Prateći život svog duhovnog brata i sveca, bl. I. Merza, nešto me kod njega posebno oduševilo. Stalno je pisao pisma. Dopisivao se prijateljima, svojim profesorom Lj. Marakovićem, sa svećenicima…Bila su to pisma najčešće oduševljena Bogom u nekome ili nečemu sto ga je zanimalo na ovome svijetu. Onome tko ih danas čita milina su za dušu.
Duhovan čovjek zaista, a po milosti Božjoj obiluje divnim mislima koje je, usudila bih se reći, dužan podijeliti s drugima. Jer milost Božja je nezasluženi dar koji se mora dijeliti među sobom, da ne bi bila uskraćena onome po kome se Bog odluči proslaviti.
Iako smo danas u e – svijetu, pisma i dalje pristižu u nas sandučić. Dnevno dobijemo bezbroj mailova poslovnih sadržaja koji, iako su neophodni za materijalni život, često satiru onaj duševni. Uz to se, istina potkradu kakvi sentimentalni tobože vjerski lanci sličica, molitvica…a praznina u nama i dalje ostaje.
Jednom sam pitala jednu stariju osobu, bolesnu i pripravnu na smrt, nešto što me je uvijek kod nje zanimalo: Kako to da si bila uvijek dobra, nježna, vedra i vesela osoba, unatoč tome što si ostala mlada udovica s troje male djece?
Odgovorila mi je, otprilke ovako po sjećanju, jer nisam zapisala:
” Pisala sam pisma. Naš Bog nije Bog mrtvih, nego živih i ja sam živjela s nadom da moj muž u raju živi i Boga gleda. Pisala sam sve što mi se događalo, kako sam, kako su djeca, koliki su, čime se bave….u početku skoro svaki dan. I svakim danom sam se osjećala bolje, kao da sam redovno dobivala njegov odgovor iz raja.
I jesam, ovdje – pokaza mi rukom na svoje srce. I to ravno iz raja.
Nešto malo nakon toga razboli se smrtno i moja mater. Tada sam se dopisivala sa članovima molitvene zajednice svoje župe. Pisali smo jedni drugima što nas je osobno doticalo u Evanđelju. Jedva bi dočekala koju lijepu misao mog brata ili sestre da je uz mater pročitam.
Bila je to zaista utjeha ravno iz raja.
Čini mi se kako sam u tim danima utjehe razumjela sv. T. Akvinskog, zašto je na Božje pitanje: “Ti si o meni tako lijepo pisao, što želiš kao nagradu?” odgovorio: “Samo tebe, Gospodine!”
Od tada ne prestajem pisati o Bogu, što od srca preporučam svakoj duši koja Boga traži.
Izvor: frendica.hr
