U Zadru se u subotu, 30. svibnja 2026. godine, po šesti put održao Hod za život.
Okupljeni su mogli čuti nekoliko nadahnjujućih svjedočanstava. Jedno od njih je ono Teute Nikpalj, majke šestero djece te odnedavno i ponosne bake.
Njezin govor u kojem je svjedočila o svojem životu pročitajte u nastavku.
Teuta Nikpalj: Zašto su obitelji postale malobrojne?
Još dok smo bili dečko i cura, suprug i ja maštali smo o obitelji s barem troje djece.
Rodila sam sina i kćer i kako to obično biva u našem društvu, mnogi su mi tada rekli: sad ti je dosta, imaš i sina i kćer i ne treba ti više djece! Danas smo ponosni roditelji 6-ero djece.
Što se to dogodilo s nama ljudima? Što se to dogodilo ovim generacijama? Zašto su obitelji postale malobrojne?
Moja baka, mama moje mame rodila je 13 djece. Suprugova baka, mama njegove mame, rodila je 13 djece. Žene su rađale kada su vremena bila teška. Kada nije bilo hrane kao danas. Kada nisu imali u što djecu obući. Kada nisu imali djecu gdje leći…Djeca su im bila najveće bogatstvo i najveća radost. A mi danas???
Imamo mnogo više nego naši stari, a bojimo se života. Čega se bojimo? Zar ljubavi koju nam ta djeca daju?
“Pobačajem usmrćujete cijele obitelji i obitelji njihovih obitelji”
Bojimo se da djeci ne možemo sve priuštiti….A djeci je najvažnija ljubav. Ona najviše trebaju ljubav. Ljubav majke, ljubav oca…Žrtvu majke da ih nosi pod svojim srcem devet mjeseci. Žrtvu majke i oca kod neprospavanih noći, prvih koraka….Naravno, djeci je potrebno dati i ekonomsku sigurnost. Ali, danas većina nas može im dati sve što im je u tom smislu potrebno. Kao da je „ono što im moramo osigurati“ postalo izgovor za to da im ne osiguramo ono što im je najviše potrebno: roditeljska ljubav i briga, braća i sestre…
Sretni smo što imamo šestero djece. Djeca su blagoslov. Djeca su radost. Djeca su pokretači našeg života. Ona nas mijenjaju, zbog njih dajemo sve od sebe. Zbog njih postajemo bolji i snažniji ljudi. Onakvi kakvi sami nismo niti mislili da možemo biti. Ta žrtva za našu djecu postaje za nas najveća nagrada.
Radosni smo što smo nedavno postali djed i baka. Što vidimo plodove svog života, što vidimo dijete svoga djeteta.
Pobačajem ne usmrćujete jedno dijete. Pobačejem usmrćujete sebe. Kako je rekla jedna žena koja je prošle godine govorila o tragičnom iskustvu pobačaja: „usmrtivši svoje dijete i sebe sam bacila u grob“. Pobačajem usmrćujete cijele obitelji i obitelji njihovih obitelji.
Pobačaj nikad nije rješenje.
Rješenje je LJUBAV i PRIHVAĆANJE ŽIVOTA!!!
Izvor: frendica.online
Photo: Marko Buntić
