Oduševljeni umjetničkim radom Tine Primorac, zamolili smo je da povremeno s nama podijeli svoje nove ideje, projekte i razmišljanja. Za početak smo Tinu zamolili da nam se predstavi i ispriča nam kako je sve krenulo:
“Ja sam Tina Primorac. Diplomirana novinarka, književnica, voditeljica komunikacijskih radionica, turistički pratitelj i majka petero djece. Područje mog djelovanja je rast i razvoj čovjeka, njegovo pronalaženje sebe u gomili i njegov doprinos društvu koji izvire iz otkrivanja talenata i njihovog kvalitetnog iskorištavanja.
Moja je priča započela završetkom fakulteta i potragom za poslovima u vrijeme galopirajuće krize koja se objavljivala na svakom koraku. Kriza je uzrokovala nesigurnost i poslodavci su nevoljko zapošljavali, a poslovi koje se moglo dobiti bili su sive zone s minimalcima. Tako sam se i sama našla na čudnovatom tržištu rada, s plaćom koja ne zadovoljava ničije apetite ako je se uopće i dobije i put me odveo do konobarenja koje se ispostavilo super sigurnim poslom s diplomom u džepu. Pripremajući kave iza šanka osmišljavala sam daljnje životne korake, dobila licencu za turističkog pratitelja i započela s pisanjem kratkih priča. Uskoro sam se udala i rodila prvo dijete i prije nego sam se zbrojila i započela novu potragu za poslom, bila sam ponovno trudna.
Budući da nisam tip osobe koji će dugo sjediti i čekati da se nešto pokrene, odlučila sam se intenzivno baviti amaterskim kazalištem, volonterski pisati i režirati predstave, što se dobro uklopilo u moj tadašnji život. I tako su u fokus mog rada došli talenti, ljudski potencijali, iskorištavanje resursa koje imamo i stvaranje uz vrlo malo manevarskog prostora i novca. Godine koje sam provela kao voditeljica dramske skupine naučile su me da se dobra priča čuje koliko god bili nepoznati i beznačajni, da je moguće djelovati i graditi samo na sposobnostima koje u grupu unosi svaki pojedinac sa svojim različitostima.
Kad sam rodila četvrto dijete, odlučila sam da je vrijeme za manje turbulentne podvige i počela sam pisati roman čiju sam temu dugo imala negdje na papiru. Kao neafirmirani pisac bez veza i poznanstava, roman sam izdala u vlastitoj nakladi ne želeći kucati na previše vrata kako se ne bih ohladila i knjigu pospremila u ladicu. Nakon prvog romana, nastavila sam pisati, objavljivati i pomalo širiti svoju priču sve dok me peta trudnoća nije resetirala, prinudila da mirujem i dala mi dovoljno vremena da osmislim novi program koji je dugo čučao na mojoj listi želja. Tako je nastao projekt Paresia. Projekt skrojen za poticanje pozitivnih promjena u čijem je središtu komunikacija, rast i razvoj pojedinca i posebna posvećenost djeci, njihovim talentima i afirmaciji. Sve pojedinosti o mom radu, romanima i projektima za velike i male možete pronaći na paresia.hr. Toliko za prvi put.
Do čitanja!”
Izvor: frendica.hr
