Carlo Acutis rođen je 3. svibnja 1991. u Londonu. Njegovi roditelji su talijani, majka Antonie Salzano i otac Andree Acutisa. Nedugo nakon njegova rođenja, obitelj se preselila u Milano.
Zaštitnik digitalnih medija
Papa Franjo ga je 5. srpnja 2018. proglasio slugom Božjim dok ga je u njegovo ime kardinal Agostino Vallini 10. listopada 2020. u gornjoj crkvi bazilike sv. Franje Asiškog u Assisiju, proglasio blaženikom.
Njegov će se spomendan slaviti 12. listopada. Zanimljivost je i da je Carlo prvi blaženik ‘milenijalac’, prvi koje je imao Facebook profil i prvi koji je, prema riječima njegove majke, uživao igrajući Pokemone. Papa je tih dana rekao: „Carlo nije upao u zamku” i „znao je koristiti novu komunikacijsku tehnologiju za prijenos Evanđelja, za prenošenje vrijednosti i ljepote.”
Božji influencer
S
pojio je svoju ljubav prema Presvetom oltarskom sakramentu i računalima te je nekoliko mjeseci prije smrti otvorio mrežnu stranicu. Na njoj je objavio dokumentaciju o svjetskim euharistijskim čudima i njihovu katalogizaciju. Istražio je više od 136 priznatih euharistijskih čuda koja su se dogodila tijekom povijesti. Njegova je izložba euharistijskih čuda poslije njegove smrti obišla sve kontinente.
Na internet je gledao kao na jedan od načina širenja katoličke vjere. Pomagao je svećenicima da izrade internetske stranice za svoje župe.
Njegova majka je rekla kako je smatran računalnim genijem jer je znao logaritme, izrađivati programe i čitati stručne tekstove. Znao je izlaziti noću i dijeliti pokrivače i hranu beskućnicima. Svoju je ušteđevinu često darivao beskućnicima i misijama.
„Život je uistinu lijep samo ako smo voljeli Boga prije svega kao svoga bližnjega.”
Međutim, Carlo nije bio ona vrsta mladića koja bi se mogla nazvati “bogomoljcem”. Nije bio zatvoren u vlastite pobožnosti niti je imao kakvih poteškoća pri uspostavljanu odnosa s drugima. Uvijek je bio pun života, smiren, nasmijan, uvijek spreman priskočiti u pomoć i pobrinuti se za druge kao da je to njegova dužnost. Kao i mnogi njegovi vršnjaci volio je nogomet, bicikl, videoigre, računala. Na neki način je zaštitnik digitalnih medija jer pokazuje kako i internet može pomoći na putu osobne svetosti.
Početkom listopada 2006. Carlu je dijagnosticiran agresivni oblik leukemije. Njegovo hrabro suočavanje s leukemijom mnoge je uvjerilo kako u njemu ima nešto posebno. Kad bi ga liječnik pitao kako se osjeća, odgovarao bi: „Ima ljudi koji puno više trpe od mene!” Svojoj majci je govorio: „Mama, nemoj se bojati, jer je Isusovim utjelovljenjem život pobijedio smrt. Nema potrebe bježati od smrti jer nas u vječnom životu očekuje nešto posebno. Naš cilj mora biti beskonačan, a ne konačan. Naša domovina je beskrajna. Nebo nas je oduvijek čekalo.“
Do smrti je zadržao duboku pobožnost prema euharistiji. Svoju bolest je prikazao kao žrtvu za papu i svetu Katoličku crkvu. Preminuo je u Monzi u dobi od 15 godina 12. listopada 2006. godine od posljedica leukemije. Godinu dana kasnije objavljena je knjiga o Carlovu životu „Euharistija – moja autocesta za nebo”.
„Krunica je najkraća ljestvica za penjanje na Nebo.”
Od ranog djetinjstva bio je odan štovanju Majke Božje i redovito je molio krunicu u znak privrženosti njoj. Sa sedam je godina primio prvu svetu pričest nakon koje je gotovo svakog dana sudjelovao na svetoj misi, primao sakrament svete pričesti, molio krunicu i klanjao se pred Presvetim. Jednom tjedno se ispovijedao. Prije ili poslije mise neko bi vrijeme provodio u molitvi i duhovnim razmišljanjima ispred tabernakula. Jednom je zapisao: „Što više primamo euharistiju, to postajemo sličniji Isusu, kako bi na ovoj Zemlji već imali predokus neba.”
„Ne ja nego Bog.”
Carlo nam doista može biti konkretan primjer kako svetost izgleda u 21. stoljeću. Po zagovoru Carla Acutisa ozdravio je, unatoč medicinskim prognozama, od teške bolesti brazilski dječak.
Najpoznatija Carlova misao zasigurno je ona da smo „svi rođeni kao izvornici, ali mnogi umiru kao fotokopije.” Zato budimo originalni, pokušajmo biti što bolji, trudimo se biti sveti! Carlo nam je primjer pogotovo nama mladima. On je pored svih iskušenja ovoga svijeta uspio živjeti svetim životom. Zašto ne bismo i mi?
Izvor: frendica.online
