Nedavno sam naletjela na prekrasnu ilustraciju božićnog drvca na snijegom prekrivenoj padini i prvo su mi na pamet pale reklame koje se mogu vidjeti na televiziji uz neizostavni početak rečenice – Čarolija blagdana započinje…. I tako sam počela razmišljati čime započinje čarolija blagdana. Znam da ne započinje kolačima koje reklamiraju proizvođači vanilin šećera i praška za pecivo, znam da ne započinje ni novim mobitelom preko kojeg ćemo u ovo čudno vrijeme gledati baku kako nas vedro pozdravlja. Ne započinje ni toplim dekama i mekanim čarapama koje uz dekor i mirisne svijeće reklamiraju veliki trgovački lanci… I dok sam razmišljala gdje to zaista možemo pronaći čaroliju blagdana i u kojim to obiteljima uistinu vlada radost i veselje, u misli mi je došla samo jedna rečenica: Čarolija blagdana započinje otvorenom komunikacijom.
Možemo se praviti da se u svakoj obitelji dogodi nešto posebno jer je ovo posebno vrijeme, možemo reći i kako vjernička obitelj zasigurno zna što se uistinu slavi u ovo vrijeme, a nisu borovi, lampice i darovi, ali čarolije nema ako nema odnosa izgrađenih u slobodi, ako nema sinova i kćeri koje su njihovi roditelji pustili da odrastu, ako nema uzajamnog poštovanja koje se isklesalo istinom i prihvaćanjem drugoga.
Ovo je vrijeme u kojem raste stres… Ne onaj jer se juri po pretrpanim dućanima, nego stres jer se sastaje obitelj, jer se sastaju punice, svekrve, očevi, majke, unuci, ujaci… Jer se punac ne slaže kako se odgaja unuk, jer se otac nije pomirio sa svojom starom majkom koja je više voljela njegovog brata, jer se nevjesta ne zna izraziti kad ju degradiraju pogledi upućeni prema malenoj koja jede previše kolača…
Sretne su one obitelji koje će uistinu sjesti oko stola i osjetiti radost zajedništva – zajedništva u kojem si prihvaćen. I nisu to obitelji bez problema, to su samo obitelji koje drugoga puštaju biti, obitelji u kojima svatko može disati. Obitelji u kojima ne vlada strah iz kojeg se drugom daju upute za život, u kojima nema pasivno agresivnih pritisaka na donošenje tuđih odluka, u kojima se poštuju granice i svatko zna koja je njegova odgovornost, a drugi su tu da u dobroj vjeri iskustvom usmjere i savjetuju ako se to od njih u slobodi zatraži.
Jednom mi reče jedna psihologinja da je kod nje velika gužva. Zašto, upitam i odgovor me prene. Završili su blagdani, ljudi se dolaze posložiti nakon bliskih kontakata s obitelji. Ali ne treba nama odmor od obitelji, nego od slona koji je gurnut pod tepih, koji se pokušava sakriti, ali je prevelik da bi u tome i uspio. Šuti i pritajeno miruje u nadi da će ga se i ovih blagdana ostaviti na miru. Samo da sve prođe uz sitna podbadanja, samo da netko ne popije dovoljno da se usudi izreći istinu koja bode u oko, samo da se netko ne odvaži započeti iskren razgovor.
I tako će završiti čarolija još jednih blagdana. Čarolija koja tako divno izgleda u katalogu koji su nam ostavili pred zgradom. Čarolija koju ćemo pronaći u nekom filmu koji se ponavlja svake godine…
Svoj sam projekt nazvala Paresia. Ime je dobio prema liku iz jedne moje knjige, ali i prema pojmu parezija, pojmu koji nas poziva da govorimo otvoreno, slobodno i istinito i da takav način komunikacije bude stil našeg života. Da život gradimo na temelju vrijednosti koje uistinu živimo i da se usudimo njegovati tu otvorenost iako u sebi nosi rizik… Ako se usudimo biti otvoreni, možda će odnosi zahladnjeti, možda će se pokoji i raspasti, možda će nas odbaciti, ali… Nada prebiva u tom ALI… Što ako moja otvorenost napokon izvuče slona ispod tepiha, što ako se taj slon ovih blagdana ispuše i napokon napusti naš svečani stol? Što ako istina uistinu oslobodi sve nas i zaista učini da i naši blagdani budu čarobni?
Da bismo iznjedrili hrabrost za ovakav način života, potrebno je na sebi raditi, a učenje ispravne komunikacije uvijek je dobar početak… možda čak i sredina i kraj. Ako znam zaviriti u sebe, posložiti sebe i sve to komunicirati na van, ne samo da ću živjeti kvalitetnije, već ću i drugima pomoći da možda pomisle kako se slona treba zauvijek pospremiti u jednu veliku kutiju koju više nikada nećemo otvoriti.
Želiš li prisustvovati komunikacijskoj radionici, prijaviti se možeš na paresia.hr/radionice.
A ovih blagdana svima nam želim radost i mir u srcu! I neka čarolija započne uz otvorenu komunikaciju…
Do čitanja!
Izvor: frendica.hr
