Artičoka (Cynara scolimus) je dvogodišnja ili višegodišnja zeljasta mediteranska biljka koja pripada porodici glavočika. Izgledom podsjeća na biljku čuvarkuću, a za mnoge je neobična zbog svog ploda.
Artičoka potječe s obala sjeverne Afrike, u Egiptu je poznata još prije 2.500 godina, o čemu nam svjedoče crteži iz egipatskih grobnica. Tamo su je prikazivali kao afrodizijak, a vjerovalo se da će konzumacijom prije spolnih odnosa donijeti muške potomke. Uzgajali su je i u staroj Grčkoj i Rimu, ali i u istočnim islamskim zemljama. Smatrali su je delikatesom i povlasticom samo viših slojeva društva. U petnaestom i šesnaestom stoljeću počinje njeno širenje u Italiju i Francusku, ali i na našim prostorima, gdje se uzgaja kao vrlo cijenjena hrana i ljekovita biljka.
Može narasti više od 1,5 metra, korijen joj je dubok i razgranat, stablo je čvrsto, listovi dugi, a plod je svijetloljubičaste boje. Artičoka je povrće, lako se uzgaja i vrlo je ljekovita, ali i ukusna. Najveći svjetski proizvođači danas su Egipat, Španjolska i Italija gdje se koristi u kulinarstvu.
Bogata mineralima
To je biljka koja ima malu energetsku vrijednost, malu količinu bjelančevina i masti. Vrlo je bogata mineralima, fosforom, kalcijem, kalijem, ima magnezija, cinka, mangana i sumpora, kao i brojne vitamine. U tradicionalnoj medicini najčešće se koristila za poboljšanje funkcija jetre, ali i kao pomoć kod žutice i hepatitisa.
Iako se konzumira plod, koji je vrlo ukusan, većina nutrijenata sadržana je u njenim listovima, od kojih se priprema i ljekovita tinktura ili ekstrakt. Tinktura unaprjeđuje zdravlje jetre, poboljšava probavu, snižava krvni tlak, kao i masnoće u krvi, piše agroklub.
Uzgoj artičoka
Uzgaja se u priobalnom i toplom podneblju, na sunčanim i zaštićenim položajima i ne podnosi niske temperature. Ispod -7 °C vrlo se često smrzne i propadne zato je treba zaštititi nagrtanjem korijena. Idealne temperature za uzgoj su one iznad 20 °C. Ne podnosi ni previsoke temperature i sušu, kao ni velike temperaturne razlike.
U narodu je poznata po imenima artičok, ratičok, pitomi osat i gardun. Artičoka spada u višegodišnje povrće, tako da na istom mjestu jedna stabljika može ostati i do deset godina
Cvjetne glavice beru se u trenutku kada se vanjski listići počnu odvajati od srednjih, a sredina glavice mora još uvijek biti skupljena u pupoljak, tada su najukusnije za spravljanje gastronomskih delicija.
Korijen je jako razvijen i brzo se širi
Ima veliku potrebu za dubokim i laganim tlom, koji obiluje visokim postotkom hranjivih tvari i humusom. Stoga se preporuča obilna gnojidba organskim gnojivom. Korjenov sustav jako joj je razvijen i razgranat, debeo, prodire duboko u tlo svojim debelim i mesnatim žilama i do 1,5 metara. Stabljika je hrapava, slabo razgranata, uspravna i visoka oko 120 centimetara, a isto toliko je i raširena. Biljka cvate već u prvoj godini, cvjetovi su pravilni i dvospolni promjera od 7 do 10 centimetara.
Cvijeta krajem lipnja, tijekom srpnja i kolovoza mjeseca. Na vrhu stabljike javljaju se cvjetovi skupljeni u glavice, obavijeni zaštitnim širokim listićima, plavkaste do svjetlo ljubičaste boje. Jedna stabljika može dati u prosjeku 6, ali i do desetak cvjetnih glavica promjera 13 centimetara. Sjeme je duguljasti oraščić koji u sebi sadrži oko 50 posto ulja, sive je boje. U jednom gramu ima oko 20 sjemenki, a klijavost sjemena artičoke traje i do 6 godina.
Razmnožava se i reznicama
Biljka se uglavnom razmnožava vegetativno, dijeljenjem korijenovih izdanaka, zelenih reznica, a može se uzgojiti i iz sjemena. Artičoka punu rodnost postiže u drugoj i trećoj godini nakon sadnje. Ekonomična rodnost traje sedam godina, nakon čega stabljiku treba zanoviti.
Ako biljku želimo razmnožiti sjemenom potrebno je sjeme jarovizirati, odnosno, početkom veljače navlaženo sjeme treba staviti na papir pri sobnoj temperaturi od oko 20-25 °C. Kad sjeme malo naklije, treba se premjestiti u hladnjak na temperaturu od oko 1 °C i držati na hladnom ko 20 dana. Nakon toga sjeme se sije u rahlu humusnu zemlju i drži na svjetlom i toplom mjestu, kada biljka dobije dva – tri listića presađuje se u plastične čašice i kad malo naraste, obično tijekom travnja ili svibnja, presađuju se na stalno mjesto uzgoja.
Sadnja presadnica ili izdanaka se obavlja u jamice na dubinu od 15 cm, na razmak 100×100 cm, u rano proljeće, dok još ima obilnih oborina, nakon čega se obilno zalije. Za dobar uzgoj potrebno je povremeno okopavati dobro drenirano tlo neutralne reakcije (pH 6,5-7), duboke ali rahle zemlje.
Obilna gnojidba
Biljka dobro podnosi organska gnojiva (zrelo stajsko gnojivo + kompost), te mineralno gnojivo s dušikom, fosforom i kalijem. Najintenzivnija gnojidba obavlja se pred cvatnju.
Što se tiče vode, ne podnosi stajaće, podzemne i uvijek vlažne terene, zbog čega može istrunuti korijen, stoga je potrebno zalijevanje po potrebi, ali redovito svakih sedam dana pred početak i za vrijeme cvjetanja glavica. Za vrijeme pune vegetacije odstranjuju se suvišni izboji, a ostavlja se samo jedan najjači, a najviše do tri izboja., piše gospodarski list
Delikatesa na tanjuru
Prije kuhanja potrebno ukloniti vanjske tvrde listove i odrezati vrh ploda koji je oštar. Potrebno je odrezati stapke skroz uz cvijet. Lagano listove raširiti rukama, te ih potopiti u hladnu vodu oko sat vremena da iz njih izađu sve nečistoće.
Artičoke možete pripremiti na razne načine. Mogu se kuhati, pohati, puniti… Najbrže je skuhati ih (oko 40 minuta) te preliti maslinovim uljem i začiniti. Ako ih planirate pohati, prvo ih skuhajte na 5 minuta. Odlično se nadopunjuju sa graškom ili špinatom, a možete ih i puniti.
Izvor: frendica.online
Photo: pixabay
