluzivni dodatak, ostvariti isplatu za razdoblje od podnošenja zahtjeva do smrti.
Prema javno objavljenim podacima, do svibnja 2026. zaprimljeno je 1.640 prijedloga nasljednika za nastavak ili obnovu postupka.
Slučaj je tako pokazao i najtežu posljedicu dugog čekanja: dio ljudi nije dočekao odluku o pravu koje su za života zatražili. Nakon promjene stava Ministarstva sada ostaje vidjeti koliko će tih postupaka biti pozitivno riješeno i koliki će iznos zaostataka država morati isplatiti.
Nije problem samo u čekanju na vještačenje
Postoji još jedan sloj problema – žalbe.
Ako osoba dobije rješenje s kojim nije zadovoljna, postupak može krenuti u drugom stupnju.
Time se vrijeme do konačnog ishoda dodatno produljuje.
Zato se sustav može promatrati kao lanac:
zahtjev – administracija – vještačenje – rješenje – eventualna žalba – drugostupanjsko odlučivanje.
Ako samo jedna karika ima veliki zaostatak, cijeli postupak postaje spor.
A trenutno ih ima više.
Reforma na papiru, čekanje u stvarnosti
Inkluzivni dodatak jest donio veće naknade i jedinstveniji sustav.
To ne treba prešućivati.
Ali jednako tako ne treba prešućivati ni drugu stranu priče.
Pravo koje je zakonom priznato ne znači mnogo čovjeku koji mjesecima čeka da država utvrdi pripada li mu to pravo.
A upravo je to danas najveća slabost sustava inkluzivnog dodatka.
Država je uspjela povećati broj korisnika i iznose naknada.
Nije, međutim, još uspjela jednako brzo riješiti problem vještačenja i administrativnih zaostataka.
I zato se danas postavlja jednostavno pitanje:
Ako je država znala da će inkluzivnim dodatkom objediniti stotine tisuća postojećih i potencijalnih korisnika – zašto sustav vještačenja i socijalne skrbi nije bio spreman za taj posao?
Odgovor na to pitanje nije samo pitanje učinkovitosti administracije.
Za osobe s invaliditetom to je pitanje koliko dugo moraju čekati na pomoć koja im je zakonom namijenjena upravo zato da bi im omogućila dostojanstveniji i ravnopravniji život.
*Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije.
Izvor: frendica.online
Photo: istock by getty images
