Čine li vam se medijski napadi na nauk Katoličke crkve i vjernike besmislenim, apsurdnim i ničim izazvanim? Bilo bi smješno da nije tragično. Jennifer Roback Morse za National Catholic Register objašnjava tu pojavu u odličnom članku koji prenosimo u cijelosti:
“Kolege kršćani, osjećate li se ponekad kao da smo meta svih mogućih ideoloških skupina? Ja se definitivno tako osjećam. Zato sam puno razmišljala o ovoj temi i mislim da sam prepoznala obrazac koji objašnjava zašto smo uvijek u sukobu s “najnovijim i najvećim, ultimativnim ideološkim hirom”. Taj sam obrazac prvi put prepoznala radeći na svojoj studiji o seksualnoj revoluciji.
Korak 1: Netko prodaje javnosti utopijski ideal, raj na Zemlji, nešto što zvuči privlačno, ali je istovremeno potpuno nemoguće. Čak i dobre ideje i plemeniti ciljevi mogu se pokvariti pretvaranjem u utopijske ideologije. Primjerice, utopijski san komunista radnički je raj savršene ekonomske i socijalne jednakosti. Sada možemo ukloniti neke nejednakosti, ali nikada nećemo imati savršenu jednakost u svim dimenzijama. To je potpuno nemoguće. Neki ekolozi žele ukloniti svo onečišćenje okoliša. Nemoguće. Smanjiti zagađenje? Naravno, to možemo učiniti, ali eliminirati ga? Nemoguće. Neki u javnom zdravstvu žele eliminirati sve slučajeve COVID-a. Smanjiti broj slučajeva? Naravno. Iskorijeniti COVID preko noći? Nije moguće. Isto tako i seksualna revolucija je samo mit o stvaranju seksualnog neba na Zemlji u kojem svaka odrasla osoba može imati sav seks koji poželi bez ikakvih posljedica.
Korak 2: Ti isti ljudi koji prodaju fantaziju također se predstavljaju kao potencijalna spasiteljska klasa koja ovaj san može ostvariti, samo ako….
Korak 3: … njima predamo svu moć u ruke. Ostvarivanje nemogućeg zahtijeva mnogo moći. Dakle, samoopisana “klasa spasitelja” zahtijeva neograničenu moć da ostvari fantazijski san. Ali čak i s puno moći, oni zapravo ne mogu ostvariti nemoguće. Dakle, moraju ispuniti društvo…
Korak 4: …neograničenom propagandom koja ljude uvjerava da je njihov san moguć i poželjan. I na kraju, i ali ne zato manje važno, propaganda mora skrenuti pažnju ljudi na…
Korak 5: … klasu žrtvenog jarca. Utopija se nikada neće ostvariti tako da je “spasiteljima” potreban netko kojeg se može lako okriviti. Svaka totalitarna ideologija koje se možete sjetiti imala je klasu žrtvenog jarca. Komunisti su za neuspjeh optužili kulake, bogate seljake i kriptokapitaliste. Nacisti su krivili Židove. Seksualnim revolucionarima žrtveni jarac su kršćani koji odbijaju sudjelovati u njihovom programu.
Zapravo bilo koja fantazijska ideologija u potpunosti je u suprotnosti s kršćanskom religijom. Ovih pet točaka objasnit će zašto:
1. Fantazijska ideologija prvo obećava raj na Zemlji. Ali Isus nam nikada nije obećao raj na zemlji. U stvari, obećao nam je progon i nevolje. Rekao nam je “uzmite svoj križ i dođite za mnom.” Rekao nam je da napustimo svoje obitelji, svoje posjede i svoj ugled, sve što ometa križ. Isus ne obećava raj na zemlji. Obećava nebo na Nebu.
2. Fantazijska ideologija predstavlja potrebu za klasom spasitelja koja može stvoriti nebo na zemlji. Isus nam ne dopušta da tražimo klasu spasitelja. On je jedan i jedini Spasitelj. Kršćanska religija nam posebno zabranjuje dodijeliti naziv Spasitelj bilo kome osim Isusu.
3. Klasa “spasitelja” može nas spasiti samo ako im damo dovoljno moći da ostvare nemoguću zadaću koju su nam oni zadali kao cilj. Kao kršćani, ne smijemo se složiti s time. Trebali bismo Bogu pružiti ono što je Božje, a Caru samo ono što je Carevo. Podrazumijeva se da ne smijemo političkim ili tehnokratskim elitama pružiti neograničenu moć. Stručnjake u bilo kojem području dužni smo saslušati s poštovanjem. Ne dugujemo im neupitnu poslušnost. U stvari, oni nama duguju odgovorati s poštovanjem na naša pitanja i nedoumice. Na kraju, stručnjaci za javno zdravstvo ili takozvanu seksualnu zdravstvenu ili klimatsku znanost ili globalnu ekonomiju su obični građani baš kao i svi mi. Da bismo kršćane učinili još problematičnijima za elite moći, mi imamo tu ludu ideju da ljudi s moći ne mogu raditi što god žele. Povijest kršćanstva doslovno je zasuta tijelima ljudi koji su se po ovom pitanju suočili s ljudima na vlasti. To je, više od svega drugog, dovelo kršćane u probleme s vladajućim klasama kroz vijekove.
4. Fantazijske ideologije trebaju neograničenu propagandu. Razjasnimo: Propaganda je oblik obmane. Kad ideologija sebi dopušta obmanjivanje kako bi ostvarila svoj san, vjerni kršćanin mora se usprotiviti. Kršćanstvo tvrdi da postoji istina, da se istina može otkriti i razumom i objavom i da svatko ima odgovornost živjeti u istini.
5. Napokon, fantazijska ideologija zahtijeva da netko bude kriv kad stvari ne idu prema planu. Ali kršćanska religija nam posebno zabranjuje žrtvene jarce. Budući da vjerujemo u istočni grijeh, ne očekujemo da bismo mogli izliječiti ljudsku rasu od svakoga zla samo kad bismo se mogli riješiti onih Loših ljudi tamo. Kad je tema grijeh, svi smo u tome zajedno. Kao što je Solženjicin rekao: “Granica između dobra i zla prolazi unutar svakog ljudskog srca.” Naravno, postoje stupnjevi osobnih nepravdi. Postoje bolja i lošija društva. Ali koliko god poboljšanja mogli napraviti, nikada nećemo postići savršenstvo. Obećanje da ćemo to nekako učiniti grantira nam neuspjeh i razočaranje. Ljudi vjere su ti koji stoje na putu svakoj fantazijskoj ideologiji u svakom trenutku u povijesti. Kad se pojavi nova ideologija, mi smo oni koji se češu po glavi govoreći: “To ne zvuči dobro.” Mi smo ti koji smo spremni reći: „Ako netko obeća nebo na Zemlji, nemojte progutati mamac. Ako zvuči predobro da bi bilo istinito, to vjerojatno nije ni dobro ni istina. ”
I zato su kršćani narodni neprijatelj broj 1.
Izvor: frendica.hr
