Hod za život i ove godine u Kninu protekao je u znaku snažnih poruka i sudionika svih naraštaja i profila. Posebno dirljivo svjedočanstvo izrekla je Dolores, majka dva sina, koja je hrabro podijelila svoju životnu priču borbe i čuda.
Dolores: Da nisam zatrudnjela, ne bih otkrila da sam bolesna – Ante mi je spasio život
“Pozdrav svima, ja sam Dolores. Dolazim iz Rogoznice. Majka sam dva sina – Marina od 20 godina i Ante od 3 godine. Ovo je Ante. Došli smo vam ispričati našu životnu priču. Nakon 10 godina pokušavanja, prije četiri godine po drugi sam put ostala trudna.
Otišla sam kod privatnog ginekologa, ali kako je bilo tek dva tjedna od začeća, nije mi mogao sa sigurnošću potvrditi trudnoću. Beta HCG bio je blago povišen. Napravio mi je i Papa test te me naručio na pregled za dva tjedna. Drugi pregled potvrdio je trudnoću. Ali nakon par dana liječnik me nazvao i rekao da su rezultati Papa testa jako loši – CIN III”, počela je svoju priču.
> Hod za život u Kninu: ‘Pobačaj nije pravo, nego trajna bol na srcu svake majke’
“Otišla sam kod njega po nalaze. Ginekolog je želio još jednom napraviti ultrazvuk. Srce mog Ante kucalo je „kao veliko“ s pet tjedana trudnoće. Upućena sam u bolnicu na biopsiju. Liječnik mi je rekao da su promjene velike i da je zahvaćen velik dio grlića maternice. Rasplakala sam se, a sestra mi je rekla da štedim suze jer će mi trebati za kasnije. Nakon par dana morala sam otići u bolnicu na razgovor jer se radilo o teškoj displaziji grlića maternice”, dodala je.
Dolores: Da nisam zatrudnjela, ne bih otkrila da sam bolesna
“Svi ljudi iz moje najbliže okoline, bili su za to da abortiram. Da, kako su govorili, „spašavam svoj život“. Da već imam sina i da moram misliti na njega. Ušla sam sama u ordinaciju. Profesor mi je rekao da moram sama odlučiti, ali da sam inače žena sklona krvarenju, a pogotovo sada u trudnoći. Rekao je da ne zna kako je uopće dijete opstalo. Plakala sam i donijela odluku da idem s bebom na operaciju.
Posložila sam si u glavi: ako dijete ostane – Bože, hvala Ti. Ako ne – došlo je da meni spasi život. Jer da nisam zatrudnjela, ne bih otkrila da sam bolesna”, opisala je.
“Suprug je plakao i govorio: „A jel’ se mene tu išta pita? I ja sam se radovao djetetu, ali tvoj je život ugrožen…“ Većina ljudi u mom okruženju ostala je iznenađena mojom odlukom da ne pobacim. Operirana sam u sedmom tjednu trudnoće. Nisam krvarila nakon operacije i moj je Ante nastavio rasti u mom trbuhu”, dodala je Dolores.
Novi strah – zloćudni karcinom
“Kad smo svi mislili da je najgore iza nas, došao je novi nalaz – da imam u samoj maternici zloćudni karcinom in situ. Bila sam prvi takav slučaj u splitskoj bolnici. S tom dijagnozom i bebom u stomaku. Nije im bilo jasno kako sam uopće uspjela zatrudnjeti. Moj se liječnik stalno čudio gledajući Antu na ultrazvuku – kako je sve u najboljem redu. Ja sam rekla da će moja operacija zbog tumora morati čekati da se Ante prvo rodi”, istaknula je.
“Liječnici su se savjetovali, i u Hrvatskoj i u inozemstvu. Na kraju su predložili da se porod inducira nešto ranije, kad dijete može biti dobro izvan mog tijela, a da ja mogu što prije na operaciju karcinoma. Tjedni su prolazili. U 34. tjednu trudnoće napravili su neke testove koji su pokazali da više nema stanica raka, ali su liječnici smatrali da nisu dobro napravljeni zbog bebe jer je već bio velik”, opisuje.
Dolores: Moj mi je Ante na više načina spasio život
“Mog Antu rodila sam prirodnim putem četiri dana prije termina. Imao je 4.910 grama i bio je 55 cm dug. Imala sam operaciju 40 dana nakon poroda. Nalaz koji je došao bio je uredan – bez stanica karcinoma.
Moj mi je Ante na više načina spasio život. Savjetovala bih svim majkama i očevima da vjeruju, da i u najtežim trenucima idu do kraja i da se bore za život svoga djeteta”, zaključila je Dolores.
Izvor: frendica.online
Photo: hodzazivot.hr
