Zatvor nije isti kod sve djece. kod djece Postoje značajne varijacije učestalosti i konzistencije stolice koje se smatraju normalnim. Neka djeca imaju 4-5 stolica dnevno, dok istovremeno druga mogu imati jednu stolicu svaki drugi do treći dan. Svi oni uredno napreduju na težini i uredno rastu i razvijaju se.
O zatvoru (opstipaciji) govorimo kada dijete nema stolicu 4 i više dana. U pravilu tada stolica postaje tvrda, suha i voluminozna. Posljedično, tijekom narednih dana i tjedana, se događaju promjene koje pogoršavaju simptome i pražnjenje stolice postaje dramatičan događaj koji duboko remeti mir cijele obitelji. No krenimo po redu, što se događa?
Obzirom da stolica postaje voluminozna, tvrda i suha “kakanje” postaje izrazito bolno. Nerijetko dolazi do pucanja sluznice čmara te se na stolici može vidjeti krv. Ovako bolno iskustvo duboko se usijeca u djetetovo pamćenje pa se kod naredne epizode nagona na pražnjenje stolice pojavljuje nemir i pokušaji susprezanja.
Dijete stišće nogice i guzu, postaje plačljivo jer zna da slijedi bolan proces. Umjesto da se opusti (kada krene nagon na pražnjenje stolice završni dio debelog crijeva se stiska a čmar se opušta) događa se da čmar sve jače steže i priječi izlazak stolice, objašnjava dr. sc. Milivoj Jovančević, primarijus, specijalist pedijatar
Zatvor
Katkada djetetu kroz čmar prođe komadić stolice, može ga migoljenjem vratiti natrag ili komadić ostaje u peleni ili u gaćicama. Tada govorimo da je riječ o nevoljnom ispuštanju stolice ili enkoprezi. Kako stolica sve dulje ostaje u crijevu ona postaje sve suhlja i tvrđa. Nadalje, u crijevo dospijeva novi sadržaj od hranjenja i dolazi do zastoja.
Crijevo se proširuje čime se značajno slabi njegova snaga i sposobnost potiskivanja sadržaja prema izlazu. Kada se stolica zadrži dugo (npr. 7-8 dana) crijevo se prema njoj ponaša kao prema stranom tijelu i izlučuje sluz a katkada se stvara i gnoj. Ubrzo djeca shvate da će manjim unosom hrane rjeđe imati problema s eliminacijom stolice, stoga se značajno smanji apetit.
Jedan od pokretača ovog procesa je smanjeni unos ili povećani gubitak tekućine. Naime organizam nastoji nadoknaditi manjak tekućine i povlači vodu iz crijeva u kojem zaostaje gušći i suhlji sadržaj. Tipično se prva epizoda opstipacije javlja u vrijeme respiratornih infekcija, kada djeca zbog bolesti imaju više dana vrućicu i smanjeni apetit.
Ljetne vrućine
Drugi povod su ljetne vrućine kada su gubitci tekućine višestruko veći, a apetit bude slabiji. Stoga ljeti treba obratiti pozornost da se djetetu daje 2-3 puta više tekućine nego je uobičajeno. Stupanj hidriranosti (količine vode u organizmu) moguće je procijeniti pogledom u usnu šupljinu. Ako je ona ispunjena obiljem vodene sline tada je hidriranost dobra. Tada djetetov urin bude vrlo malo obojan ili bezbojan. Ljepljiva gusta slina u ustima i tamnije obojen urin upozoravaju na nedostatan unos tekućine.
Postoje još neki čimbenici koji doprinose stvrdnjavanju stolice. Tako primjerice veliki unos mlijeka i mliječnih proizvoda stvrdnjava stolicu. Naime, masti i kalcij iz tih proizvoda u crijevu stvaraju sapune koji stvrdnjavaju stolicu. Nadalje unos hrane s malo neprobavljivih ostataka (voće, povrće, integralne žitarice, mekinje i sl.) ostavljaju crijevo bez probavnog sadržaja kojeg može potisnuti prema izlazu.
Što učiniti ako se pojavi?
Prije svega potrebno je regulirati probavu prehranom. Mlijeko i mliječni proizvodi bi trebali biti s manjim udjelom masnoće, povećati unos maslinovog i bučinog ulja, davati jušne namirnice (povrće, žitarice u koje valja dodati maslinovo ulje), integralne žitarice (kruh, tjesteninu, mekinje muesle), slatko voće i/ili neki od sirupa s voćnim šećerima i 1-2 dl dnevno mineralne vode s magnezijem. Treba napomenuti da se primjena integralne riže ne preporuča zbog većeg rizika da je riža kontaminirana arsenom (najviše ga ima u ovojnici zrna). Ako navedene mjere ne budu dovoljne kako bi se postigla redovita i mekša stolica tada treba potražiti savjet liječnika.
U liječenje se uvodi polietilen glikol prah (ima više proizvođača) koji se ne resorbira iz crijeva i u njemu zadržava vodu. Riječ je o sigurnom preparatu kojeg treba koristiti do normalizacije stolice, potom postupno ukidati. Nikako se ne preporuča korištenje „prirodnih“ sredstava poput preparata koji sadrže senu ili frangulu – uobičajenih u čajevima i pekmezima. Naime ove biljke duljim korištenjem oštećuju živčane stanice u crijevu te ono postaje tromije i manje učinkovito. Osobe koje koriste ovakve preparate prijavljuju kako im je vremenom potrebna sve veća doza kako bi regulirali stolicu.
Poticanje stolice
Ukoliko dijete nema stolicu 4. dan ona se mora evakirati (potaknuti). To nije moguće uzimanjem preparata na usta, već primjenom čepića ili klizme. I konačno, potrebna je i psihološka potpora djetetu. Kako bi se opustilo i uspješno izbacilo stolicu roditelj treba suspregnuti svoje emocije unatoč katkada vrlo dramatičnim signalima djeteta.
Potrebno je smirenim glasom odvesti dijete na WC, zagrliti ga, reći mu „opusti se“, „opusti guzu da drekec izađe“. Treba izbjegavati zamolbeni ili pogodbeni narativ („daj molim te“, „ako se pokakaš dobit ćeš …“). Preporuča se autoritativno i smireno reći („idemo kakati“, „mama ili tata će biti uz tebe, „bit će ti lakše kad se pokakaš“).
Time će u većine djece problem biti riješen no ako problemi ostanu potrebno je konzultirati pedijatra. Kada je riječ o dojenačkoj dobi svakako se prethodno obratite pedijatru.
Izvor: frendica.online
Photo: pixabay, istock by getty images
