Na sam Badnjak, kršćanska tradicija i običaji ukorijenjeni u narodu, najviše izlaze na vidjelo. Paljenje badnjaka, unošenje slame u kuću, kolendavanje i sijanje pšenice, samo su neki od običaja koje naš narod njeguje u ovo vrijeme. Uz molitvu i poniznost na koje smo posebno pozvani u ovo vrijeme, važna je i radost. Radost Kristova rođenja. U toj radosti smo pozvani i njegovati svoje običaje.
Badnja večer
Na Badnjak se održavaju različite tradicije. Ime Badnjaka povezano je s riječju “bdjeti” (stsl. bad) jer se tada bdjelo, čekajući Isusovo rođenje. Nekoć se, u nedostatku struje, osvjetljavalo prostorije svijećama. Izrađivale su se posebne svijeće, tzv. voštanice, a često su se povezivale tri svijeće hrvatskom trobojnicom. Danas je u Dalmatinskoj Zagori ostao običaj da se tri povezane svijeće, tzv. trojicu, pali prije svečane večere na Badnjak. Ukućani se potom pomole. Od najstarijeg kreće “trojica” koji ih ljubi i potom predaje prvome do sebe. Kako koja od triju svijeća izgori, svi zajedno kažu: “Mrtvima pokoj, živima zdravlje!”
Od Badnjaka do Sveta tri kralja na stolu je stajao božićni kolač – božićnjak, nekada i više njih. Bio je okrugao s rupom u sredini i raznim ukrasima. Ponegdje u Dalmaciji, ako je bilo više božićnjaka stavljali su se jedan na drugi, a kroz rupu u sredini zatakla bi se grančica masline, bršljana ili svijeća.
Na Badnjak na stolu poslagani su: orasi, lješnjaci, rogači, bademi, smokve, jabuke, kako u kojem kraju što uspijeva. Obično su se blagovala jela od ribe, grah i med npr. med s češnjakom, riba na razne načine, bakalar, brodet s palentom. Od kolača fritule, fanjci, gibanice i badnjača (vrsta kruha). Prije Badnje večere upalila se svijeća i izmolila molitva. Jela su bila bez mesa, masti te posna. Mijesile su se i lepinje, koje bi se jele, da grlo ne boli, a poslije se pila rakija od meda.
Plodna godina
U nekim krajevima na stol se stavi posuda s raznovrsnim žitaricama u koju se utakne božićna svijeća te jabuke božićnice i blagoslovljena voda. Neki na stol stavljaju i alate i oruđe: lemeš, crtalo, jaram, konjski ham, bič, torbu, lance, vile i sl. Važno je bilo blagosloviti i oruđe, kako bi iduća godina urodila plodom.
Kuća se u Podravini nije mela do Nove godine, a jako se pazilo da se na Badnjak ne ugasi vatra u ognjištu. Pepeo od izgorenih “badnjaka” posipao se po poljima i uz molitvu blagoslivljala zemlja da dobro urodi.
Kruhovi, pogače i lepinje koji su se mijesili i pekli, davali su se i “blagu”, odnosno stoci. U okolici Sinja, u jugozapadnoj Bosni i istočnoj Hercegovini radila se pogača, koja se davala ovcama i magarcima uz malo vina iz bukare. U Slavoniji i Srijemu pekle su se lepinje za domaće životinje. Važno je i da stoka bude nahranjena, to je obećavalo dobru godinu.
Kada je božićno drvce došlo u hrvatske domove?
U hrvatskim krajevima ovaj običaj nije bio raširen sve do sredine 19. stoljeća. Kod nas stiže uglavnom utjecajem njemačke tradicije. Bez obzira na to što kićenje drvca nije bilo običaj, domovi su se prije svejedno na Badnjak kitili cvijećem i plodovima, a posebno zelenilom, što su najčešće činila djeca.
Isprva su se kitila bjelogorična stabla, a kasnije zimzelena – voćem, najčešće jabukama, ali i šljivama, kruškama te raznim slasticama i ukrasima izrađenim od papira. Pozlaćeni orasi i lješnjaci bili su nakit kojima se kitilo drvce, a često su se postavljale svijeće, simboli nade i božanstva. Poslije su se postavljali i komadići vate, voska ili papira koji su simbolizirali snijeg na drvcu i tako su ga ukrašavali.
Poslije večere na Badnjak, svi bi hrlili ulicama na sv. misu polnoćku (ponoćka, ponoćnica ili polnoćnica). Sveta misa polnoćka jedna je od najsvečanijih misa u godini i jedina, koja se slavi u pola noći. Prije polnoćke, obično je prigodan uvodni program u kojem se izvode božićni igrokazi i recitacije.
Na polnoćki se prvi puta pjevaju božićne pjesme, koje su sastavni dio bogoslužja. Uobičajen je ovaj redoslijed božićnih pjesama: “Kyrie Eleison”, “Svim na zemlji mir veselje”, “Dvorani neba”, “U to vrijeme godišta” (u Dalmaciji: “U se vrime godišća”), “Radujte se narodi”. Obično se na kraju izvodi “Tiha noć”.
Rodio se Krist!
Nakon polnoćke, okupljeni vjernici jedni drugima čestitaju “Sretan Božić” i vraćaju se svojim kućama, gdje se časte svime što su taj dan pripremali, mesnim jelima, kolačima…
Na prvi dan Božića, obično se ostajalo kod kuće, a drugi dan Božića ide se u posjet rođacima i susjedima. Koledanje ili čestitarenje činilo se pjevajući tradicionalne božićne pjesme, a čestitare bi se često darivalo.
Mladići su djevojkama često kao tradicionalni božićni dar darivali tzv. božićnicu, ukrašenu jabuku.
Ako bi pak na Božić padala kiša, vjerovalo se, da će uroditi sve što se okopava motikom.
Tradicija koju baštinimo od naših predaka, naše je bogatstvo. Božić je poziv na zajedništvo, a uz molitvu, može ga se postići i oživljavanjem nekih običaja kojih se sjećamo od naših starih.
Izvor: frendica.hr
