Mnogi roditelji promišljaju kako odgojiti djecu. Kako im prenijeti životne vrijednosti i stavove te moralne smjernice.
Vjeronauk ili nastava etike nisu jedina mjesta gdje se uči o moralnim vrijednostima. Djeca cijelo vrijeme uče razliku između dobrog i lošeg. Najvećim djelom u obitelji, promatrajući ponašanje odraslih i razgovorom.
Uz kontroverzne javne osobe koje iskušavaju granice zakona i zvijezde društvenih medija koje ističu osobne interese i sebičnost nad služenjem, sasvim je prirodno brinuti se oko toga kako će sljedeća generacija naučiti razliku između dobrog i lošeg.
Ali ne gubite nadu; vaša djeca razvijaju osjećaj za moral čak i ako nikada nisu pohađala nastavu vjeronauka ili etike. Stručnjaci kažu, iako se vjerske i kulturne norme i zakoni razlikuju, razlikovanje dobrog od lošeg svodi se na jednostavno i univerzalno načelo: djelovati na načine koji pomažu, a ne štete drugima – a to je lekcija koju djeca mogu naučiti na razne načine, prenosi Dina Chaney
Roditelji imaju veliku ulogu. Svakodnevno vaša je odgovornost usmjeravati svoju djecu da pomognu, a ne da štete.
Prvo, naučite svoju djecu da prepoznaju tuđe osjećaje i reagiraju na njih.
Moral počinje s emocionalnom sviješću ili onim što je poznato kao socijalno-emocionalno učenje (SEL) . Započnite pomažući mlađoj djeci da prepoznaju i imenuju svoje osjećaje. Tada mogu razumjeti kako se drugi osjećaju. (Na primjer: “To dijete plače. Sigurno je tužno.”)
Nakon toga mogu povezati svoje postupke s tuđim emocijama, pa razumiju izravan utjecaj svog ponašanja na svijet oko sebe. (“Uzeo si im igračku, a sad su tužni.”) Na kraju, pokažite im kako da riješe situaciju. S djetetom predškolske dobi to bi moglo značiti hodanje s njim do djeteta koje plače, poticanje da se ispriča i poticanje da se iskupi (primjerice vraćanjem igračke). Kad malo odrastu, možete ih podsjetiti da djeluju, ali neka to rade sami.
Osnažite ih da razmišljaju o moralu.
Jednom kada razumiju tuđe emocije, mogu početi graditi svoju moralnu prosudbu i rasuđivanje kako bi mogli “pronaći rješenja za društvene sukobe koja su međusobno pravedna i podržavaju”, kaže prof. Larry Nucci, autor Moral Education for Social Justice .
Kako biste potaknuli ovu vrstu razmišljanja, zamolite svoju djecu da procijene postupke izmišljenih likova ili javnih osoba (poput političara i slavnih osoba), predlaže Stohr. Postavljajte pitanja poput: “Mislite li da je to bila prava stvar? Da niste, što biste učinili umjesto toga?” Zatim im dajte priliku da razmisle kako bi mogli sami donositi odluke. “Cilj je da razviju vlastiti moralni karakter i preuzmu ga u vlasništvo”, kaže ona. “Tako će misliti: ‘Ovo sam ja. Ja sam tip osobe koja neće lagati ili izdati svog prijatelja.’”
Budite primjer moralnog ponašanja
“Neki roditelji misle da se [moralni odgoj] događa sam od sebe ili da je odgovornost nekog drugog — misle da će to riješiti religija”, kaže Marvin W. Berkowitz, Ph.D., Sanford N. McDonnell, profesor karaktera. “Oni ne shvaćaju da su roditelji najvažniji odgojitelji karaktera u životima svoje djece.” Budući da djeca više uče iz onoga što radite nego iz onoga što govorite, kaže on, morate “biti ono što želite da vaše dijete bude.”
Dakle, ako svom 6-godišnjaku kažete da ne udara druge, nemojte ga udarati kad ogrebe svoju sestru, kaže Nucci. “Moramo paziti da ne budemo licemjerni, što zahtijeva mnogo samorefleksije s naše strane”, priznaje Stohr.
Kada ne uspijemo dati svijetli primjer – što hoćemo, budući da smo ipak ljudi – trebali bismo priznati svoju pogrešku i ispričati se. Poduzimajući ovaj korak, pokazujemo našoj djeci da svatko (čak i odrasli) može raditi na ispravljanju svojih pogrešaka i poboljšanju ponašanja.
Dajte povratne informacije o njihovom ponašanju – ne o njihovoj osobnosti
Ne zaboravite istaknuti njihove moralne postupke, a ne samo njihove ocjene na testovima, kaže Michele Borba Ed.D. , autor knjige Thrivers: Surprising Reasons Why Some Kids Struggle and Others Shine i Building Moral Intelligence . Zatim, kada hvalite ili grdite, objasnite utjecaj njihovog ponašanja na osjećaje druge osobe.
Na primjer, recite: “Tako sam ponosan na tebe. Pronašao si prijateljevu igračku i iako si ju htio zadržati, vratio si mu ste. Jesi vidio njegovo lice? Bio je tako sretan!” Ili obrnuto: “Uvijek ti govorimo da s mlađima koristiš riječi, a ne ruke, a ti ga samo udariš. Zato on plače i zato sam razočarana tobom.” Kada ste konkretni, kaže Berkowitz, izražavate da niste zadovoljni njihovim ponašanjem, a ne njima kao osobom. “Napravite razliku između onoga što su učinili i onoga što jesu,” kaže ona, “kako se u vašim očima ne bi osjećali bezvrijedno jer su pogriješili.”
Pažljivo sa tinejdžerima
Kad vaš dijete ili tinejdžer izrazi divljenje prema nemilosrdnoj javnoj osobi, pomozite mu da kritičnije pogleda na svoje ponašanje, predlaže Stohr. “Sebični ljudi na kraju ostaju sami” i nemaju prijatelje.” Zatim razgovarajte o tome zašto su prijateljstva važna i kako biti dobar prijatelj.
Samo im izbjegavajte govoriti što da rade. Budući da se “tinejdžeri pokušavaju distancirati od nas i pokušavaju pronaći vlastiti identitet”, kaže ona, najvjerojatnije će se oduprijeti direktivama i predavanjima. Umjesto toga, pokušajte indirektno i nagovorite ih na donošenje vlastitih prosudbi i odluka o moralu.
Pomozite im da vide širu sliku.
Razmislite o tome da potaknete svoju djecu na vlastita društveno korisna djela, “Pomozite im da pronađu svoju strast, postave svoj cilj i počnu”, kaže Michele Borba.
Na primjer, ako izraze zabrinutost za nezbrinute ljude u vašoj zajednici, predložite im da skupljaju deke koje će dijeliti za hladnih dana. “Počinjanje s nečim licem u lice maksimalizirat će učinak u životu vašeg djeteta,” dodaje ona. Na taj način djeca izravno svjedoče pozitivnom utjecaju koji bi njihovi postupci mogli imati na druge, unaprjeđujući svoje moralno obrazovanje. Uostalom, “Mi gradimo svoj moral od djetinjstva nadalje”, kaže Nucci. “Nikada nije kasno raditi na tome.”
Izvor: frendica.online
Photo: pixabay, flicker
