Donosimo još jedno svjedočanstvo sa ovogodišnjeg Hod za život, obitelj i Hrvatsku u Sisku. Kristina Vidović je profesorica biologije i kemije, supruga i majka troje djece.
Vidović je otvoreno progovorila o izazovima koje donose trudnoće u teškim okolnostima, podsjetivši da se mnoge žene odlučuju na pobačaj zbog straha, usamljenosti ili nedostatka podrške.
>Završen je Hod za život u Sisku: Recimo ‘Da’ za život i ‘Ne’ za smrt!
„Djeca dolaze na svijet da preispitaju naša srca i naše namjere“
– Pozdrav svima, moje ime je Kristina Vidović. Zahvaljujem na prilici što mogu govoriti u ime nerođenih. „Djeca dolaze na svijet da preispitaju naša srca i naše namjere.“ Ovo mi je nedavno u razgovoru rekao moj otac, koji je dao preispitati svoje srce osam puta. Hvala i mojoj, sada već pokojnoj majci koja je hrabro iznijela osam trudnoća i poroda. Moje starije sestre i braća su najveće blago koje imam pored svoje zasnovane obitelji. Suprug Dino i ja ponosni smo roditelji troje djece. Inače radim kao nastavnik biologije i kemije, a trenutno sam na porodiljnom dopustu sa svojom drugom djevojčicom.
Zahvalni smo na daru života i svako dijete tako i prihvaćamo. Dinina obitelj je također višečlana. On je najmlađi, treći po redu od svoje braće, rođen i prognan s obitelji dok je buktio rat. Njegova majka je mogla životne neprilike iskoristiti kao izgovor da kaže “NE” životu. Ali, nije. Rekla je “DA”. I rodila svog i mog Dinu. Ovo se ne čuje često, ali ja kažem: Svekrvo, hvala!
Djeca nisu višak!
Neki su ljudi govorili da smo Dino i ja ‘djeca viška’. Višak društvu, višak našim roditeljima, još jedan problem. To je ono što često kažu oni koji ne želi mijenjati svoje komotne stavove. Oni koji ne žele prihvatiti najmanje među nama jer u njima ne vide korist. Da život počinje začećem svima je dobro poznata, medicinski utvrđena činjenica. I jasno je da pobačaj prekida život djeteta koje raste u tijelu svoje mame. I unatoč tome, pobačaj se nudi kao “rješenje” problema.
Najrazličitijih problema: slabije financijske prilike u obitelji, bojazan od gubitka posla, ali i osjećaj samoće, strah od odgovornosti i nošenja tereta odgoja i podizanja djece. Svi razlozi su stvarni, ali i popravljivi, rješivi. Mi kao društvo trebamo pružati podršku roditeljima, a ne nuditi usmrćivanje nerođenog djeteta kao rješenje. I suprug i ja se još uvijek vrlo dobro sjećamo svih dragih ljudi koji su na neki način pomogli ili zauzeli se za naše obitelji. Sjećamo se tko je na vrata donosio slatkiše, ponekad u potrebi ponudio prijevoz ili financijsku pomoć, ili pak običan razgovor pun razumijevanja, podrške, ohrabrenja.
>Pogledajte najljepše prizore s Hoda za život u Sisku
Recimo “Da” za život i “Ne” za smrt“!
Abortus usmrćuje dijete i ranjava majku. Obično se majkama pobačaj nudi bez da se govori o mogućim negativnim psihofizičkim posljedicama za majku. Zamislite, kako se cijelo tijelo i prije trenutka začeća priprema na moguću trudnoću. Začećem se mijenjaju hormoni, kaže se da svaka stanica u tijelu postaje ‘trudna’. To stanje ženinog organizma, cijelog tijela je s razlogom nazvano ‘drugo stanje’. Zamislite tek onda kako je pobačaj nasilan čin nad ženom, budući da trudnoća neće završiti kako bi trebala – porodom već će dijete biti istrgnuto, a trudnoća naglo prekinuta.
Mi koji Hodamo za život izabiremo i majku i dijete. Pružamo podršku trudnicama, ohrabrujemo obitelji s više djece. Hodamo za život danas, ali i hodajmo svaki dan ususret potrebitima. Završit ću citatom našeg blagopokojnog pape Franje: „Svaki život ima neprocjenjivu vrijednost čak i oni najslabiji i najugroženiji, bolesni, stari, nerođeni i siromašni su remek djela Božjeg stvaranja, stvoreni na Njegovu sliku, određeni da vječno žive i zaslužuju najveće poštovanje i uvažavanje. Dakle, recimo “Da” za život i “Ne” za smrt“, zaključila je Kristina.
Izvor: frendica.online
Photo: hodzazivot.hr
