U podcastu „55 minuta kod Željke Markić“ gostovala je liječnica Nataša Ban Toskić, specijalistica obiteljske medicine i predsjednica Koordinacije hrvatske obiteljske medicine (KoHOM). Zadnjih nekoliko godina tema obiteljskih liječnika iznimno je važna.
„Obiteljska medicina najekonomičniji je način liječenja zato što se u obiteljskoj medicini može riješiti 80% svih zdravstvenih zahtjeva pacijenata bez upotrebe široke dijagnostike, a kontinuiranim obiteljskim pristupom svaki liječnik prati obitelji u njihovom životnom i radnom okruženju te socijalnim prilikama. Također, može pratiti zdravstvene rizike s kojima se susreću i na vrijeme prevenirati bolesti“, ističe dr. Ban Toskić u podcastu.
Važnost specijalističkog usavršavanja
„Kvalitetni obiteljski liječnik mora imati specijalističko usavršavanje. Nažalost, kod nas je nešto manje od 50% liječnika sa završenom specijalizacijom iz obiteljske medicine. Time nikako ne bih željela podcijeniti dugogodišnje iskustvo onih koji nisu imali mogućnosti i sreće da dobiju i završe specijalizaciju, ali ovo mora biti prioritet. Mora se ići na specijalizaciju nakon završenog fakulteta, prije početka rada u obiteljskoj medicini, kao što se mora za bilo koju drugu struku u medicini ići na specijalizaciju.“
Dr. Nataša Ban Toskić: „Obiteljski liječnik postaje sve bolji radeći u istoj ordinaciji s istim pacijentima“
„Ono što se uporno zaboravlja je to da osim specijalističkog usavršavanja, obiteljski liječnik postaje sve bolji i kvalitetniji činjenicom da dugi niz godina i cijeli svoj životni radni vijek sjedi u istoj ordinaciji i radi s istim pacijentima, s istim obiteljima. On pušta korijenje u toj svojoj ordinaciji i u toj svojoj lokalnoj zajednici. I ako se tog obiteljskog liječnika uzme iz njegove ordinacije, presječe mu se to korijenje i premjesti negdje drugdje, to više nije to. Opet proces kreće ispočetka, upoznavanje svakog pojedinca i spoznavanje svih okolnosti života u toj sredini. To uvijek mora biti isti liječnik. Iz toga proizlazi ljepota obiteljske medicine, znanje, privrženost, međuodnos, povjerenje, autoritet… Dakle, nije dovoljno da u nekoj ordinaciji samo sjedi neki doktor, što se kod nas danas dešava.“
Nedovoljno liječnika obiteljske medicine
„Vidjela sam da je HZZO na jednom portalu objavio da je za 2023. godinu u Hrvatskoj ugovoreno 2327 timova obiteljske medicine. Taj podatak mi je bio strašno važan i interesantan jer prema demografskom atlasu Hrvatske liječničke komore i podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo mi trenutno imamo 2199 liječnika. Tko čini te timove? Nedostaje nam 128 liječnika, to su dakle ordinacije bez liječnika. Postoji prostor, postoji kartoteka, možda postoji medicinska sestra, taj podatak nemamo, a liječnika nema. Tko će raditi u tim ordinacijama? Netko u dvostrukom, trostrukom radu? Netko tko će raditi cijeli dan ili će možda liječnik doći jednom ili dva puta tjedno u tu ordinaciju?“
Dr. Ban Toskić: „Mi ćemo za 5 godina ostati bez gotovo 40% liječnika“
„Od ovih 2199 liječnika obiteljske medicine, 185 starije je od 65 godina. Mi tu imamo i 70-godišnjake koji pristaju raditi duže da bi pomogli. Mi već sad nemamo više od 300 liječnika. A ovih starijih od 60 godina je još 771, što je gotovo 40% liječnika starijih od 60 godina. Mi ćemo za 5 godina ostati bez 40% liječnika. Trenutno ih na specijalizaciji imamo nešto više od 200, ali to su liječnici koji su već pribrojeni ovome broju.“
Danas dvostruko više posjeta u odnosu na prije 20 godina, a liječnika je 200 manje
„Ljudi obiteljskom liječniku dolaze radi raznih problema i koliko god to bio mali ili veliki problem, on zahtijeva našu punu pažnju i angažman. Samo u prošloj godini bilo je 48 milijuna posjeta u našoj službi, što znači da je svaki pacijent prosječno bio 13 puta. Dakle, u prosjeku oko 200 tisuća ljudi dnevno ide svojem obiteljskom liječniku. To je ogromno radno opterećenje. Mi smo prije 20 godina imali 25 milijuna posjeta, danas imamo dvostruko više, a nas liječnika je danas u odnosu na prije 20 godina 200 manje. Broj nam je pao, stari smo, a broj usluga je porastao.“
Preopterećenost liječnika administrativnim poslovima
„Istovremeno, najveći postotak, 90% svih kontrola HZZO-a usmjereno je upravo na liječnike obiteljske medicine. Administracija je strašno nabujala i ona je jedan od uzroka tako velikog povećanja broja posjeta u naše ordinacije. I sve to skupa doista vodi u jedan slom. Čini se da svatko u sustavu tko misli da nešto ne može ili ne želi raditi, jednostavno to usmjeri na obiteljsku medicinu. Mi se jednostavno slamamo pod pritiskom pacijenata. HZZO je prvi veliki dio svog administrativnog posla jednim potpisom odluke prebacio na obiteljske liječnike.“
Ban Toskić o problemima s izdavanjem putnih naloga
„Ono što je najgore od svih tih administracija izdavanje je putnih naloga. Za te troškove pacijenti mogu dobiti isplatu od HZZO-a ako ispune nalog što im je dužan napraviti obiteljski liječnik. Dakle, ne postoji nigdje dostupan popis zdravstvenih ustanova koje u datom trenutku imaju ugovoreno sa HZZO-om neku uslugu. Ovaj mjesec to može biti jedna ustanova, pa ona izgubi ugovor s HZZO-om, drugi mjesec to može biti neka druga. A i odakle bi svi obiteljski liječnici mogli znati u kojoj bolnici ili privatnoj ustanovi u tom trenutku se može obaviti neki pregled? Isto tako, otkud bi obiteljski liječnik mogao znati podatke o kilometraži? Zamislite koliko vremena se gubi na traženje tih podataka i kakve konfliktne situacije ovdje mogu proizaći. Pacijenti to ne razumiju.
Naš prijedlog bio je da pacijent koji ima uputnicu i nalaz iz bolnice, može otići na šalter HZZO-a, administrator mu to isplati ili ne isplati. Danas imamo situaciju da ako liječnik izda putni nalog, a HZZO odluči da to nije po njihovim pravilima, HZZO isplati sredstva pacijentu i zatim potražuje od liječnika da nadoknadi takozvanu štetu HZZO-u. Dakle, liječnik plaća prijevoz pacijentu.“
Problemi s propisivanjem određenih lijekova
„Ista situacija je i s lijekovima koji idu na recept ali samo pod posebnim uvjetima, takozvanim „klauzulama“ za propisivanje na recept. To su uglavnom lijekovi koje obiteljski liječnik niti ne može samostalno propisati, nego moraju biti na preporuku bolničkog liječnika ali uz dodatne jako razrađene kriterije i podatke koji se moraju poslati u medicinskoj dokumentaciji.
I sada recimo, kada bolnički liječnik propiše terapiju pacijentu ne vodeći računa o tome je li zadovoljena posebna klauzula HZZO-a, pacijent dolazi zabrinut za svoju situaciju, a liječnik obiteljske medicine mu ne može propisati taj lijek jer ne zadovoljava klauzulu. I tu dolazi do velikih konflikata. Ako mi napišemo taj recept mi ćemo morati platiti tu štetu. Zašto takve lijekove koji se po posebnim uvjetima propisuju i koje može samo visoko educirani liječnik preporučiti, ne bi odmah isti taj liječnik i napisao i za to preuzeo odgovornost?
Ono što mi kao udruga već duže vrijeme predlažemo jest da se ta raspodjela i reorganizacija poslova provede po nekim jasnim kriterijima učinkovitosti u interesima pacijenata. Neka svatko radi svoj dio administracije. Mi ne želimo ni na koga svoj dio posla usmjeriti, mi ćemo svoj dio uvijek napraviti i tu imamo i previše posla, ali nemojte nam slati svoj posao.“
Izvor: frendica.hr
. Zadnjih nekoliko godina tema obiteljskih liječnika iznimno je važna.){kind=link}